Unatoč najavi, izrečenoj u razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju" prije nešto manje od mjesec dana, Mate Jujnović još nije zatvorio splitski autobusni kolodvor. A kada će, ne zna se.
Javio se iako je bio u velikome poslu. Otvara stanicu za tehnički pregled vozila u Ravči. Govori da mu drugi govore kako takve neće biti u cijeloj zemlji.
- Ne bi da san ja bio u svakoj pa da mogu reć, ali drugi me uvjeravaju da je ova moja nešto posebno. I da znate da mi ovo nije prva. Iman san ja stanicu i u Sinju, samo šta su mi je oteli, ali vi o tome nećete da pišete, briga vas.
Ono što Jujnović želi po pitanju autobusnog kolodvora je da se provede sudska presuda i da mu se napokon da da raspolaže sa svojom imovinom.
Je li vam se javio itko iz Ministarstva prometa?
- Nije.
Ni nakon što ste pisali ministru Olegu Butkoviću?
- Niko ništa.
'Ko će sve povatat'
Što ako sastanak s Gradom ne donese nikakvo rješenje, uostalom vi i niste bili u sporu s Gradom nego sa Županijom i Republikom Hrvatskom?
- Ajme meni kad čujen ovakva pitanja.
Zašto?!
- Spor je gotov, kolodvor je crno na bijelo moj, sve je moje, i fakin kafić koji mi ne daju otvorit je moj, a vi me zajebavate. Nemojte se ljutit, ali jeste.
Ma dajte...
- Jeste, i da znate da ono kad smo prije bili razgovarali niste sve bili tačno napisali.
Što je bilo krivo?
- Neke sitnice pa nisan tija reagirat. I još ispada da ja ne znan hrvatski, a kako ću ga i znat kad san daleko živija puste godine. A kad san se iz Nove Zelande vratija dočeka me skroz neki drugi jezik. Ko će povatat te sve nove riči šta se sad ovde govore. A i briga me, mene Englezi poštuju, za razliku od ovi ovde koji me zajebaju.
Rekli ste da ćete zatvoriti autobusni kolodvor početkom kolovoza...
- Zatvorit ću ga kad ja oću! A oću, kako san i reka, jer ne vidin da se išta može riješit. Dosta mi je da me ljudi zovu i da mi suju i mater i oca zbog kolodvora. Ka da ja ne znan da i u Bangladešu ima bolji kolodvor nego u Splitu.
Ali ajmo sačekat da se još jedanput sastanen s gradonačelnikon, ja san čovik od riči uvik bija i uvik ću ostat, ako san in da dvi nedilje da pokušaju nešto smislit, onda je red to do kraja odradit. Za mene su deset Božji zapovidi svetinja, i dokle god neko ne nađe nešto bolje, ja ću se njizi držat. A mogli bi i vi.
Makarski semafori
Kako to mislite?
- Evo, zašto ne pišete o semaforima u Makarskoj.
Što je sa semaforima?
- Zašto ne rade! Nekidan mi je malu unuku jedan s motoron na pješačkon prijelazu udarija. U bolnici je završila s potreson mozga, srićon će bit dobro, ali mi isto ne iđe u glavu da su u sri dana, kad je najveća gužva, ugasili semafore, pustili ih da fakin blinkaju. Jeste li ikad promislili na to?
Na što?
- Majko mila, pa na to šta će nan fakin semafori koji samo blinkaju! Zašto se u Novoj Zelandi semafori nikad ne gase. A ako se već i moraju ugasit, ili ako se pokvare, odma se umisto nji šalje policija. Odma! Reka san i šefu makarske policije, ako je puno turista u gradu i ako se sve zakrkljalo, onda pošalji svoje ljude da to odkrkljaju, a ne moš gasit semafore, čoviče!
Da je ovo šta se mojoj unuki desilo bilo u Novoj Zelandi to bi se jedna novina, ajmo reć ka vaša, uvatila svaki dan pisat, i ne bi stala dok se stvar ne bi riješila. A ovde će svi samo odmanit rukon i reć da se to Mate opet uzgovorija. A vi ćete napisat da san fakin kontravezan. Oćete, oćete. A ja san znate šta?
Šta?
- Budala!
Ma niste...
- Jesan, donija san iz Nove Zelande više od 35 milijuna dolara, a volija bi da nisan. Al jebi ga, sad je kasno.
Na sastanku u Banovini koji se održao prošlog petka odlučeno je baš to, da ništa nije odlučeno i da treba razgovarati, koliko god Grad Split, kao domaćin sastanka, i nemao nikakve pravne veze s Matom Jujnovićem, kao vlasnikom kolodvora koji već neko vrijeme prijeti da će ga zatvoriti.
Jujnović nakon sastanka nije bio raspoložen za izjave. Tek nam je kratko kazao da je otišao na novi sastanak i da za izjavu nazovemo splitskoga gradonačelnika Ivicu Puljka.
– Neman ja pored njega šta govorit, on će sve reć – nauobičajeno kratak i neinspiriran bio je Jujnović.
A Ivica Puljak sastanak je ocijenio konstruktivnim.
– Dogovorili smo se poslati požurnicu Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kod kojega je ovaj predmet na drugostupanjskom rješavanju, te od njih zatražiti da što prije donesu odluku. Ovisno o njoj, vidjet ćemo kako dalje – kaže Puljak.
Zanimljivo. Zašto zanimljivo? Pa zato što dosad nitko ovo Ministarstvo nije spominjao. I Mate Jujnović, i Grad, i Županija baratali su isključivo Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture. Upirali su prstom u Olega Butkovića. Njemu se javite, govorili su nam. I Jujnović mu se javljao, stalno, čudeći se zašto mu ovaj ne odgovara. Kad ono, kriva adresa.
Piši ponovo. I objašnjavaj. Gdje se nalazi kolodvor, na kojim česticama, kakve veze s time ima pomorsko dobro, koja je uloga Županije, što je od Jujnovića tražio DORH, koliko dugo se vodio spor, tko ga je dobio, dokad Jujnoviću traje licencija, zašto se ne može uknjižiti na svoje, je li to onda uopće njegovo, kako je postalo njegovo, zašto mu ni kafić ne daju otvoriti, hoće li Split uistinu ostati bez autobusnoga kolodvora, čak i ovako ružnoga kakav je sad, sramotnoga, jadnoga i neadekvatnoga, što se čeka s Kopilicom...
Ukratko, kaos se nastavlja. Do čitanja.