StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Sritan rođendan, Banovino mila! Ravno 80 godina je prošlo od izgradnje zgrade splitske gradske uprave, bila je dom ustašama, fašistima, JNA...

3. rujna 2020. - 18:29
Zamislimo u zgradi Banovine Gradsku kuću kulture i novih tehnologija! Nemoguće!  Vojko Bašić/Cropix

Ma skoro smo zaboravili, ka šta smo skloni sve zaboravljat u ovome gradu koji će se na kraju pritvorit u jarpu starih stina, blidih sićanja i uspomena u koje niko ne viruje: ravno je 80 godin da je na Zapadnoj obali rođena naša mila zgrada gradske uprave, popularna Banovina!

Veliki, okrugli rođendan velike činovničke zgrade obučene u bili kamen, koja u zadnje vrime i nema baš neki vrhunski ugled u gradu. Ne zbog lipote, nego puste birokracije koja u nju uliza i malo korisnih projekata koji iz nje izlizaju.

Nije to išlo lako, poznati smo po kašnjenju u svemu, a to nije vrlina samo naše generacije, ka šta ćemo i vidit. Naime, kad je 1929. godine osnovana Primorska banovina (gornji dil Hrvatske nazva se Savska banovina), a Split proglašen glavnin gradon te banovine, donesena je odluka da se šta je moguće prije izgradi Palača Banske uprave.

Spomenimo samo da se ta Primorska banovina prostirala priko cile Dalmacije, osim Dubrovnika i Zadra, pa priko zapadne Hercegovine, mostarskoga, livanjskoga i duvanjskoga područja, sa sjedišten u Splitu koji je ka najveći grad ima 43 iljade stanovnika, a ukupno je bilo 900 iljad stanovnika u njoj. Tri su bila primorska bana: Ivo Tartaglia, Josip Jablanović i Mirko Buić.

Najprije se mislilo gradit na istočnome kraju Rive, di su bili lazareti. Već u sedmi misec 1930. raspisan je natječaj za idejno rješenje. Došlo je 28 radova, ali niti jedan žiriju nije vaja. Onda je organiziran uži natječaj, u komišjunu su bila samo dva matadura – Ivan Meštrović i zagrebački arhitekt Edo Schön, a odlučili su se za rad arhitekta Drage Iblera.

Birokratski odnos

Ali, vidi mirakula, digla se splitska javnost, stručna i nestručna i rekli da to ništa ne vridi, jer da će zagradit pogled na Dioklecijanovu palaču s mora. Ka šta i naša logika nalaže, tražili su da se zgrada javne uprave gradi izvan Splita. Nije puno vanka grada, ali našla se lokacija na zapadnoj obali. Opet natječaj, a pobijedili su zagrebački arhitekti Vladimir Turina, Nikola Despot i Vid Vrbanić. Izvođač je bija splitski inženjer Žarko Dešković, počelo se gradit 1938., a useljena je u rujnu 1940. godine.
Ali vidi iznenađenja: dok je Split izgradija palaču Primorske banovine –Primorska banovina je ukinuta!

Naime, poslin sporazuma Cvetković – Maček jugoslavenska je Kraljevina priraspodiljena i 1939. stvorena je Banovina Hrvatska. Kad su već izgradili onoliku zgradurinu od 11,8 iljada kvadrata u stilu rane moderne, šteta je bilo nešto ne stavit u nju pa je formirana privremena Ispostava banske vlasti, a prvi povjerenik je bija Mate Bulić iz Vranjica, a drugi i zadnji Mihovil Vuković.
Odma su se javili problemi, Ispostava nije imala para niti da se poprave dva službena auta. Iz povjerljivoga izvještaja može se pročitat da je od potribitih 23 milijuna dinara Ispostava u Banovini raspolagala s – devet.

