StoryEditor
SplitZATOČENI OD OŽUJKA

Stanari Doma u Vukovarskoj: Kud ovo vodi, umrit ćemo od ljuta jada, a ne od korone!? Djeca štićenika pokrenula peticiju

23. srpnja 2020. - 07:34

– Živimo kao da ne postojimo. Kao da nas nema. A živi zaključani. Nitko nam se ne obraća niti koga susrećemo. Ja više ne znam kako dalje. Poludit, puknit i to je to... – požalila nam se jedna od korisnica stambenog dijela splitskog Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj.

Pun im je, glasom će koji odražava nemoć, kufer više svega – i korone i odluke o zatvaranju doma, ograničene joj slobode kretanja, nemogućnosti obavljanja svakodnevnih stvari, koje je do ožujka mogla samostalno izvršavati... "Ludi" u četiri zida, gleda televiziju i prati sve najnovije vijesti o koroni, a tek kad pogleda preko prozora uhvati je očaj. Ulicom se šetaju ljudi, odlaze u kupovinu, na kupanje... I promet je sasvim uobičajen, primjećuje, a ona, gorko će, ovisna o užetu i članu obitelji koji vani živi život o kojemu ona sanja.

Konopcem do svog kata u stambenom dijelu doma podiže vrećicu sa spizom i lijekovima, a njime u suprotnom smjeru šalje račune, bankovne kartice i pinove kojima je do jučer samostalno baratala. Korisnici stambenog krila objekta (u potpunosti izolirani od stacionarnog dijela) su se do pojave koronavirusa samostalno brinuli o sebi (pripremali hranu, odlazili liječniku, u kupovinu, plaćali račune), zbog čega su jako loše primili ponovnu odluku uprave o zabrani kretanja.

U Vukovarskoj su "zatočeni" od 18. ožujka. Samo su dio lipnja do početka srpnja mogli nesmetano izići iz doma, a onda je, kaže, nastupila "nova runda pakla".

image
Saša Burić/Ilustracija/HANZA MEDIA

'Kad ćemo izići?'

– Skrenit ćemo s pameti... Nitko s nama nema posla. Osoblje se brine samo o onima u stacionaru. Točno 120 dana bilo je 18. srpnja otkad je ovakva situacija. Korisnici već danima ravnatelju doma Škaričiću viču s prozora: "Kad ćemo izići?", a on im uzvraća: "Nećete još". Ma ni pošta nam ne dolazi redovito, poštari je vraćaju.

Pa kud ovo vodi, umrit ćemo od ljuta jada, a ne od korone – kaže korisnica stambenog dijela dijela Doma u Vukovarskoj. Neki od stanara, nastavlja, već su pukli od svega, idu na portu koja pripada njihovu krilu objekta, pa se svađaju. Teško podnose izolaciju, žele van... Makar da im je, priželjkuju, boraviti u parku oko objekta.

image
Korisnike stambenog dijela Doma posebno pogađa što se život oko njih vratio u normalu

– Mjere i upute vrijede za sve korisnike Doma u Vukovarskoj (stacionarnog i stambenog dijela), sve u cilju da se korisnici doma koji su najosjetljivija skupina zaštite od koronavirusa, jer ograničavanjem kretanja smanjuje se i rizik potencijalne zaraze. Nije problem što korisnici nisu u neposrednom dodiru s drugim korisnicima i djelatnicima u domu, već ako izlaze iz doma i tom prigodom idu i posjećuju rizična mjesta, trgovine, javni prijevoz, tržnice, postoje veliki izgledi da budu izloženi virusu te svojim povratkom u dom mogu isti unijeti u ustanovu i prenijeti ga na ostale korisnike i djelatnike – uzvratio je ravnatelj Doma Ivan Škaričić kad smo ga informirali o pritužbama korisnika stambenog krila te podsjetio na pravila, koja su stupila na snagu 2. srpnja nakon povećanja broja zaraženih osoba od koronavirusa u Hrvatskoj.

