StoryEditor
Splitkvartovska inspekcija

Splitski kvart kao velika urbanistička neslana šala: 'Ovo je selo u gradu! Neću se ni slikat za novine da ljudi ne vide u kojoj vuko*ebini živin'

Piše Andrea Topić
25. ožujka 2018. - 19:10

Zagorski put glavni je problem Neslanovca. Na stranu što nemaju autobusnu stanicu, a već 12 godina predsjednik vijeća kotara je "Prometov" šofer Mirko Prančević (HDZ) i glavni oporbenjak nezavisni Ivan Barišić, radni mu kolega. Briga njih što Mađarska nema more, a ima mornaricu.

Potonji je pokrenuo internetski portal "Neslanovac.hr" i ne libi se optuživati Prančevića za nerad, a ovaj uredniku kotarskog magazina prigovara da nikad ne objave kad on nešto dobro napravi. Trla baba lan, nećemo tratiti prostor "Kvartovske inspekcije" na prepirke koje na sjednicama vijeća eskaliraju do verbalnih sukoba i nasrtaja, kad je Neslanovac sam po sebi jedna velika neslana šala.

Dio nema kanalizaciju, na zabačenom dijelu kotara zadnji stup javne rasvjete platila je iz svog džepa gospođa Blaženka, djeca pored željezničke pruge planinare da bi stigli tamo negdje daleko na autobus ili do škole. Škole koja se zove Ravne njive, a na Neslanovcu je.

Dječji park mi nismo vidjeli, ali jesmo dječake koji se teniskom lopticom dobacuju preko hauba automobila što se naguravaju po Mostarskoj ulici. Izgubio je onaj kome loptica udre u auto. Izgubila su oba ako vozač iziđe.

Cestom starom 50 godina, dnevno, kaže Prančević, prođe oko tisuću auta.

- Htjeli smo da bude jednosmjerna. Platili projekt 12 tisuća i 200 kuna, ali nismo dobili suglasnost policije jer bi to čitavi promet prebacilo na Hercegovačku, a tamo je škola – govori nam predsjednik kotara koji nema ni poštu ni ambulantu.
Smiješno je čuti da bilo što "gravitira Ravnim njivama".

Zakrčene parcele

- Ne bi tolika bila gužva da se auta ovako ne parkiraju. To su privatne kuće, imaju parking ali ostave vozila na cesti. Imaju i podstanare – potiše će Prančević. Pomislimo, možda ne bi bilo loše među zakrčenim okolnim parcelama pronaći koju gradsku, kontaktirati službe, doći jednu noć s motornom pilom, pa neka parkiraju tu. Ali dobro, možda smo malo radikalni.

U odvojku Mostarske pokazuje nam tek osušeni asfalt.

- Građani su sami financirali kanalizaciju, a mi smo im i put i vodu koncem prošle godine sredili – ponosno će Prančević.

Ostatak kotara zapravo nema ni nogostupa.

Da se zapitamo koje je kriterije potrebno zadovoljiti da nešto dobije status ulice, natjerao nas je drugi kraj Zagorskog puta, tamo prema Dujmovači.

S torbama na leđima djeca preskaču WC školjke pored ljetos spaljenih kontejnera. Neka nas demantiraju iz "Čistoće", ali ne izgleda kao da itko ima nakanu da ih zamijeni novima. Mislimo na kontejnere.

I gradske službe i ovi iz kotara jednako su krivi što na Neslanovcu pokosi i sasušena stabla pored obiteljskih kuća nisu sanirana. Kasnije ćemo sresti vijećnika kotara Darka Vučkovića, on će nam kazati da su popisali sve te zakrčene parcele ali da su im Grada rekli da ne planiraju čistiti u tolikom obimu. Iako su, ako se ne varamo, zaposlili oko 200 ljudi samo za tu akciju.

A te kuće su prekrasne. Nismo sarkastični. To su domovi starih Splićana, dvokatnice s velikim vrtovima uz željezničku prugu s pogledom na more. Ej, to vam je Neslanovac! Maknite iz kadra gigantska postrojenja umirućih tvrtki uz ono što je mogla biti obala, kojima je netko davno dao dozvolu da se tu pokopaju, uklonite "Cemexove" tornjeve estetskog užasa iz trećeg plana.

