
Hoće li noćni život ikad više biti kakav je bio, pitanje je koje se često postavljalo tijekom najgorih dana pandemije koronavirusa.
Odgovor smo potražili na splitskim ulicama i prema viđenom možemo slobodno reći - nadamo se da neće, jer novo normalno barem ovako na prvu, djeluje puno kvalitetnije.
U đir smo krenuli sinoć nešto iza osam sati, Marmontovom, pa preko Rive do Đardina.
U predpandemijsko doba bi u ovo vrijeme centrom grada "vozili slalom" među turistima, dok bi se za nosnice lijepio teški zapuh preprženog palminog ulja iz ventilacijskih otvora fast foodova, a od žamora i buke nije se moglo čuti ni najbližeg sugovornika.
Ovaj vikend je slika nešto drukčija, ljudskom nosu, a i uhu, puno ugodnija.
Dominira domaći svit
I dalje je krcato svita, ali dominiraju domaći. Pokojeg turista prepoznajemo po hodu u dijagonalama i tragu sunčane kreme koju ostavlja za sobom.
Sve nekako podsjeća na ono doba prije turističke stihije koja nas je zahvatila - štekati i klupe puni ko šipak, ulični svirači svaki za sebe utiho tandrču, djeca na biciklima i romobilima, a roditelji za njima lagano s noge na nogu; šušur vlada, ali daleko je to od one buke i strke na koju smo se već i počeli navikavati.
Na Rivi nam je za oko zapela mlada plesačica indijskog plesa, Splićanka Antonija Karuza. U Indiju se, kaže, zaljubila prije deset godina, a danas joj je drugi dom.
- Magistrirala sam tu na Glazbenoj akademiji kao profesorica klarineta, ali onda sam otišla u Indiju i završila sedam godina Akademije klasičnog indijskog plesa. Zimi sam tamo na usavršavanju, nastupam i putujem po cijeloj zemlji, a ljeti u Splitu, na Rivi - govori nam.
Natrag u Indiju neće tako skoro, još traje "lockdown", a vrijeme u Splitu krati upoznavajući domaće ljude s bogatom indijskom kulturom.
Prošetali smo i do Matejuške. Uglavnom roditelji s djecom, liže se sladoled i odmara noge od popodnevnog đira gradom. Tako je kroz cijeli centar, a nešto živahnija atmosfera nas je dočekala u Đardinu gdje je u tijeku festival "Split Spring by Staropramen".
Prvi je to masovniji događaj otkad je korone i pomalo je čudno vidjeti toliko svijeta na okupu, al' brzo se čovjek navikne.
'Do 11 mi je taman!'
- Mislim da smo svi zajedno jedva dočekali da se u Splitu nešto napokon počne događati. Ovo mi je prvi izlazak nakon korone i oduševljena sam, atmosfera je odlična - govori nam kolegica Vesela Šegvić koja se s prijateljicom smjestila odmah kod ulaza u splitski perivoj.
Ne smeta joj ni ograničenje rada do 11 sati, jer kaže, to joj je taman.
- Ni inače nisam neki tip od izlazaka do ranih jutarnjih sati, pa mi ovo paše, do 11 sati i krevet - sa smiješkom kaže.
Festival su jedva dočekali i splitski ugostitelji, govori nam Danijell Nikolla, vlasnik restorana Corto Maltese i Pandora Box, kojeg nakratko odvlačimo od kućice pred kojom čeka red ljudi željnih domaće spize i dobre kapljice.
- Prvi put smo u jako dugo vremena malo izašli iz svojih zidova i moram reći da je pun pogodak. Interesa ima, ljudi su jednostavno bili preželjni izaći vani, sve me ovo jako podsjeća na one najbolje dane adventa na Rivi - uzbuđeno kaže Nikolla.
'Turisti ostali po restoranima...'
Većina gostiju su domaći ljudi, objašnjava, dok su turisti ostali po restoranima, pa su svi zadovoljni. Splićanima je u Đardinu ponudio svoje poznate specijalitete, a najbolje idu "Kolač od bicikle" i popularni rižot "Pi*kin dim".
Među desetak kućica je i "Misto" Tomislava Čubelića koji je oduševljen atmosferom i odazivom.
- Svima nam je falilo malo socijalizacije, ljudi baš uživaju, pleše se, ima pića, ali naglasak je na dobroj spizi. Tu imamo gomilu restorana koji su se cilu zimu pripremali i jedva čekali da ljudima ponude stare bestsellere, ali i neke nove recepte.
Mi smo svojim vjernim gostima pripremili naš poznati "Pobjednički burger" u crnoj bublici, pašticadu i komišku pogaču, a imamo i novitada - pulled pork sendvič i burger od škampa - govori u dahu.
Pred njegovom kućicom, kao i pred svakom sljedećom, gužva ne staje, traže se i hrana i piće, a najbolje idu Splićanima poznati hitovi - crni burger i komiška pogača.
'Još mi traje imunitet, a onda po cjepivo'
Kako je noć odmicala, atmosfera je postajala sve veselija, gomila ljudi, a maska nigdje.
Ipak, nisu Splićani toliko neodgovorni, svi posjetitelji s kojima smo razgovarali su već procijepljeni ili su prebolili koronu, pa čekaju na cijepljenje. Bez obzira, još uvijek im je neobično i paze se, kaže Ana Gugić Ratković.
- Kad smo krenili s parkinga, zastali smo i zapitali se trebamo li ponit maske, ali došli smo tu i vidimo da ih nitko ne nosi.
Ja sam prebolila koronu, još mi traje imunitet, a onda po cjepivo – odlučno kaže oduševljena konceptom festivala, a posebno kombinacijom elektroničke glazbe i saksofona uživo.
Među brojnim Splićanima našlo se i par stranih državljana, ali nisu turisti, kažu, osjećaju se kao domaći.
'Svuda sam bio, Splitu se vraćam!'
- Godinama putujem po svijetu, radim na daljinu, a Hrvatska ima posebno mjesto u mom srcu, to je najljepša zemlja na svijetu. Posvuda sam putovao i uvijek se vraćam, u Splitu sam deseti put – priča nam Daniel Swygart, Britanac koji Split već smatra svojim gradom.
Pandemija ga je jedno vrijeme spriječila od dolaska, pa će se ovaj put zadržati duže, a od ovakvog izlaska nije moglo biti bolje dobrodošlice.
- Imam osjećaj kao da pandemije nikad nije bilo, ljudi su se vratili u normalu, atmosfera je pozitivna, kao da su svi odlučili reći zbogom svim prošlim nevoljama - vjerno artikulira ono čemu smo zaista svjedočili ovaj vikend u omiljenom splitskom perivoju.