Osigurana dostava

Sukladno uputama nadležnih institucija, dodao je Škaričić, svim je korisnicima od 26. lipnja omogućena dostava namirnica, higijenskih i drugih potrepština od strane članova obitelji i prijatelja i to srijedom i petkom od 10.30 do 12 sati. Namirnice se, pojasnio je ravnatelj, obvezno dostavljaju u originalnom pakiranju, nekvarljive s istaknutim rokom trajanja, te se moraju dezinficirati i pohraniti u hladnjake, pa tek nakon protoka od 72 sata ustupiti korisnicima.

– Za korisnike stambenog dijela Doma u Vukovarskoj (apartmani) dogovorena je utorkom, preko volontera Crvenog križa Split, dostava namirnica, koje se također moraju dezinficirati i čuvati 72 sata. Tek nakon toga djelatnici doma predaju ih korisnicima.

Navedenim namirnicama smatraju se lijekovi, higijenski materijal i ostale potrepštine, koje se odmah dostavljaju korisnicima u originalnom pakiranju nakon izvršene dezinfekcije. Ujedno svi korisnici mogu otići iz doma kod rodbine ili skrbnika i vratiti se nakon prestanka mjera, što je gotovo polovica korisnika stambenog dijela doma u Vukovarskoj i učinila – kazao nam je Škaričić.

image
Tom Dubravec/Ilustracija/HANZA MEDIA

– Svi stručni radnici Doma u Vukovarskoj, socijalni radnici, radni terapeuti, zdravstveno osoblje, svakodnevno razgovaraju i rješavaju probleme korisnika, savjetima, dopisima i obavijestima. Shvaćamo situaciju, svjesni smo i imamo razumijevanja da je našim korisnicima teško jer su u izolaciji, ograničeno im je kretanje i njihove svakodnevne navike, ali sve dok situacija ne bude povoljnija i ublaže se mjere propisane za socijalne ustanove, Dom za starije i nemoćne osobe Split je u obvezi primjenjivati i provoditi iste –zaključio je Škaričić, ističući kako se zbog navedenih mjera korisnicima ne može dopustiti ni izlazak u park ispred doma.

Nije, smatra, prikladan, nije ograđen i direktno vezan za zgradu pa bi korisnici u slučaju izlaska i šetnje mogli biti izloženi virusu od strane drugih građana.

Redakciji  "Slobodne Dalmacije" stiglo je maloprije i pismo kćerke jedne od štićenica Doma u kojem javnost izvještava o pokretanju peticije.

- Ovim vas putem izvještavam o sustavnom kršenju ljudskih prava na slobodu kretanja i djelovanja korisnika Doma za starije Zenta, Split. Naime, odlukom stožera ti su ljudi postali zatvorenici u ustanovi gdje boravak plaćaju. Već su više od 100 dana zatvorenici čak s limitiranim pravom izlaska u dvorište (donedavno je i to bilo zabranjeno) koje je u sklopu ustanove.

Ravnatelj Škaričić,inače, potpuno nestručna osoba za  poziciju koju obnaša, sjedi iza čvrsto zaključanih vrata (samo onda kada se pojavi na poslu) i ne prima upite korisnika.

Hrana je loša i nedostatn,  ali korisnici nisu u mogućnosti kupiti dopunu niti im se može hrana dostaviti. Gladni su i depresivni, a Stožer ih je debelo izolirao. Po kojoj osnovi premijer može jesti i piti, družiti se po gradu, a ja ne mogu mamu koju imam u domu posjetiti i pozvati na ručak? Kako to da turisti dolaze, slobodno šeću,  a naši stari nemaju tu privilegiju. Ako je moja majka osuđena na zatvor želim da dobije sudsku presudu za to kao i duljinu trajanja zatvora. Ima za sedam dana zakazan specijalistički pregled, ali ako ode obavezna joj je karantena u kojoj je i do sada odlukom Stožera. U prilogu šaljem peticiju za slobodu koju su korisnici potpisali kao i izvadak iz Ustava RH - stoji u pismu koje potpisuje Maja Đerek.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. lipanj 2021 10:29