StoryEditor
SplitZaboravljeni kutak

Sramota u sjeni Marjana: nekadašnji arboretum danas je odlagalište otpada, nakaradan i derutan prostor prostire se na oko 7000 četvornih metara

20. rujna 2020. - 09:54
Paun Paunović/Cropix

Za neke na kraju grada, za druge na samom početku, zaboravljeni arboretum nekadašnje Šumarske škole, smješten podno Matoševe ulice, pred ulazom na Marjan sa spinutske strane, slijedom zanemarivanja pretvorio se u odlagalište smeća.

Zelena oaza čiju duboku hladovinu svakodnevno uživaju učenici susjedne Turističko-ugostiteljske i Komercijalno-trgovačke škole, njezinih vlasnika u jednakom dijelu, te stanari obližnjeg studentskog doma, kao i djelatnici Javne ustanove za upravljanje park-šumom, koristeći vlastiti objekt koji se nalazi u njezinom središtu, a na kojoj je savijeno gnijezdo od plastičnih vrećica, boca i čaša, limenki i omota od slatkiša, kutija od cigareta, masnih papira od bureka i štrudela, prepuno škovaca, a "prigodno uređeno" pokojim odbačenim komadom namještaja i gdje kojom vrećom građevinske šute.

Ovaj zarasli i zapušteni botanički vrt u malom, od križanja sa Spinutskom ulicom pa do ograđenog dvorišta Komercijalno-trgovačke škole, duž Matoševe ulice, dijeleći istu sudbinu, od pogleda zaklanja susjedna parcela, povijesnom pravnom pričom u nasljedstvu većim dijelom pripada Srednjoj školi "Braća Radić" iz Kaštel Štafilića (Nehaja), već dugo je tek prijetnja javnom zdravlju i ruglo grada.

Nema mrdanja

Iako smo i prije pet godina upozoravali na ugrozu i devastaciju, osim "kozmetičkog" čišćenja koje je uslijedilo nakon objave, što se tiče njegove sanacije i odražavanja, ništa se nije pomaklo.

Ravnatelji ovih triju škola, povezanih vlasništvom nad nesretnim kvadratima, a ukupno ih je više od sedam tisuća, ujedinjeni su u stavu da za sanaciju, niti održavanje ove zelene površine u svojim proračunima nemaju predviđenih sredstava, no priznaju i kako ih od Županije kao osnivača i vlasnika obrazovnih ustanova nikada nisu ni tražili.

– Mi smo itekako svjesni ove problematike, ali morate shvatiti da nam je i za egzistencijalno bitnije stvari, imajući na umu sigurnost naših učenika, teško iznaći sredstva. Još nismo uspjeli realizirati ni sanaciju škole od potresa koji je prije tri godine ostavio ozbiljne tragove, kao ni za energetsku obnovu, koja nam je prijeko potrebna – govori nam Velimir Čurčija, ravnatelj

Komercijalno-trgovačke škole, ističući kako u suradnji s Ivom Bilićem, čelnikom susjedne Turističko-ugostiteljske škole, ipak periodički pronađe sredstva za minimalno raščišćavanja skrovite staze, koja od Spinutske ulice kroz oronuli park vodi do dviju ustanova.

Da dobre volje za njegovu sanaciju ipak ne nedostaje, tvrdi ravnatelj Bilić, navodeći kako su gradski oci stopirali inicijativu koja je to predviđala.

– Mi smo u školskom projektu izgradnje hotela predvidjeli obuhvatiti i taj dio, ali su iz Grada tražili da ga izuzmemo, te on nije uključen u lokacijsku dozvolu. Vjerujem da bi se taj park lijepo moglo dovesti u red uz pomoć kakvog EU projekta, a mi s time imamo iskustva, no nezahvalno nam je bilo što planirati dok se u Gradu jasno ne odrede prema ovom zemljištu – otkriva nam Bilić, ističući kako su im ruke do tada vezane.

Podrška Županije

Oba se ravnatelja slažu kako bi se u pogledu redovitog čišćenja parka i u međuvremenu dalo nešto napraviti, pa spominju i kako su ponukani našim pozivom prvi put o ovome govorili i s nadležnima u​ Splitsko-dalmatinskoj županiji, naišavši, tvrde, na podršku.

