StoryEditor
Splitlijevo i zeleno

Stranka Možemo! juriša na Split; Tamara Visković: Naftni terminali i više kruzera - ne dolazi u obzir. Prioriteti su Karepovac, Marjan, Turska kula...

9. veljače 2021. - 12:28

Stranka Možemo! može konačno svrgnuti Milana Bandića s vlasti na lokalnim izborima u svibnju. Zakonom spojenih posuda njihova se dobra energija iz Zagreba prenijela i u najveći dalmatinski grad. Možemo!, stranka nove ljevice, u Splitu je najviše prepoznata kroz javne nastupe Tamare Visković.

Je li moguće da se zbog puno kandidata koji pikiraju na birače lijevo-liberalnih stranaka, u drugom izbornom krugu za splitskog gradonačelnika ponovno nađu dva kandidata s desnice?

- U ovom trenutku kandidaturu nije objavio niti jedan kandidat ljevice pa bih preskočila spekuliranje o spekulacijama. Možemo! će na izbore izaći u formi koalicije, svakako ćemo imati kandidata, a tko će on biti, odlučit ćemo i objaviti zajednički.

Postoji li čarobnjak koji bi ujedinio Možemo!, SDP i Pametno za Split i Dalmaciju? Ili da idemo još korak dalje, nagovorio i stranku Centar da se priključi savezu za bolji Split?

- Nije svako koaliranje automatski korisno. Stranke ljevice i one izrazito liberalnih predznaka, iako su blizu po pitanjima ljudskih prava i sloboda, nisu svjetonazorski srodne. Ljevica svoje temelje nalazi u idealima solidarnosti i održivosti koja nužno ograničava pojedinačne interese u korist društvenih. Liberali, pak, kreću od interesa pojedinca čije bi aktivnosti kolektiv trebao ograničavati tek marginalno. Iz tako različitih pozicija teško je donositi konzistentne odluke. Drugi je razlog što nije svaka koalicija puki zbroj glasača dviju opcija. Nekompatibilnim koalicijama sve opcije gube.

Suradnja s Puljićem

Kritičari vam znaju zamjeriti da ste bili dio vlasti koju su činili HDZ i Lista Velog mista, a iza koje su ostali brojni repovi poput nedovršene Arene i obnove Rive koja je bila skupa kao sam vrag.

- Između 2005. i 2009., zapravo 2008., jer sam funkciju napustila ranije zbog odlaska na porodiljni dopust, bila sam članica Poglavarstva zadužena za kulturu. Nisam bila ni na čijoj izbornoj listi, za LVM nisam ni glasala, a izbornim me pobjednicima, koji su inzistirali da Poglavarstvo bude nestranačko, predložila grupa novinara.

Odluka da tu funkciju prihvatim bila je iznimno teška, ali dobra. U tom je razdoblju u funkciju dovedeno Kazalište lutaka koje je bilo zatvoreno devet godina. Otvorena je Galerija umjetnina, uređeni su Etnografski muzej i Stara gradska vijećnica. U funkciju je stavljen centralni odjel Gradske knjižnice, te kvartovske knjižnice na Brdima, u Žrnovnici i na Brodarici. Dom mladih je od rupe u kojoj su krepani glodavci trunuli pod metrom smeća postao upotrebljiva, živa zgrada, čiji je projekt uređenja predstavljao Hrvatsku na Biennaleu u Veneciji te nizu velikih arhitektonskih izložbi. Galerija Vidović, postav koje je 22 godine čamio nezbrinut, useljen je na svoju sadašnju lokaciju, a Kinoteka je obnovljena i potpuno opremljena.

Izdvajanja za kulturu znala su dosegnuti i 10 posto proračuna, prvi put su u Splitu osnovana vijeća u kulturi, a proračun za nezavisne aktere bio je veći nego ikad prije i poslije, s fondovima za dokumentariste, scenariste, istraživački rad, za poticanje novih manifestacija, otud su iznjedreni Festival mediteranskog filma, Kazalište Playdrama, Pričigin...

