Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
SplitPERI DERI 71 GODINU

Tko nikad nije očistio kaput kod Pezelja, taj nema veze sa Splitom!; ‘Bez naših vrijednih zaposlenika, ne bismo opstali sve ove godine...‘ 

Piše Tihana Marović
27. veljače 2020. - 07:50
Ništa bez dobre radne ekipe: Ivan Najev, Dragutin Pezelj, Megi Šilović, Anka Pezelj, Vesela Pezelj Bilusić te Amela KakšaPaun Paunović/HANZA MEDIA

Ne možemo sa sigurnošću reći da je najstariji splitski obrt koji radi u kontinuitetu, no jedan od najstarijih svakako jest, poznata čistionica "Pezelj" koja je s radom započela 1949. godine!

Nema familije koja je obitavala u gradu pod Marjanom, a da nije barem jednom na čišćenje u zavučeni kutak Zagrebačke ulice donijela dragocjeni veštit, svečanu haljinu ili kaput. Doduše, cijela ova obrtnička priča, na koju grad može biti itekako ponosan, započela je šeširima.

– Godine 1949. naš dragi otac, djed i svekar, pokojni gospodin Marko Pezelj, položio je majstorski ispit, te je u Hrvojevoj ulici otvorio privatnu radionicu za izradu i čišćenje šešira. Nakon toga otvorio je veći pogon u Lavčevićevoj ulici, današnja Ulica kralja Tomislava, a zatim se 1951. preselio ovdje, u Zagrebačku, koja se tada zvala Ribareva ulica – dočekali su nas supružnici Dragutin i Anka Pezelj.

image
Dragutin Pezelj: Bez vrijednih zaposlenika, obrt nam ne bi opstao!
Paun Paunovic/Cropix

– Svekar je radio u čistionici "Lunazzi", to su bili naši ljudi, podrijetlom Talijani, koji su imali prvu čistionicu u Splitu. Kod njih je počeo raditi s 12 godina, bio je naučnik, a onda je oformio svoj posao. Poteškoća je bilo puno, strojeve nije bilo lako nabaviti ni napraviti.

Zapravo, kupovao je dijelove iz otpada, pa ih je s prijateljima sam slagao. Izvrsno je govorio talijanski, što mu je jako pomoglo. Odlazio je u Italiju, vidio tehnologiju, zauzimao se za to da se dovede u Jugoslaviju, za što su mu trebale puste dozvole – potvrđuju nam kako život obrtnika nije bio nimalo lagan.

Bojenje vune

– Na početku se radilo puno bojenja, najviše se donosila vuna. Ustajalo se u tri sata za upaliti parni kotao, dolazili su ljudi s otoka, iz Zagore... Čak je u Novalji imao bojadisaonicu, sabirnicu je imao u Sinju, pa je u Zadru otvorio čistionicu, koju je kasnije stariji sin preuzeo, on i danas na Solinskoj ima čistionicu i radi neovisno – jasno je kako je šjor Marko bio dalekovidan.

– Ne samo dalekovidan, i poduzetan! Sve je krasno osmislio, a onda fino i lagano uvukao obitelj u to jer objekt drugačije ne može funkcionirati! Žena, sinovi, neviste, unučad svi smo u pogonu... – smije se gospođa Anka, koja je, sa suprugom friška umirovljenica. U penziju su, Bogu hvala, otišli mirne duše, imali su kome ostaviti posao. Njihova kći, Vesela Pezelj Belušić, po struci ekonomistica, preuzela je obrt.

– Istina je sve, baka je imala gotovo 90 godina, a još bi došla svako jutro, sjedila za pultom, slagala brojeve, znala je da svaka mala pomoć dobro dođe... U obrtničkoj obitelji puno se radi i svi rade – tvrdi Vesela, a njezin otac Dragutin, govori nam kako supruga i on 20 godina nisu bili na godišnjem odmoru.

