StoryEditor
SplitSVE MOŽE ZATRIBAT

Splitski vatrogasci su pali u afan ušavši u stan s brdom škovaca, jedino je kada u WC-u bila čista, a u njoj su plivale dvije patke: 'Amerikanci su male bebe za splitske ljude-hrčke, svega se nagledamo'

19. prosinca 2019. - 16:19

Ne biste vjerovali koliko je Splićana svoje stanove pretvorilo u smetišta, gora od onog kakav je nekada bio Karepovac.

I da u društvu raznoraznih životinja žive ugušeni smećem koje se diže od poda do stropa, prepunog fekalija, u kubicima otpada iz kojih se prema susjedima s vremenom počinje širiti užasan smrad.

Ti kompulzivni sakupljači, po narodski “hrčci”, na vidjelo javnosti dođu tek kada se dogodi nesreća. Nalik onoj u nedavnom požaru na splitskom Trsteniku, u kojoj su doslovce bili ugroženi ljudski životi.

Prvi put o tom problemu govore pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Split koji na ovakve stanove vrlo često nalijeću u svojim intervencijama.

Znate što nam odgovaraju na pitanje koliko hrčaka po Splitu ima? Ne biste vjerovali, ali doslovce su u svakom kvartu, i u centru i na periferiji. I na onim uglednijim pozicijama. Možda i u vašem ulazu, a da toga još niste ni svjesni. Ali otkrit ćete to, kad-tad.

Ma kakva Amerika...

- Američke serije o “hrčcima” u kojima se pokazuju domovi prepuni otpada su mila majka prema onome što se u Splitu vidjeti može. U svakom kvartu, na Brdima, Ravnim njivama, u gradu, na Pujankama, gdje god se okreneš, imaš neko mini smetište.

Svega smo se nagledali. Američki režiseri bi u Splitu uživali, svaki bi dan mogli snimiti novu epizodu. U jednom me stanu dočekalo nekoliko kubika prljave ambalaže od dostavljenih pizza.

To je bila neviđena gomila. Šokirao me stan u kojem je bilo toliko nataloženog smeća da sam već nakon nekoliko metara od ulaza, hodajući po kosini iznad nakupljenog smeća, glavom dotakao strop. Sa svih strana bio sam okružen brdima otpada. Dalje se više nije moglo – kaže nam splitski vatrogasac s iskustvom, čiji je identitet, kao i ostalih sugovornika vatrogasaca, poznat redakciji.

Zakon je jasan, i “hrčci” imaju pravo na privatnost. Nagledao se, kaže, svega, navodeći kako ovakav poriv ne bira: među “hrčcima” ima ljudi svih obrazovanja i statusa, čak i onih s fakultetskom diplomom.

Podjednako su zastupljeni i muškarci i žene. Neki su strastveni kolekcionari nekog određenog predmeta, i takvi u perfekcionističkom obrascu znaju biti vrlo sistematični i uredni u sakupljanju.

Jedan od vatrogasaca nam govori kako je jednom naletio na stan u kojemu je pronašao četiri kubika malih plastičnih vrećica u kojima se prije četrdesetak godina prodavalo mlijeko! To je količina od nekoliko punih garderobnih ormara.

- Nije me toliko šokiralo to što je tu bilo nekoliko desetaka tisuća vrećica, nego poštovanje koje je čovjek prema njima pokazao. Svaka je na uglu bila malo razrezana, nožicama joj je pažljivo skinut vršak, u savršeno preciznom rezu, kod svih na isti način.

Poslije je svaka bila oprana i složena jedna poviše druge, milimetarski precizno, doslovce slovo na slovo. Četiri kubika vrećica, nevjerojatno, to je nekoliko prepunih tamića otpada. Njemu je to bilo blago – priča nam jedan od njih.

Često u razgovoru sa svojim kolegama iz drugih dijelova Hrvatske, uspoređujući iskustva, čuje nevjerojatne priče. Nedavno mu je zagrebački kolega potvrdio kako i sami imaju problema s “hrčcima”.

Jedan od njih je bio strastveni sakupljač iskorištenih telefonskih kartica, onih koje su se nekada koristile na javnim govornicama. U stanu su mu ih našli nekoliko stotina tisuća, oko šest kubika.

Podmarjanska strava

- Neki su podmarjanski stanovi bili prestrašni, smeće toliko zavlada prostorom da ljudi više nemaju gdje obavljati nuždu. S vremenom to počinju raditi po cijelom stanu. S vremenom smrad postaje neopisiv, bez maske se unutra ne može ući.

Bude toliko nesnošljivo da oni koji bi ušli samo sa zaštitnom gazom odmah počinju povraćati, padati zbog nesvjestice. Smeća znade biti toliko da ljudi naprave male uske prolaze, kroz koje se samo bočno prolaziti može. Kako žive tako?