Manje-više sve što se poslije pozitivnoga događalo u kulturi na neki je način bilo vezano za te četiri godine. Čak i stvari koje su se dogodile nedavno – obnova Hrvatskog doma ili revitalizacija kina "Bačvice" - direktno su povezane s tim vremenom. Naime, podloge za koncertnu dvoranu rađene su tada, a FMFS je bio prvi korak koji je vratio publiku u prostor šumice na Bačvicama, otežavši posao onima koji su računali na taktiku "zapusti pa prenamijeni".

Putovali smo u Zagreb ne primati lekcije, nego ih dijeliti, ulaganja Ministarstva kulture u Split su udeseterostručena. Na Rivi su besplatno za građane nastupali Gotan Project i Cesaria Evora, a metastazirane plastične reklame u staroj gradskoj jezgri skinute su u dvodnevnoj akciji komunalnog redarstva. Sve odluke donosile su se na javnoj sjednici, jednom tjedno, čitane i obrazlagane pred novinarima.

Nakon završetka mandata nisam ostala, kako to obično biva, u Banovini, već sam se vratila odakle sam i došla, što bih preporučila kao generalnu politiku. Eto, to je bio moj angažman 2005. - 2008. U to vrijeme gradonačelnik je bio Zvonimir Puljić, čovjek iz HDZ-a. Često se nismo slagali, ali smo gajili međusobni respekt i zdravu dozu fatalističkog humora. Moji su politički stavovi tada bili jasni jednako kao i danas, a čitav mandat nastavila sam pisati u Feralu.

Zovi meštra

image
Duje Klarić/Cropix

Kažu da prosperitetne gradove ne vode političari opće prakse, nego menadžeri. Vi ste filozofkinja i povjesničarka umjetnosti. Da se nađete na čelu Splita, koji bi, gledano kroz prizmu vaše struke, bili prioritetni gradski projekti?

- Dobro vođenje nije stvar struke, već sposobnosti da procese razumijete i zadržite fokus na njihovoj realizaciji. U vođenju bilo čega – države ili dječjeg rođendana, iznimno je štetno zamisliti da ste „meštar za sve“. Tu ste da osigurate procedure, mogućnosti i resurse onima koji jesu meštri.

Svi gradski projekti - Zapadna obala, Istočna obala, Poljud, Stari Hajdukov plac, Brodarica, Kopilica, Duilovo, Karepovac, Meje, Dračevac, Sportski centar Istok, Sveučilišni kampus, Lora, Trg hrvatske bratske zajednice - prostori su nevjerojatnih prilika za razvoj socijalno uključivijeg, zelenijeg, pristupačnijeg, građanima ugodnijega grada, ali su istodobno u opasnosti.

Ako bih izdvajala prioritete, bili bi to infrastrukturni produžeci Karepovca, rigidna zaštita Marjana, Turske kule i njihova kvalitetna sanacija, a potom regeneracija s nizom adekvatnih sadržaja koji ne narušavaju šumski karakter područja, odmiču automobilski promet, omogućavaju sigurnost, komfor, prostor za rekreaciju, dostupnost osobama s invaliditetom...

Mogli bismo nabrajati do sutra velike gradske probleme, no je li realno riješiti barem i jedan od njih? Primjerice, izgraditi toranj uz Arenu i tu preseliti gradsku upravu?

- Popis splitskih kritičnih mjesta je dug i problemi su često povezani. Karepovac je vjerojatno najveći od svih. Sanirano je tek brdo i njegova infrastruktura, i to ne u cijelosti.

Što se tiče tornja, nakon okončanja sudskog spora možda je prilika da taj prostor počnemo promišljati u kontekstu sadržaja koji bi bili potrebniji građanima, da inkorporiramo stanove za dugoročni najam, obuhvatnije zelene površine, parking osmišljen za zadržavanje prometa izvan centra grada, rekreacijske zone. Mnogo toga je važnije od preseljenja gradske uprave, jer je štošta "prišnije" za veći broj građana. Pitanje odlaganja otpada u gradu puno je važnije od dobivanja još jednog hotela na obali.

