Studenti Pravnog fakulteta u Splitu stoje na raspolaganju građanima kojima treba pravno savjetovanje, i to besplatno.
Mladi pravnici svoje stranke ne dočekuju samo u malom kabinetu na prvom katu, već i za stolom pred zgradom fakulteta, i to, ponosno napominju, bez obzira na vremenske uvjete. Saslušali su tako i pod oštrim udarima ledene bure, i pod zamornim strujama vlažnoga juga, niz ispovijesti i litanija građana već prilično iskrzanih od pokušaja manevriranja u sustavu bez jasnih putokaza, bez toliko potrebne ruže vjetrova.
Kliničari, njih ukupno 35, a svi redom nadahnuti ljudi u srednjim dvadesetima, tu su kako bi svojim sugrađanima u ruke vratili izgubljenu busolu, a možda i odbjeglo kormilo.
MJESTO ZA STOLOM
Stižemo pred fakultet kako bismo pozdravili marljive savjetnike na samom početku njihove smjene. U dvorištu nas dočekuje administrator Robert Olujić, doduše toliko zaokupljen poslom da ne primjećuje odmah dolazak novinara, koji mu već znatiželjno vire preko ramena. Robert, naime, čuči pokraj iznesene školske klupe i na jednu od njezinih stranica lijepi papir s natpisom "Pravna klinika". Mjesto za ovim stolom namijenjeno je onima koji nemaju Covid potvrdu, kako epidemiološke mjere nikome ne bi prepriječile put.
Ususret nam dolazi Lucija Milinović, studentica pete godine i mentorica jedne od radnih grupa.
Kako nam je objasnila, Klinika se sastoji od ukupno četiri grupe podijeljene prema zadacima, a svaka od njih ima svog mentora. Dok se Lucija bavi pitanjima ovrha, Valentina Iskrić zadužena je za slučajeve iz domene obiteljskog prava, Angela Božić predvodi radno i upravno, dok Gordan Šegvić usmjerava svoj tim u sferi građanskog prava.
Treba primijetiti da ova ekipa ne zalazi u područje kaznenog prava, tako da, na primjer, pravdanje sitne krađe ili pak negodovanje oko zabrane pristupa kod njih ne dolazi u obzir.
SIMPATIČNI GAF
U pratnji administratora i mentorice ovrhe dolazimo tako do kabineta 28. U toj prostoriji članovi Klinike svakodnevno traže odgovore na razna pravna pitanja, vode konstruktivne rasprave, odgovaraju na zvonjavu telefona te razgovaraju s korisnicima.
Tek na trenutak prekidamo diskusiju koja se zahuktala oko posljednje rečenice nekakvog priopćenja. Angela, koja sjedi za stolom, poziva i nas da bacimo oko na nespretnu formulaciju. Robert se naginje nad ekran kako bi i sam donio sud o sintaktičkoj nezgrapnosti na koju nas je upozorila, dok Lucija i netom pristigla Valentina na stol iznose kekse i čak tri vrste soka.
Studentice probijaju led simpatičnom anegdotom o pomalo zbunjujućem nazivu svoje djelatnosti. Naime, mnogi slabije upućeni građani pomisle kako njihova klinika ima veze s medicinom, a neki su je skloni nazivati i poliklinikom.
- Jedan od naših korisnika imao je u istom tjednu zakazan termin i kod nas, i kod liječnika. Mi smo ga nazvali kako bismo odgodili sastanak, a on se u otkazanom terminu ipak pojavio jer je mislio da je na telefon razgovarao s nekim iz bolnice, a ne s nama. Srećom, njegov pregled je bio zakazan tek za nekoliko dana, tako da ni njega nije propustio - prisjećaju se naše sugovornice simpatičnog gafa.
'Pa zvali ste me jučer', pravdao se tada izgubljeni pacijent…
RJEŠENJE IZA UGLA
U to je zazvonio telefon, a dežurna studentica je spremno prihvatila slušalicu. Kad se s osobom s druge strane žice usuglasila oko vremena dolaska, pribilježila je prezime i označila sutrašnji datum.
- Netko sutra dolazi na prvo savjetovanje, radi se o obiteljskom - izvijestila je kolege.