I vi imate male Meje s pogledom na malu Veneciju. Tako se prije nazivao Vranjic.

U kategoriji "okoliš, lokacija" dali smo solidnu trojku samo radi onoga što je Neslanovac mogao biti. I radi onoga čime su ga stari Splićani držali.

Maštaju o kanalizaciji, rasvjeti, cesti

Elem, vratimo se na Zagorski put, za njega još nije kasno. Opet smo tamo kod rotora s Prančevićem.

- Zagorski put nije spojen s nadvožnjakom u dužini od 620 metara. Ovdje bi trebao izaći, to čekamo već dvadeset godina – priča predsjednik vijeća dok gledamo u šikaru. Paralelne ulice su toliko uske da bi mogle biti jednosmjerne.

Kaže, Zagorski bi trebao izaći u Solinu, jedan odvojak na Mejaše, rasteretio bi i Dujmovaču i Ulicu Domovinskog rata. Optimističan je, gradonačelnik mu je obećao da će se do kraja njegova mandata provozati:

- Počeli su se rješavati imovinsko-pravni odnosi. Odvojeno je oko tri milijuna kuna, i nadam se da će to uskoro biti riješeno. Bilo bi odlično kad bise to dogodilo do rujna – smiješka se Prančević.

Nisu tako zadovoljni s one druge strane Zagorskog puta. Tamo gdje su pruga i rupe u asfaltu. I još jedna neslana neslanovačka šala - na kućama im piše Željezničarska ulica, a u papirima je to Zagorski put. Na blatnjavom makadamu dočekalo nas je dvadesetak stanara, kažu, nije ih briga kako se zove, samo da im uvedu već jednom tu kanalizaciju, urede cestu, postave rasvjetu.

Pozvali smo se na njihovo okupljanje. Zove se "Četvrtkom u četvrti", a već godinu dana organizira ga Ivan Barišić (to je vijećnik s početka teksta). Hvalevrijedan projekt, unikatan u splitskim kotarima. Dođu stanovnici, iznose probleme, traže rješenja. Na početku druženja fotografirali smo ih kraj lokava. Susjeda Smiljana došla je samo pozdraviti, nije se htjela slikati.

Kaže, da ne vide ljudi gdje živi, pa nastavlja: "A ovi koji znaju, kažu da san u vuko*ebini".

Gospođa Sofija Čikotić nada se, već 28 godina, da će joj kandelaber pred kućom zasjati.

- Živimo kao da ne pripadamo nikome. Sad smo se odlučili zapitati kuda ide novac od našeg kotara, na što se on troši ako se nama sve ove godine nisu mogli osigurati osnovni uvjeti za civilizirani život. Po noći je tek jezivo – govori nam Sofija, pokazuje na šahtu udaljenu 200 metara od prve kuće i komentira kako joj nije jasno zašto se to ne može povezati, a toliko su puta već kumili, molili. Sve što su dobili jesu tri žarulje na postojeće stupove.

Dok planinarimo naokolo i iščuđavamo se nad uspješnim dugogodišnjim inzistiranjem Grada da se maćehinski postavlja prema zahtjevima ovih ljudi dok paralelno kotaru Bačvice financira stoto po redu sportsko igralište, Barišić nam govori da su uputili dopis "Vodovodu" da objasne zašto pedesetak kuća nema kanalizaciju, ako se već gradska tvrtka hvali povučenim sredstvima iz fondova.

Dolina suza

- Imamo tone problema. Ovi ljudi žive kao da su u Solinu, k'o da nisu dio našeg kvarta. Pogledajte ove rupe po putu, padne malo kiše, tu bude do 20 centimetara vode – usmjerava Barišić fotoreportera. Na to se Ivica Prančević, stanovnik zapuštenog dijela kotara od 1962. godine, osvrne:

- Ovo je selo u gradu. Mi smo odvojeni, ne možemo doć gori u naselje, moraš ić okolo kole i ako ćeš pješke. Ne moš se auton spojit ovin kozjin puten, ali da je napraviti neki prolaz kojim se ljudi neće zablatnjavit, to se mora. Tu 50 ljudi živi – poručuje stanar.

