Flixbus iz Splita za Zagreb je trebao krenuti u 12.30. Preporučeni dolazak na kolodvor je 15 minuti prije polaska, a ja sam se na dičnom splitskom kolodvoru pojavila već u podne. Bolje da ja njega čekam nego on mene, stara narodna.
Prvi je šestoga, vrućina teška, nijedna od onih nekoliko klupa na kolodvoru ne nudi nikakvu zaštitu od sunca. Puno je ljudi, u ovo doba godine već najmanje tri četvrtine su turisti. Čekam.
Bliži se vrijeme polaska, busa nema. Već se uvukla nervoza među putnike na peronu 5, odakle je trebao krenuti Flixbus za Zagreb. Kasnije saznajem da to samo tako piše i da rijetko kad krene s označenog perona pa oni koji češće putuju zapravo stalno šetaju okolo vrebajući zeleni bus da im ne pobjegne. Dobro je znati.
Prolazi još skoro pola sata, busa nigdje. Nervoza raste. Ulazim na aplikaciju preko koje sam kupila kartu, vidim piše da će bus umjesto u 12.30 iz Splita krenuti u 12.37 i da bi trebao stići na vrijeme u Zagreb, odnosno u 17.30.
Doduše, tad je već bilo skoro 13 sati, ali računam sad će valjda. Turisti već uznevjereno gledaju okolo, svako malo odlaze na info-pult, a žena na šalteru im samo ponavlja da autobus kasni i da ne zna kad će doći.
Pored mene cura priča na mobitel s bratom, on joj javlja da je taman vidio neki pokvaren Flixbus u Dugopolju i da je to možda baš taj. Divota. Na aplikaciji i dalje piše da će bus kasniti sedam minuta, a sad već kasni skoro sat vremena. Pokušavam dobiti službu za korisnike. Nula bodova. Pokušavam chatati s nekim od agenata na Flixbus aplikaciji, ne doživljavaju me. Odlazim po treći put do šaltera, ženi koja tamo radi već je neugodno.
- Ma znate šta, uopće ne pamtim kad je taj Flixbus u 12.30 stigao na vrijeme. Kad dolazi iz Dubrovnika, naročito ljeti, kasni stvarno puno. A evo je i gužva u luci - sliježe žena ramenima.
Sad sam već ljuta. Jedini dostupan mail na stranicama Flixbusa je onaj njihove glasnogovornice. Šaljem joj mail. Nikad mi nije odgovorila.
Nekolicina stranaca skoro već plače jer su u Zagrebu trebali presjedati na neki drugi bus i bila im je panika da i njega propuste. Sunce sve jače tuče, Flixbusa nema, jednako kao ni isprike ni opravdanja ni ičega. Mlada Zagrepčanka vraća kupljenu kartu za Flixbus, žena na šalteru joj vraća novac. Ja ne mogu ništa preko aplikacije. Tamo stoji da je sve u najboljem redu s mojom vožnjom i kartu, ne nude mi ni opciju povrata novca ni kupovinu druge karte.
U 14.23 stiže mi na mail obavijest da moj autobus na liniji 942a kasni otprilike 135 minuta. Opa, javili su se. Uskoro stiže i novi mail, sad pišu kako kasni oko 120 minuta i da prema Europskim pravima putnika imam pravo izabrati drugo putovanje u Zagreb bez dodatnih troškova (wow!), ili potpuni povrat u obliku novca ili kupona u iznosu cijene karte pomoću brzih online uputa.
Ovo je vrh, piše i "svakako možeš iskoristiti trenutno putovanje. Ako se odlučiš za suprotno, nemaš pravo na povrat."
Flixbus svojim putnicima ne persira. Obraća se sa ti. Jako smo si prisni. Pokušavam zamijeniti očito propalo putovanje s drugim na način da mi daju kupon.
Ne može.
Sutradan, 2. lipnja mi stiže novi mail u kojem se ispričavaju što tako kasno odgovaraju i kažu da ne mogu dobiti kupon, ali da će mi vratiti novac. Sanela iz Flixbusa mi je to javila. Novac mi još nije sjeo na račun. O nadoknadi štete, a kasnila sam na sastanak, Sanela ni riječi nije rekla.
Sve ovo zapamtite prije nego idući put kupite kartu za Flixbus. I bacite oko na Facebook stranicu Flixbusa. Recenzije putnika su im ajme. Žao mi je što to nisam i sama učinila ranije.
I da, dokopala sam se nekako Zagreba, ali ne Flixbusom. Bijedna korisnička podrška i držanje putnika u neznanju je stvarno odvratno, gore od samog kašnjenja. Pukla guma, pokvario se bus, daj javi ljudima, pogotovo kad znaš da te čekaju na onom čemernom splitskom kolodvoru. A navodno su čekali tri sata dok nije došlo došao Flixbus. Nismo Japan.
