Ante Zoričić, bivši nezavisni gradski vijećnik poslao je pismo gradskim i županijskim vijećnicima u kojem se ponovo osvrće na problem zaprimanja pacijenata u novoizgrađenom Hospiciju Matošić.
- "Mi nismo ustanova socijalne skrbii. Ne može se pacijent o kojem nitko nema brinuti i dodati mu čašu vode smjestiti u ovu ustanovu, Hospicij Matošić je mjesto za dostojanstven odlazak, mjesto za terminalno oboljele. Ponovimo, terminalna bolest je ona koja se ne može izliječiti ili adekvatno tretirati. Koliko god to grubo zvučalo, tako je."
Ovo su riječi kojima mi je dr. Marko Rađa, ravnatelj županijskog Doma zdravlja prije 22 dana očitao kratku lekciju o smislu postojanja hospicija, valjda jedinu koju sam preskočio u pet godina koliko sam radio na tom projektu.
Naravno, istovremeno negirajući postojanje liste čekanja, odbijanju zbrinjavanja bolesnika progašavajući ih neadekvatnima za takvu vrstu skrbi i sličnim birokratskim doskočicama čijim je "stručnim" procjenama, meni kao laiku, teško proturječiti, iako sama logika kaže da tu nešto nije u redu. Kao što na primjer nije logično da riječki hospicij zbrinjava nemjerljivo više bolesnika od splitskog iako mu gravitira dvostuko manje stanovnika.
Gospodin kojega "stručnjaci" Doma zdravlja Splitsko dalmatinske županije nisu željeli primiti u splitski hospicij, ocjenjujući ga neadekvatnim za takvu vrstu skrbi, jučer je preminuo u kninskom hospiciju. Na savjest "stručnjacima" i njihovim pokroviteljima u Splitsko dalmatinskoj županiji! - naveo je Zoričić.
Podsjetimo, Zoričić je istim vijećnicima već poslao pismo u svibnju na koje ga je ponukala situacija u jednoj obitelji koja ga je molila da im pomogne pri smještaju teško bolesnog člana u Hospicij.
Nije mu bilo jasno zašto bi bila potrebna intervencija s obzirom na velike kapacitete ustanove i na prosjek boravka od 16 dana (maksimalno 30), i 22 kreveta, što znači da se u njemu godišnje može zbrinuti oko 500 bolesnika.
Tada je saznao da je tog dana bilo popunjeno samo šest od 22 kreveta, da je zatvoren cijeli jedan kat i da zbog toga postoji lista čekanja umirućih bolesnika.
Tada je naveo i problem s postojećim osobljem koje je podcijenjeno sramotno niskim plaćama i manjkom kadra s obzirom na to da se nitko ne javlja na javne natječaje, jer ne pristaju raditi neopisivo težak posao za cca 6000 kuna.
Vijećnike je tom prigodom molio da postave ova tri pitanja: Koliko se umirućih bolesnika nalazilo u Hospiciju Matošić u 12. svibnja? Postoji li lista čekanja za prijem u Hospicij? Koliko je dana potrebno da se bolesnici obiđu u njihovim kućama prije nego budu primljeni u Hospicij?