– Zaključili smo kako bi se mogla organizirati neka sanacija parka, ali ostalo bi pitanje njegova daljnjeg održavanja, za što nikako nismo kapacitirani, pa bismo taj dio morali dogovoriti s jednim od specijaliziranih poduzeća – navodi Čurčija, spominjući mogućnost angažmana Javne ustanove Park-šuma Marjan, ili "Parkova i nasada", koji, usput rečeno, negiraju svoju dosadašnju odgovornost u vidu održavanja ove lokacije, pozivajući se na pitanje nadležnosti.

Na tragu javnog zdravlja, pogotovo u vrijeme kada je u fokusu interesa javnosti higijena kao nikada ranije, reagirala je i Marija Kezele, ravnateljica kaštelanske srednje škole, odazvavši se na poziv da je upoznamo sa zemljištem za koje, kaže, do našeg poziva nije ni znala da pripada njezinoj školi kao pravnom sljedniku nekadašnje Šumarske škole, u čijim su klupama, primjerice, u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća sjedile i dvije glumačke legende – Ivica Vidović i Đuro Utješanović.

– Ovo mjesto zaista vapi za intervencijom. Vjerujem da bi se u suradnji s ekološkim udrugama dalo organizirati akcije čišćenja, kakve i inače često upriličujemo, te ćemo se na tom planu angažirati – kazala je gospođa Kezele, a to se odnosi na zeleni pojas koji se u obliku trokuta proteže uz prometnicu, a gdje se, zbog velike frekvencije prolaznika, uz sam rub zemljanog nogostupa, zapleteno u grmlju nalazi i dobar dio otpada skrivenog u ovoj zelenoj površini koja s arboretumom čini povezanu cjelinu.

Očitovanje smo, naravno, zatražili i od Grada Splita, interesirajući se za namjere, obveze i odgovornosti prema zemljištu koje je u GUP-u opisano kao javna zelena površina, no do dana pisanja ovog teksta, točnije ni nakon jedanaest dana, odgovor nismo dobili. Nismo tako saznali ni da li su komunalni redari za ovakav nemar izrekli kakvu mjeru prema vlasnicima, bilo zbog javnog odlaganja otpada, ili zbog potencijale opasnosti kojom prolaznicima prijete otežane grane preraslih stabla. Ostaje nam stoga pratiti najavljene aktivnosti ravnatelja, nadajući se odgovoru i mogućem uplitanju Grada, koji bi u ovom prijetećem šumarku mogao prepoznati interes svojih građana.

Ne mogu ‘na svoju ruku‘

I dok nam je Damir Grubšić, ravnatelj Park- šume, kratko odgovorio kako nije ovlašten govoriti o lokaciji koja nije obuhvaćena granicama Parka, ističući kako "ne čiste ni Teslinu ulicu, gdje također imaju urede", Gordan Tahirbegović, prvi čovjek "Parkova i nasada", pokazao je više razumijevanja.
– Iako smo svjesni povijesne vrijednosti ovog parka i njegovog potencijala, kao i lošeg stanja u kojem se nalazi, a kako nije ni u gradskom vlasništvu, ne možemo se samoinicijativno prihvatiti brige o njemu – kazao je Tahirbegović.

Derutan, ali zanimljiv

Arboretum je, kako doznajemo od Ivana Belamarića, krajobraznog arhitekta iz "Parkova i nasada", koji se dobrovoljno javio da prošeće parkom i prenese dojmove, dom mnogih biljnih vrsta, među kojima su rijetke, egzotične vrste, pa čak i strogo zaštićen kokotić (Delphinium peregrinum), jedina ugrožena biljka u Splitu.
– Park je pun zanimljivosti i u ovako derutnom stanju. Osim lokalnih primjeraka krije i najveći eukaliptus na širem području grada, zatim pozamašne javore, koji su ovdje rijetkost, a tu su i polja ševara, zlatna kiša, i duge vrijedne vrste – otkriva nam ovaj hortikulturnjak, ističući kako bi pri eventualnoj obnovi valjalo sačuvati staro, pa odatle krenuti s revitalizacijom.
– Po načinu na koji se društvo odnosi prema ovakvim prostorima, očituje se njegova zrelost – dodaje.

Privatno i javno

Perivojno nasljeđe često je dio privatne domene, uz vile i kuće te, kako doznajemo od Ane Grgić, docentice na Katedri za urbanizam na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, ovaj perivoj predstavlja rijetku priliku za javno uživanje.
– On, kao i botanički park, ima čitljive hortikulturalne tragove koji se mogu obnoviti. U interesu građana je da ga se rekonstruira, revalorizira i uključi u društveni život – smatra Grgić.

 

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. listopad 2020 00:53