Nema di ih nema. Niste ih mogli ne vidjeti. Nije moguće da naručujete u Glova, a da vam nisu došli na kućni prag.
Nose žute kacige i žute naprtnjače, voze nečujne motorine i ne divljaju u prometu; bar ne još - dok se ne prilagode.
Njihova visina je manja nego u prosječnog lokalca, ali je njihov udio u lokalnoj dostavljačkoj službi natprosječan.
I raste iz mjeseca u mjesec.
- Kažu kolege da su se već pomirili s tim da nakon uskoro Nove godine nitko od domaćih više neće radit u Glova - rekla nam je Andrea, spuštajući se sa svoje električne bicikle kako bi sačekala iduću narudžbu. Naime, sve više lokalnih dostavljača strahuje da cjenovno neće moći parirati uvoznoj radnoj snazi. Točnije, takva konkurencija će im oboriti plaće ispod cifre za koju su voljni trošiti dosadašnji broj dnevnih kalorija. A ta smanjenja neće olakšati džepove potrošača, nego se sliti u one agregatora - poduzetnika u ime čije firme ili obrta dostavljači razvoze.
Agregator, kao posrednik, djeluje jer većina vozača nema svoj poslovni subjekt pa njemu plaćaju proviziju - od 5 do 10 posto - za svoj rad. U njega su prijavljeni na minimalac i, u pravilu, na dva sata dnevno - kako bi novci, umjesto na doprinose (koji ih ispadnu nekih 350 kuna mjesečno, a plaća ih sam dostavljač), išli u njihov novčanik. Također, sami plaćaju gorivo.
A ovo "istiskivanje" se, sudeći po broju Azijata na splitskim ulicama, očito već i događa. Zasad je to, barem u Splitu, očito samo u Glova. No, sudeći po zagrebačkim ulicama, isto sljeduje i među ostalim izvođačima.
- U Zagrebu Bolt ima najviše stranaca. U biti, oni i nemaju Hrvata da rade za njih. Wolt ih ima najmanje, nisam sigurna zašto. Čini mi se da je najpošteniji, tu još živi neka demokracija. Na primjer, nedavno su nam išli promijenit pragove bonusa i toliko smo se žalili na to da su nakon 24 sata vratili sve na staro - otkriva djevojka u plavom.
Saznali smo i zašto je Glovo povoljniji za "jeftinu radnu snagu". Ta katalonska firma, naime, djeluje po principu unaprijed određenog rasporeda, kojeg izvršitelji onda moraju poštovati. Ovaj model paše i samom agregatoru, jer tako može osigurati željenu količinu radnih sati. S druge strane. Wolt dozvoljava "on/off" dinamiku uslijed koje svak radi koliko želi (što je nekad, u očima ugovaratelja usluga, nedostatno).
Također, agregatori djelatnicima s Istoka fiksiraju plaće; doduše, po par pragova, ovisno o broju dostava. Lokalci, u drugu ruku, imaju fleksibilan obračun, po kojem svaka pojedinačna dostava donosi neka sredstva. Ali - ne zadugo. Kako smo načuli, neki agregatori - bar oni "bolji biznismeni" među njima - planiraju uvesti isti način obračuna i Hrvatima. Na taj način mogu izvući veću zaradu za sebe.
A, ukoliko nisi spreman pristati na to - tu su Nepalac, Indijac i Filipinac. Netko od njih tri sigurno hoće.
- Kad san zadnji put naručiva u Glova, ne sićan se kad mi je naš čovik doša na vrata. I na ulici, svaki dan je sve više "njih", a sve manje "nas". Normalno, ne razume hrvatski, a engleski nešto nabadaju, kako koji. Nekidan mu ja dajen 100 kuna, a on meni vraća 200. Jadni ljudi, ima bit da vozikaju cili dan pa su totalno izblesirani - govori nam Vedran, vozač za Glovo.
Pitamo ga boji li se on da će izgubit posao.
- Pa znaš šta, ovo nije idealno zaposlenje, al ga većina nas doživljava ka privremeno, prije nečeg boljeg. Ko oće radit će i dalje i vozit osan, deset, dvanaest sati dnevno, koliko mu paše. Ali, da naš čovik radi koliko i oni, za iste pare, već odavno bi posla agregatora u neku stvar. S druge strane, Nepalci će mu za to ljubit noge. Oni znaju da neće uspit puno bolje od ovog - dobacuje nam dok preuzima vrećicu u McDonald‘sa.
Uspjeli smo doći i do jednog agregatora, čiji je uvjet za razgovor bio anonimnost, te se interesirali o tome uvozi li on radnu snagu ovakvog tipa. Odgovorio je da trenutno ne koriste strance, ali su u procesu nabavke. Jedino, prognozira, sigurno će imati velike probleme da im osiguraju bilo kakav smještaj. Jeftini zaposlenici su, kaže, na sreću ili nažalost, budućnost Hrvatske i Europe. No, naglašava, smatra da je puno veći problem naše države što su radnice u trgovinama potplaćene nego strani radnici te nam sugerira da, umjesto o ovome, pišemo o tome.