Naime, na konzultacije se moguće prijaviti telefonom, a predmet preuzima dežurni student kliničar.
- Nakon što ga on riješi, predaje ga svom mentoru na provjeru. Mentor mu rješenje može vratiti na doradu, a ako je sve dobro, papir ide na daljnju provjeru studentu administratoru - pojasnila je Lucija.
Konačnu provjeru obavlja akademski ili vanjski mentor. Student koji je prvi preuzeo predmet o rješenju obavještava stranku.
Ovaj je koncept osmišljen još 2009., kada je Klinika prvi put i osnovana. Nakon kraće pauze, klinika je nastavila s radom 2014. godine, a trenutno djeluje pod vodstvom profesora i novog dekana Ratka Brnabića. Samo u prošloj godini kliničari su razgovarali sa 105 sugrađana, više nego prethodne godine. Uzlazni trend je postojan, pohvalili su se studenti.
Studenti korisnicima ne mogu ponuditi konačna rješenja, već samo ukazati na ispravan smjer - kome se trebaju obratiti, što imaju pravo tražiti, na koji način artikulirati zahtjev, kako će izgledati proces, i slično. Pitamo kliničare koliko u prosjeku traje jedan razgovor sa strankom.
- Ponekad i više od pola sata, nekih četrdeset pet minuta… Nastojimo se svakome posvetiti. Ponekad je ljudima najvažnije da se izraze, da ih netko sasluša. Već im nakon toga bude lakše - otkriva nam Valentina.
Kako su nam objasnili budući pravnici, ljudi često nisu svjesni opcija koje su im otvorene, što je i očekivano budući da nisu prisno upoznati sa zakonima, pa im se učini da su se našli u slijepoj ulici. I dok za stol sjedaju uznemireni, razgovor zaključuju osmjehom, osvijestivši putove koji se i dalje otvaraju pred njima.
SLAMKA SPASA
- Željeli bismo da građani znaju da nam se mogu obratiti, kako bi nas potražili što prije, a ne kad je već prekasno - rekla nam je Lucija.
Iako iz godine u godinu Klinika ima sve više korisnika, najčešće je ipak riječ o hvatanju za posljednju slamku.
- Postoje slučajevi kad ljudima uz najbolju volju ne možemo pomoći, uglavnom zbog zastare ili isteka roka – pojašnjava nam Valentina.
- Ako nam netko dođe nakon što je već s odvjetnikom razmotrio sve druge opcije, najčešće je to znak da se više ništa ne može učiniti. U kakvim okolnostima korisnik dolazi, već nam daje naslutiti koliko ćemo imati uspjeha - otkriva nam Lucija.
Članovi Klinike nekoliko su se puta susreli i s pomalo nerealnim očekivanjima sugrađana. Jedan je njihov korisnik, na primjer, trebao pomoć s kućnim popravcima.
- Pitao je imamo li meštra, možemo li poslat' koga - nasmijali su se studenti, ali i dodali kako su i za to pronašli rješenje.
Administrator Robert, mentorica Angela i jedan od članova njezine grupe već polako pogledavaju na sat. Spuštamo se s njima u dvorište, gdje očekujemo staricu zbog koje je ovog jutra iznesen stol. Točna kao švicarski sat, stranka stiže noseći pod rukom potrebnu papirologiju. Sve nas pozdravlja te na stol spremno rasprostire svoje papire. Spomenuti trojac sjeda njoj preko puta te staju skladno kimati glavama, usredotočivši se na pojedinosti njezina iskaza. Mi se udaljavamo kako bismo im dali potrebnu privatnost, a i ostatak ekipe se polako povlači natrag u svoj kabinet, gdje će raspravljati o nizu drugih slučajeva i rješenja, a možda primiti i još koji telefonski poziv potencijalnog korisnika.
Studenti angažirani u Klinici svoje akademsko putovanje polako privode kraju, ali njihova karijera tek počinje. Uz trud i ambiciju koje su dosad pokazali, ne sumnjamo da će na svom putu napredovati velikim koracima - i to u pravom smjeru, jer im je upravo Klinika vjetar u leđa.