Slikaj ti mene slobodno. Što se ne bih slik'o? Nit' sam koga pokr'o, nit' prevario. Napiši i cijelo ime. Zovem se Robert Marić, rodom sam iz Banjaluke i imam trideset sedam godina...
Tako nam se, čestito i 'muški', predstavio 'mali Robi', kako tog korisnika Centra za beskućnike od milja zovu volonteri, s njim sprijateljeni već nekih šest godina, koliko je kod njih na smještaju.
Ako, dakle, tražimo takozvani školski primjer nekoga tko je u sličnu ustanovu za najsiromašnije građane dospio ne svojom krivnjom, naći ćemo ga u liku rečenog Roberta Marića. Taj vedri i radišni mladić sa svojih je trideset i sedam već ponio toliko križeva na kostima da bi mogao i u – mirovinu. Ali ne, on od života želi samo jedno: posao. I to bilo koji, samo da je pošten!
- Meni je najveći ...