Navikli su se. To godinama traje. Zanimljivo je i da više ne skupljaju novine u tolikoj mjeri. Sada uglavnom rade brda otpada od stare robe, odjeće, cipela, boca, raznorazne sakupljene plastike, neki ih čak sortiraju u grupe. Njihova su meta kontejneri, odbačene stvari pronađene na ulicama – veli.

Za razliku od perfekcionistički nastrojenih “hrčaka”, postoji puno veća skupina “kolekcionara” smeća širokog spektra, koji ulov često trajno ostave u kesama.

Od hrpica nastaju brda, od njih planine kojima, na sreću susjeda, samo plafon i okolni zidovi postanu fizička brana. U jednom takvom splitskom stanu od pedesetak kvadrata jedina čista lokacija bila je kada napunjena vodom. Čista samo za dvije patke, koje su u njoj imale stalni bazen za kupanje.

- Školjka je bila blokirana, do nje se nije moglo doći, sve je bilo u puteljcima među brdima smeća prepunih izmeta, i životinjskog i ljudskog. Šokirala me ta kada puna vode u kojoj su se patke kupale. Petnaest minuta smo ih lovili po stanu; skakale su, letale po tim naslagama otpada – prepričava nam jedan vatrogasac, a na njega se nadovezuje i drugi:

- A čekaj, di je onaj stan, sićaš ga se, u njemu su bili psi, nekoliko pasa, mačke, kokoši, golubovi, sve je to živilo s tom ženom u 50 kvadrata. Imala je kokošinjac u zgradi.

Sve je bilo puno izmeta. Imali smo i stan iz kojeg smo vani išli izbacit neki goreći materijal, čovik je trča za nama želeći to opet vratiti unutra. Kolege dobro govore, pod Marjanom ima stanova gorih nego u Americi. To su legla zaraze, užasno – doznajemo.

Bez upozorenja

Svega su se ovi ljudi nagledali, tako da su im kućna smetišta postala skoro pa uobičajena stavka. Najgore je kada u stanovima nađu mrtve ljude, koji su živote proživjeli u neljudskim uvjetima. To su zapravo za njih najmučnije scene, među njima i neke takve da se i medicinskom osoblju zgadi život.

No sve je to, ipak, život. Koliko god mi govorili kako su ljudi superiorna vrsta, u brojnim slučajevima gori su od životinja. Jer životinja, jedino ako nije bolesna, nuždu neće raditi tamo gdje spava i jede. Brojni ljudi, a puno ih je među ovakvim sakupljačima, hoće. Kod njih to postaje pravilo.

- Mahom su to ljudi koji žive sami, rekao bih ipak s određenim zdravstvenim, psihičkim teškoćama. Nije na nama da to prosuđujemo, no ipak zdravi razum kaže kako imaju priličan odmak od normale. Što učiniti kada ih imate u blizini? A što da vam kažemo. Kod nas ne postoji zakon koji bi ih sankcionirao na neki način, radi zaštite ostalih. Jer oni su potencijalna bomba.

U Americi je to drugačije, kod njih imaš jedno do dva upozorenja i nakon toga službe rade svoj posao. Ovdje se tek nešto dogodi kada se stvarno nešto loše dogodi. To nije dobro – kaže nam vatrogasac s dugim radnim iskustvom. Na pitanje koliko je ovakvih stanova vidio, samo se osmjehnuo.

Opasnost iz drvarnica

Nisu problem samo stanovi, potencijalna bomba mogu biti i drvarnice koje brojni prenapuče raznoraznim smećem. Mnogi ljudi u njih donose razne stvari koje pronađu, držeći kako će im možda jednom zatrebati. Možda tek mali postotak i zatreba, većina nikada.

 

Otvorite oči, oni su među nama

U stanu na splitskom Trsteniku u kojem je nedavno buknuo požar temperatura se popela na tisuću stupnjeva. Što je veća količina smeća, temperatura postaje viša. U slučaju da se zapali neki normalan stan, očekivana temperatura na požarištu bi bila oko 600 stupnjeva.

Za gašenje takvog požara u prosjeku treba oko tisuću litara vode, no utroši se sveukupno još toliko. Tih dodatnih tisuću litara ostane neiskorišteno, prolije se, ne ispari tijekom gašenja.

U stanovima 'hrčaka' utroši se po četiri do pet tisuća litara vode, što obično rezultira poplavljivanjem nekoliko susjednih stanova. Osim ljudskih žrtava, često u ovakvim intervencijama nastanu i ogromne materijalne štete, plate i nevini. Stoga, otvorite oči, 'hrčci' su među nama, budite oprezni.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. rujan 2020 08:11