Nedavno ste javno poručili da ste protiv gradnje megamarine u Splitu. S druge strane, nautičari će vam reći da Splitu nedostaje vezova, ne samo zbog činjenice da domaći nemaju gdje vezati brodove, već i zbog toga što se u našem gradu nalazi najveća flota brodova za čarter na svijetu?

- Najveću flotu čartera na svijetu ima Hrvatska, ne Split, ali čak i da ima, našem gradu treba niz drugih sektora u kojima bi se se razvijao, a ne da stremi biti na još „prvijoj“ poziciji po čarter floti.

Ne sumnjam da postoji korist od megamarina za njihove vlasnike, firme koje surađuju, trgovine koje jahtašima prodaju pakete plastičnih boca, ali naš turizam postaje i bez ovakvih projekata neodrživ, ovakvom hipertrofijom i uništavanjem resursa nećemo uskoro imati nikakav turizam. U ovome trenutku turizam upravlja nama, a ne mi njime. Vezovi za građane su nešto drugo, oni ne zahtijevaju megamarine. Uostalom, gdje bi se u Splitu mogla graditi megamarina, a da to ne bi bilo nauštrb javnog prostora?

Je li se moguće konačno maknuti od kontejnera iz kojih kipti smeće i krenuti s odvajanjem otpada i reciklažom? Nije da radnici "Čistoće" po tom pitanju ne rade ništa, no jedini smo grad u Hrvatskoj u kojem se sustavno pale plastični kontejneri za smeće. Kako doskočiti tom divljaštvu?

- Puni kontejneri stvar su komunalne organizacije, a paljenje kontejnera je vandalizam. To su problemi odvojeni od samog odlaganja otpada, a otpad je, pak, samo dio sveobuhvatne zelene gradske politike. Gospodarenje otpadom znači realnu naplatu kućanstvima koja odvajaju otpad, kontinuiranu edukaciju, uklanjanja divljih odlagališta...

Ali zelena politika uključuje i javni prijevoz, ulaganja u zelenu infrastrukturu, zaštitu postojećih i kreiranje novih zelenih zona, smanjenje utjecaja globalnog zatopljenja, održivi turizam i zelenu reindustrijalizaciju, zelenu javnu nabavu, uređenje plaža bez narušavanja prirode i zagađenja.

No, ako planiramo dodatne naftne terminale u Kaštelanskom zaljevu i povećanje prihvata kruzera koji onečišćuju zrak i more, onda nam je malo koristi od električnih autobusa i javnih bicikala. To je kao da cijele dane "zobate" pomfrit i krafne, a onda ne stavite cukar u kavu jer to nije zdravo.

Javni stanovi

image
Duje Klarić/Cropix

Građevinskog zemljišta u Splitu nema ni za lijek, a prosječna cijena stambenog kvadrata je nevjerojatnih 2250 eura. Može li Grad voditi svoju stambenu politiku u takvim tržišnim uvjetima i može li i na koji način osigurati stanove mladim obiteljima po povoljnim cijenama?

- Porazan je podatak da više od 70 posto punoljetnih građana Hrvatske mlađih od 35 godina još živi s roditeljima. U Splitu je vjerojatno i gore, jer je puno stanova "avancalo" u apartmane. POS i subvencioniranje stambenih kredita ne smatramo dobrim rješenjem, jer novac preko skupih kredita preusmjeravaju bankama i posrednicima, beskoristan je za one koji nisu kreditno sposobni, a nema jamstva da stan opet neće biti prenamijenjen ili prodan.

Stambena politika treba biti temeljena na izgradnji javnih stanova za dugoročni, neprofitni najam. Veliki se svjetski gradovi upravo tako bore protiv iseljavanja, protiv dužničkog ropstva, korupcije, daju priliku osamostaljivanju.

Tim slijedom, treba li Splitu Masterplan? Je li moguće očekivati od budućih vlasti da se pridržavaju barem okvira dogovorenog plana razvoja grada u idućih trideset godina?

- Splitu treba strategija razvoja. Izrada strategije do 2030. pokrenuta je, ali je dosad održana jedna sjednica partnerskog vijeća. Imamo i strategiju razvoja urbane aglomeracije Split, koja je načelno vrijedan primjer korištenja znanstvenog kapaciteta koji Split ima u sveučilištu.