Konačno, došli smo do kraja puta. Dalje se može, ali radije ne bismo ako ne moramo po tom blatu i grbavim stazama gaziti. Pitamo Barišića, što se ono u daljini nazire?

- Gledamo put do autobusne stanice. Od trice. Više to nije Neslanovac, nego Brda, Ravne Njive – objašnjava nam vijećnik.

Tamo, iza visokih zgrada, nalazi se livada koju kotarski oporbenjaci zovu Dolina suza. Lijepa površina, zaista, ali neiskorištena. Idealna za dječje igralište. I predsjednik vijeća kotara zalaže se za njezino uređenje. Bili su već neki dogovori s "Parkovima i nasadima", valjda to sporo ide.

Barišić kaže da su se oni kao nezavisni jedva izborili da zasade osam stabala. Žele da ulice živnu, da bude koš za smeće svakih nekoliko stotina metara, to će, kaže, "privuć' one iz "Čistoće" da svrate".

 


Obećana im i cesta podno obilaznice

Još jedno ludo predizborno obećanje Neslanovčanima je da će, kad se završi Zagorski put, proći i cesta podno obilaznice, Ulice Domovinskog rata. Stanovnici parkiraju gore, na cesti kraj autobusne stanice. Dalje idu pješke do kuća u dolinu.

- Put Mostina bi to trebao biti pod magistralom. Zagovaraju to i Mejaši, i njih bi spasilo da tu prođe šira cesta. Odavno se govori, ali nema smisla bez Zagorskog puta – kaže Prančević.


Neslanovac plaća i "Oluju" na Brdima

Sve društvene aktivnosti kotara Neslanovac su braniteljske aktivnosti. Dio proračuna za tu svrhu odlazi isključivo na fešte, vijence i svijeće. Usporedbe radi, kotar Bačvice o kojem smo prošlog ponedjeljka pisali, daju sve na sport. Ali barem "izboksaju" od Grada da im plate nogostupe, stupiće, čitavo komunalno uređenje. Neslanovac? Ne.

- "Oluju" svake godine na Brdima slavimo – kaže nam Prančević i nastavlja:

- Organiziraju je sva tri kotara. Mi, Ravne njive i Brda. Bude po tisuću i po, dvije, ljudi. Napravimo feštu, radimo i novogodišnji domjenak zajedno. Imamo memorijalni turnir "Runje Ivica", on je bio predsjednik kotara Brda, i u tome također skupa sudjelujemo. Svake godine obilazimo sedam poginulih branitelja, upalimo svijeće, položimo vijenac.

S Neslanovca je i Bužančić, zadnji branitelj koji se vodi da je poginuo u ratu, zato u suradnji s vojnom policijom pravimo feštu. To je isto na mom terenu, to mi s nekim sredstvima, turnir, znate, piće, iće, to... – govori Prančević. Znamo. Da. Ovo mu je treći mandat, već 12 godina je tu, kaže, napustit će mjesto kad ostvari dvije velike želje – vidjeti dovršeni Zagorski put i izgraditi spomenik braniteljima na rotoru.


Problem i s Mostarskom ulicom

Nakon Zagorskog puta, i oporbenjaci iz vijeća kotara ističu da bi trebalo riješiti problem s Mostarskom ulicom.

- Ljudi s Meja prolaze tu za doć u Kaštela. Apsurdno zvuči ali je tako. Ne da im se čekati semafore na Ulici Zbora narodne garde, a kad bi izmjerili koliko im se ovdje vremena oduzme, vidjeli bi da im dođe na isto. Gledam to s prozora, ne prođe dvije minute a da se neki auti ne vraćaju u rikverc – tvrdi Ivan Barišić. Kolega mu Ante Popović iz građanske inicijative "Za Naš Neslanovac" bio je u Banovini, zvao pročelnika Damira Babića da dođe, da vidi, ali...


OCJENE 

Kvaliteta života 2
Komunala 1
Urbanizam 2
Okoliš, lokacija 3
Infrastruktura 0
Javni sadržaji 0

 

#NESLANOVAC#KVARTOVSKA INSPEKCIJA

Izdvojeno