Ima još u tajnome izvještaju: "Financijalno odjeljenje radi dva, najviše tri sata; ne postoji nikakva koordinacija između odjela (voditelji pojedinih referata se ne poznaju niti kontaktiraju); jedan dio činovništva (onaj najispravniji) nije ni mogao imati uvid u tehnički rad, pa se nije ni mogao stručno usavršavati. Nadalje, većina voditelja odjela ne izvještava povjerenika o radu, pa on i ne može imati nadzor nad pojedinim činovnicima, a u odnosu Ispostave s prvostupanjskim općeupravnim vlastima uočava se izrazito birokratski odnos".

Eto tako se radilo u Banovini, sve do talijanskoga bombardiranja u aprilu misecu 1941. godine kad je i to malo stalo.
Na 10. aprila te godine proglašena je NDH i priko grada su se u otvorenome autu vozikali Josip Berković, Markotić, Ante Luetić i šef policije Lipnjak, pa su zaposili zgradu Banovine, općine i druge ustanove, a Ustaško povjereništvo priuzelo je poslove Ispostave.

Nije prošlo puno, a osvanili su u Dalmaciji talijanski fašisti, pa potirali ustaše koji su ih u Splitu dočekali pod slavolukon na kojemu su napisali "Dobro nam došli!" I u Banovini smistili "Palazzo del Governo". Otukli su kameni hrvatski grb poviše ulaza i nalipili talijanski s dva fascia sa strane. Prominili su i naziv zapadne obale koja se dotad zvala po jednome starome Splićaninu "Obala vojvode Stepe", a otada Riva Mussolini, isto po domaćemu čoviku...

Zaposlenih sve više

Iza Drugoga rata u Banovini se smišta uprava Jugoslavenske ratne mornarice, odnosno Vojnopomorske oblasti, a 6. maja 1991. bilježi se ka početak rata u Hrvatskoj kad su radnici i građani prosvidovali protiv JNA prid ton iston zgradon. Pala je i krv.
Općina je u to vrime bila – na Općini – dok ih iznutra nije špedila Županija, pa su priselili na Koteksovu "gljivu", a konačno, krajen devedesetih u – Banovinu.

Kako se tamo radi, a ko zna, legendarne priče dopiru, ka jedna koju san čuja prije nekoga vrimena; kako je dokumenat iz jedne kancelarije u drugu putova punih – sedan miseci! Atroke ona stara Ispostava!

Kad se danas spomene Banovina odma će van Splićani reć: puno ih je i ništa ne radu. Ako sve pada, a broj stanovnika definitivno pada – i past ćemo u nesvist dogodine na popisu kad vidimo koliko nas je manje – broj svita u Banovini reste. Kad je gradonačelnik posta Kerum zateka ih je unutra 390, za vrime Ive Baldasara skočili su na 435, a sadašnji poteštat Andro Krstulović Opara ima ih 456. Eto, ne bi nan bilo krivo ni da ih je duplo, ali da vidimo da se tamo radi za građane...

Tako je s Banovinon danas, a kako će bit sutra niko ne zna. Već dugo se govori kako bi se Banovina pritvorila u hotel (još jedan!), a 2007. objavljen je prvi poziv za projekt nove zgrade gradske uprave na Trgu HBZ-a (to je oni prašnjavi parking kraj Suda i Dičje poliklinike). Poslin je bila ideja da se uprava useli u oni neboder koji nikad nije izgrađen kraj Spaladium Arene.
A Banovina bi onda postala hotel visoke kategorije! Najviše.

Ne mislin da je to dobro ni pametno. Uvažit ćemo argument kako kancelarijama nije misto na tako elitnoj lokaciji, ali šta ima veze. Uprave starih europskih gradova su u pravilu na dobrin lokacijama – nek se vidi raskoš. A bija bi to zadnji čaval u kapsil Splita, grada koji se pritvara u hotel i krčmu. I sve šta vridi pripušta se turizmu.

Zamislimo unutra Gradsku kuću kulture i novih tehnologija! Nemoguće! Nego, ovako bez ideje, gradska uprava će onda, na simboličan i konačni način, jer stvarno već i je – bit u rukama i pod nogama turista.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

02. ožujak 2021 23:45