No, taj dokument je zapravo statistički pregled na petstotinjak stranica s morem podataka, često vrijednih, ali koji nam malo govori u kojem bi se smjeru cijeli prostor koji gravitira Splitu trebao razvijati. Split je grad s tradicijom planiranja i treba mu dobar program za izradu novog PPUG-a i GUP-a, a dotad minimalno izmijeniti postojeće planove zbog preciznije zaštite prostora.

Je li realno očekivati da se desetljećima zapuštena Kopilica i istočna obala u splitskoj luci dovedu u red u jednom ili dva mandata neke od gradskih vlasti? Praksa je pokazala da je i za puno manje projekte trebalo puno više vremena, za cestu do POS-ovih stanova na Kili trebalo je devet i pol godina!

- Ni jedna se vlast previše ne ubija oko projekata za koje nije izgledno da će biti riješeni u njezinu mandatu, tako da se oni složeni, čija priprema po logici stvari traje dugo, najčešće razvuku unedogled. Recimo, na urbanistički natječaj ode devet mjeseci. Dalje ovisi o rješenju, ali bit će brat bratu oko godinu dana da se napravi projekt, pa minimalno 3-4 mjeseca da se provede javna nabava za izvođače, pa građevinska dozvola za koju treba riješiti vlasničke odnose, što može trajati, što zemaljsku... Jupiterovu godinu.

Doduše, Vlada bi mogla, recimo, Istočnu obalu proglasiti projektom od strateškog interesa jer utječe na život otočana, zaleđa, tu je međunarodna brodska veza, blizina aerodroma pa bi to skratilo barem zadnju fazu, ali teško da bi to jedan mandat doveo od pripreme do realizacije, čak i ako zanemarimo novac. No, odgovorna gradska vlast bi počela. Iduća odgovorna bi nastavila. I na kraju bi se dogodilo. Najlakše je "nakeljiti" spomenik i reći – evo napravili smo nešto.

Civilizacijski smo kao sredina duboko potonuli. Nismo u stanju vratiti ni ime Palmine Piplović vrtiću na Marjanu, ali zato smo u Splitu, uz sekundiranje tadašnjega gradonačelnika Ive Baldasara kojeg je SDP doveo na vlast, otkrili spomenik na kojem je uklesano "Za dom spremni". Ima li kraja političkom ekstremizmu koji u Splitu postaje mainstream?

- Zato smo i krenuli s platformom koja je lijeva, zelena, antifašistička i feministička.

Stambena politika


POS i subvencioniranje stambenih kredita ne smatramo dobrim rješenjem, jer novac preko skupih kredita preusmjeravaju bankama i posrednicima, beskoristan je za one koji nisu kreditno sposobni, a nema jamstva da stan opet neće biti prenamijenjen ili prodan.

Stambena politika treba biti temeljena na izgradnji javnih stanova za dugoročan, neprofitan najam

Ne znamo kud idemo


Izrada strategije do 2030. pokrenuta je, ali je dosad održana jedna sjednica partnerskog vijeća. Imamo i strategiju razvoja urbane aglomeracije Split, koja je načelno vrijedan primjer korištenja znanstvenog kapaciteta koji Split ima u sveučilištu.

No, taj dokument zapravo je statistički pregled na petstotinjak stranica s morem podataka, često vrijednih, ali koji nam malo govori u kojem bi se smjeru cijeli prostor koji gravitira Splitu trebao razvijati

Bitka za spomenika


Obećavalo se podignuti spomenik Smoji i vratiti Bajamontijevu fontanu, no niti je lijevim političkim strankama uspjelo odati počast najvećem dalmatinskom novinaru i piscu, niti je desnica uskrsnula fontanu na Rivi koju su uništile poslijeratne komunističke vlasti. Čini li vam se da Split zaslužuje i jedno i drugo?

- Nisam pobornik spomeničke plastike, to je jezik prošloga vremena. Pogotovo kad predstavlja nekakav ideološki par-nepar u političkom trgovanju. To je zapravo dizanje spomenika samima sebi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. kolovoz 2022 11:50