Dobronamjerno, naravno.
- Gledajte, sve je to jedna velika igra, u kojoj su pravila takva da svi traže gledaju kako smanjit troškove. I naši očevi i djedovi su bili jeftini dok su odlazili diljem svijeta na rađu. Takav je jednostavno globalni sustav, svak gleda kako bolje iskoristit onog drugoga - objašnjava.
Potvrđuje da nedostaje ljudstva, a mnogi Hrvati ni ne žele radit neke stvari, pogotovo u turizmu. Potražnja je velika, a studenti i ljudi kojima je to drugi posao "voze kad im prdne".
- A ovi šta rade, tu ima svega i svačega... Ljudi s raznoraznim problemima… Bilo bi nam svima puno lakše da to oće radit domaći svit. Bar onako kako triba, da dostavljaju osam sati i da su predani poslu. Sa strancima imate više bakćanja. Pa rješi papire, pa pazi da ti ne pobignu u zapadnu Europu… Jedna firma ih je dovela stotinjak, a za pet dana ih je tu ostalo samo tri. Ostali su šmugnuli ko zna di. To je kaos. Ja da san novinar ne bi o tome pisa, jer tu ima svega i svačega - opet je dobronamjeran agregator.
Kaže, kad imate firmu koja se bavi ovime čime se bavi njegova, onda vas non-stop zivkaju agencije iz Nepala i Indije, šalju mailove i Whatsapp poruke u kojima se nude radnici. Tu se vrti neka velika lova, uvjeren je i dodaje kako jadni ljudi plaćaju velike novce samo da se dočepaju Zapada, i do 5.000 eura, a onda godinama vraćaju te dugove. Međutim, naglašava, to je najbolji način da prehrane svoje obitelji, a on im je, očito, spreman pomoći u tome.
Među sveprisutnim Glovo kamikazama, koji moraju jurcati kako bi preživjeli (što je poprilično ironično, ako se uzme u obzir opasnost u koju se dovode prilikom prometovanja), smo uspjeli zaustaviti jednu koja, uvjerava nas, ima poprilično dobar uvid u poslovne i životne uvjete ovih gasterbajterskih Azijata.
- Agregator mi je reka da mu fixer za ljude iz trećeg svijeta gura pare za svakog od njih kojeg zaposli. Ti, nazovi dileri ljudima, dobijaju ogromne pare, i to upravo od tih nesretnika kojima trguju, samo da se ovi dokopaju Europe. Zato, da bi osigurali tu paricu, daju agregatorima komad kolača. A onda, kad dođu ovdje, stave ih četvero u sobi za dvoje i iskrcaju im tu paletu riže i curry. Majke mi, na svoje oči san to vidija - otkriva nam "glovaš" Duje.
Zanima nas koliko sati dnevno vozi novopridošla orijentalna družina. Duje nije siguran, ali potvrđuje da ih vidi u jedan iza ponoći pa onda opet u osam ujutro. I, smije se, kad god prođu mu se jave.
- Zapravo, samo mi se oni baš uvik jave, vozili 20 ili 70 na sat, bila čoša il ravnica. Jako su dragi. I baš mi zato bude žaj kako se neki odnose prema njima. Recimo, ne mogu nać neku adresu pa zovu i pričaju malo na engleski, malo na svoj jezik. A iman jednog priku koji ima pretplatu na Glovo pa može otkazat narudžbu u bilo kojen momentu. On je toliko nad**an na njih da, odma kad vidi neko "čudno" ime u aplikaciji, briše zahtjev - vrti glavom vrckasti dugonja.
Znamo da je nepristojno, ali smo nepristojni, pa ga svejedno pitamo koliko zarađuje u Glova.
- Ajmo reć da se može tipa 10.000 misečno za 40 sati rada tjedno. Ja vozin četri dana u tjednu, po sedan sati, za 6.000. Moji azijski drugovi mi kažu da je njima fiksna plaća od šest-sedam tisuća kuna i to u čovika koji ih je skužia par pa onda pohlepno počea vrbovat. Sad ih on ima priko 20. Inače, mi ga zovemo Meta Mate, to mu je ime firme. Njegove ćete pripoznat po City Coco bilin električnin skuterima na kojima piše Meta Mate Instagram Glovo. Nije baš preomiljen, skoro svi dostavljači s kojima san priča imaju… Amo to tako reć loša iskustva s njin - progovara Duje kroz kiseli smješak.
Konačno, tko može kriviti firme poput Meta Mate što žele zaraditi više? Uostalom, zar to nije cilj "igre", kako je rekao agregator. Ili, kako kažu naši stari: Glavno da se radi. Makar i jeftino.