StoryEditor
SplitJučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: HSS je 1928. odlično prošao na lokalnim izborima u Splitu. Današnji kandidat im je za pucati. Od smijeha

19. ožujka 2021. - 20:45

Slijedeći jedan popularni splitski trend, čvrsto sam odlučio kako ovoga tjedna kolumnu neću napisati, nego ću je velikim dijelom prepisati. Kako sam početnik u poslovima plagiranja, što će reći da se još uvijek ženiram beskrupulozno krasti tuđu intelektualnu svojinu, izvor otimačine skrušeno ću vam priznati. Radi se o romanu "Velika varka", što ga je Marin Bego, splitski odvjetnik, pače, dvostruki doktor prava, objavio 1928. godine u tada najpopularnijoj "Zabavnoj biblioteci" koju je uređivao Nikola Andrić.

Da ne okolišam, odmah ću vam reći kako se radi o vrlo slaboj knjizi, moralističkom ljubiću kojim je autor htio uprijeti prstom u nimalo vrli novi svijet stvoren na razvalinama starog koji je, pak, pometen u Velikome ratu (tada ga još nitko nije zvao Prvim svjetskim) i koji je sa sobom donio... hm, pa recimo, nešto fleksibilniji moral. Ma koliko bio slab – ili upravo zbog toga – libar je veoma zabavan.

I dobro dođe želimo li provjeriti koliko se naš svijet u zadnjih stotinjak godina promijenio (radnja se, naime, događa 1918. godine dok je pred Splitom bila usidrena cijela flota "Entente", a grad je vrio od stranih mornara).

Knjiga poput "Vječne varke" danas vjerojatno ne bi bila moguća, među ostalim i stoga što je Marin Bego, iz suvremene perspektive, pokazao uistinu silan talent da se u samo jednoj rečenici osramoti kao seksist i antisemit.

Svi na ulici, i ništa ne rade

Kad, recimo, njegov junak, doktor Andrijević, na Barbarincu upozna stanovitu ljepoticu, ovako će sabrati svoje dojmove: "Gdje sam ja mogao pomisliti da ću se s ovako mladom djevojkom u trikou razgovarati o poslovima kao s kakvim Židovom." No, Bego se pokazao i kao vrlo pronicljiv kroničar duha svoje epohe. Kako je, primjerice, tih dana Split izgledao?

"To da je sve na ulici i da nitko ništa ne radi, zapaža se na prvi mah. Stari Pazar, ulice, trgovi, Obala, sve je puno besposlena svijeta. Ako dva općinska radnika iskopavaju zatrpani jarak, deset drugih stoji prekrštenih ruku oko njih, gleda i sažalijeva ih... Zaraza ljenčarenja već je sve zahvatila: odatle i svi poroci. Na čelo masa stali su novi, dosad nepoznati ljudi, koji se odlikuju jedino razmetljivošću i bezobzirnošću. Oni će prednjačiti sve dotle, dok se ne bude počelo srljati nizdol. Ali u mučnom upinjanju prema gore, uskrsnut će opet stare vrednote: poštenje, značaj, samoprijegor i čovještvo. Ali kada će to biti?"

Split iz 1918. čini vam se kao puka kopija ovoga današnjeg? Što tek reći na sljedeću vinjetu koja se doima kao da nam nije stigla iz davne, nego iz vrlo nedavne, pretkoronsko-turističke prošlosti:

"Ja više ništa ne razumijem. Jučer sam susreo dva Filipinca u najzabitnijem dijelu Velog Varoša, u Palminoj ulici; nose tri para kokoši. Mislio sam, ljudi su zabasali, pa sam htio da ih povedem na Obalu.

Kad tamo, oni se kreću po tim uličicama kao da su se rodili ispod Marjana. Kokoši su dodali kroz prozor nekoj staroj ženi, a ona mi reče da će im to sutra spremiti za doručak. Danas američki mornari hrane svu sirotinju Splita!"

Nadalje, i prije stotinu godina, baš kao i danas, iseljenici su jednakim riječima opisivali razliku između vibrantnog američkog velegrada i svoga uspavanog zavičaja: "Sve je ovdje drukčije. U jurnjavi za poslom i dobitkom nitko se ni na koga ne obazire, pa ako si komu slučajno stao na put, pregazit će te kao psa. Vi, tamo, kao da ste u mirovini. Šetate mirno ulicom, koketirate s djevojkama i gledate pročelje ove ili one zgrade. Da se ovdje netko tako zaustavi nasred puta i počne se diviti onim neboderima, mislili bi da je poludio. Za čas svršio bi pod kolima ili u zatvoru."

Konačno, i stanje agrara bilo je jednako jadno onda baš kao i danas: "Poučno je svaki dan ići na pazar. Danas se tamo ogleda kao u zrcalu duša cijeloga grada. Nema više ni jednog pravog producenta na pazaru; sve sami preprodavači, sitni preprodavači od desete ruke, verižna trgovina..."

Od Radića do Vuce

Zadržimo li se još malo na seljačkom pitanju, treba, međutim, istaknuti i jednu ozbiljnu razliku. Te 1928. godine, kad je knjiga objavljena, u Beogradu je izvršen atentat na Stjepana Radića, Đuru Basaričeka i Pavla Radića, pa je pod dojmom toga strašnog događaja HSS na lokalnim izborima u Splitu zabilježio odličan rezultat. Ove godine splitski će baštinici te nekoć slavne stranke sve svoje nade polagati u Sinišu Vucu. Danas u HSS-ovce, bogu hvala, nitko ne puca.

Jedino pucanje koje se s njima može dovesti u vezu jest ono od smijeha. I u toj činjenici kao da je zbijena sva razlika između Splita 1928. godine i ovoga danas. Nismo baš naročito napredovali, zar ne?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2021 18:08