– To je smiješna priča, brat mi je počeo raditi u Zadru, tamo je zaživjela navika feragosta. Onda se i on okušao. Izdržao je dan, dva, treći dan već se bilo u butigi, kotlovi su se palili ujutro u pet sati – posljednjih godina poslovnica se zatvara dva tjedna u komadu, kako bi se svi zaposlenici odmorili. Bez njih, svjedoče Pezelji, obrt ne bi opstao i zato će ove godine pripremiti feštu!

image
Megi Šilović će ove godine proslaviti 30 godina rada...
Paun Paunovic/Cropix

– Mi smo prošle godine zaokružili 70 godina kontinuiranog rada obrta, no nismo htjeli slaviti, nego ćemo ove godine, jer prvoga ožujka naša Megi i Ivan slave 30 godina radnog staža kod nas. Tu je i Amela, kojoj će na jesen biti punih deset godina kod nas – ponosni su vlasnici. Redovito idu po sajmovima, prate stručne literature, čak je i Dragutinov stric doktorirao na održavanju tekstila, što bi u prijevodu bilo kemijsko čišćenje.

image
...i kolega joj Ivan Najev također
Paun Paunovic/Cropix

Hvala gospođi Botić

– Sve to ne bi bilo tako lijepo, da nam nije ljudi koji godinama rade kod nas. Evo, naša teta Pavica cijeli je radni vijek provela kod njegova oca i njega. Osim zaposlenika, brigu vodimo i o mušterijama, neki nam dolaze generacijama. Djed Marko je tražio da svi znamo našu prvu mušteriju, još uvijek živu gospođu Botić, koju bismo ovom prilikom pozdravili. Dala mu je povjerenje i donijela štof na bojenje. To nam se uvijek prepričavalo i morali smo tu priču znati – kaže Anka. Njezin suprug Dragutin službeno je preuzeo posao od oca u ožujku 1973. godine.

– Otac je imao nesreću, pa sam sve više preuzimao posao. Sad sam u penziji i mogu vam reći da nikad nisam spoznao što to znači dosada. Ovdje pomognem ako mogu, ma pjevam ja u klapi, ljeti idem u ribe, a zimi igram balun... – sve to može jer je obrt u sigurnim Veselinim rukama. Njezina priča pomalo je neobična. Kada je završila ekonomiju zaposlila se u državnoj firmi i nije se namjeravala baviti obiteljskim obrtom. Ipak, nešto se u njoj prelomilo prije tri godine.

image
Paun Paunovic/Cropix

– Srećom, imala sam položen majstorski ispit iako sam mislila da mi to nikada neće trebati. No, evo, na kraju je ispalo da sam više koristi imala od toga nego od ekonomije... – i druga sestra, koja se bavi jezicima, također ima položen majstorski ispit, zlu ne trebalo, neka se nađe pri ruci.

– Polaže se u Zagrebu, no to svakako nije kraj. Zbog raznih novih zakona, prvenstveno zaštite okoliša, kako radimo s kemikalijama, dužni smo svako malo polagati razne ispite, najviše iz toksikologije, tako da nije monotono, uvijek nešto učiš – Vesela potvrđuje i kako se stanje na tržištu značajno promijenilo, a s njom se slaže cijela obitelj.

Ostali u gradu iz dišpeta

– Prije smo imali nekoliko materijala i to bi bilo to. Danas svaki komad treba vještačiti... Na tome bi se dalo poraditi i strukovno i zakonodavno, jer trgovci, kupci i mi smo zatvoreni krug – gospođa Anka riječi pohvale ima za Obrtničku školu, iz koje jednom godišnje dođu učenici u radionu kako bi ih upoznali sa svim tajnama i zamkama posla s odjećom.
Tijekom svih ovih godina, doba rata, kriza i recesije, preživjeli su prvenstveno zahvaljujući tome što je prostor njihov.

– Htjela bih da se netko od ovih naših gradskih očeva prošeta gradom navečer, pa i ovim dijelom, jer svi se prave kako ovo nije centar. Ljudi nemaju gdje parkirati, pa bježe, tradicijski obrti se gase... Tome smo doskočili tako da nas ljudi nazovu, pa uzmemo robu, dočekamo ih na cesti... Ostali smo iz dišpeta, nadamo se da će se nešto promijeniti...

Nedostaju nam subotnja jutra u kojima su se građani spuštali do Rive. Napravili bi đir preko ribarnice, pazara, u "Pezelja", pa na Rivu popit kavu... Sada, kada vam je parking više nego dvije kave, bome promislite hoćete li do grada ili nećete. I tako nestaje ono što nas čini drugačijima. Ljudi čine grad, zašto smo to zaboravili?

#KULTNA MISTA VELOG MISTA#KEMIJSKA čISTIONICA PEZELJ#DRAGUTIN PEZELJ#SPLIT

Izdvojeno