StoryEditor
SplitFILMSKA 72 SATA

Splićanin zbog korone zamalo zapeo u Boliviji: Naši iseljenici i diplomati su me spasili, evo kako sam uhvatio zadnji let za Europu

Piše Anja Popović
4. travnja 2020. - 15:41
Marin Bolanča kaže da su mjere zaštite protiv širenja koronavirusa strože u BolivijiPrivatni Album

Gotovo tri dana trajao je povratak 29-godišnjeg Splićanina Marina Bolanče iz Bolivije u rodni grad.

Razlog njegovih putešestvija ne treba pretjerano objašnjavati, pandemiju koronavirusa lakše je proživljavati u vlastitoj zemlji nego u tuđini, ali, doduše, malo je nedostajalo da naš sugovornik dane izolacije provede u Južnoj Americi. U gotovo posljednji tren stigao je u Split pa se tako od ponedjeljka navečer nalazi u samoizolaciji.

Dani mu ne prolaze sporo s obzirom na promjenu vremenske zone i nedostatak sna. Pričekali smo, stoga, da se malo odmori kako bi nam mogao ispričati svoju priču.
Odmah je pohvalio naše Veleposlanstvo u Santiagu u Čileu (koje je nadležno i za područje Bolivije, Ekvadora te Perua, op.a.) kao i Hrvatski klub u Boliviji, bez čije pomoći ne bi stigao ni do aerodroma u toj državi, a kamoli do rodnoga grada.

Adios, Buenos Aires

Naime, Marinova priča započela je još krajem studenoga, kada je odlučio proputovati Južnu Ameriku. Većinu planova je realizirao, a trebao je ostati još tjedan dana u Boliviji, nakon toga otputovati na sjever Argentine te se potom iz Buenos Airesa vratiti u Split.

– U Boliviju sam ušao 11. ožujka, a budući da se tada malo pričalo o koronavirusu i zatvaranju granica, tako mi nije bilo ni u primisli da će se ovako nešto dogoditi. Međutim, nakon nekoliko dana počele su priče da će biti restrikcija, da će se uvesti izolacija kao u Europi, zatvarati granice...
Tek tada sam se počeo malo brinuti jer sam imao kartu za povratni let iz Argentine 9. travnja. Kad su mi javili da je granica s Argentinom zatvorena, kao i s Peruom te Čileom, shvatio sam da sam zaglavljen u Boliviji, ali budući da su svi najavljivali da će mjere trajati dva tjedna, mislio sam da će se sve do tada riješiti pa ću otići i u Argentinu i vidjeti sve što sam još planirao – prisjeća se Bolanča.

image
‘Načičkana’ bolivijska svakodnevica iz ptičje perspektive
Privatni Album

Opušteni stav našeg putnika ne treba čuditi budući da je u Boliviji prvi slučaj koronavirusa zabilježen tek 10. ožujka, točno dva tjedna nakon prvog oboljelog u Hrvatskoj, a ta država je do 1. travnja brojila manje od 120 slučajeva.
Ipak, ubrzo nakon što se Covid-19 pojavio, mjere su iz dana u dan postajale restriktivnije i u jednom je trenutku postalo nemoguće doći iz glavnoga grada La Paza, gdje je Bolanča boravio, u druge sredine.

– Tek je onda krenuo onaj osjećaj “okej, što ću sad”. Nakon dva dana uveli su totalnu karantenu, nije se smjelo niti izići iz kuće, pa sam počeo kontaktirati konzulate i ambasade, jer kroz vijesti i kontakt s ljudima dobijete poluinformacije pa sam tražio službene podatke. I tu je sve krenulo – prepričava naš sugovornik.

– Gospodin Boris Dumančić, prvi tajnik našeg Veleposlanstva u Čileu, puno mi je pomogao, stalno je bio online, sve najnovije informacije mi je odmah slao na WhatsApp. Pitao me imam li dovoljno hrane, novca, smještaj. Dao mi je i kontakt predsjednice Hrvatskog kluba u Boliviji Patricije Avile Kuljiš.

image
Marin je zajedno s prijateljima iz Irske, Velike Britanije i Poljske uspio otputovati u Europu
Privatni Album

Čim mi je proslijedio njezin kontakt, Patricija me nazvala u roku od pet minuta. Ona se upravo u to vrijeme vratila iz Splita i trebala je biti u samoizolaciji. To je jedna predraga osoba i ona me, kao i Boris, odmah pitala treba li mi što i imam li smještaj – prisjeća se naš sugovornik.

Smještaj mu je, zapravo, u tom trenutku bio najmanji problem jer je, kako to putnici inače imaju praksu raditi, volontirao u jednom hostelu u kojem je i boravio, a tu se nalazilo još Europljana - tri Irca te po jedan Englez i Poljakinja s kojima se družio i razmjenjivao informacije.
– Jedini sam među svojim prijateljima iz Hrvatske imao društveni život pa sam razmišljao zašto ne bih ostao ovdje, ali kad je zagustilo... – dodaje Bolanča.

Budući da se od subote poslijepodne, kada je na put krenuo, do ponedjeljka navečer kada je ušao u Split, skupilo poprilično anegdota, ali i poteškoća, morali smo se ograničiti na one glavne probleme s kojima se Marin suočio. Prvi je bio kako “upasti” na let za Europu, točnije Francusku.

– Boris Dumančić je mene prijavio, stavio na listu, a sve dalje je ovisilo o francuskoj ambasadi jer je riječ o njihovu avioprijevozniku, a broj mjesta je bio ograničen. Bilo je 1100 ljudi koji su htjeli ići doma. Nakon nekoliko dana smo ostatak mog društva iz hostela i ja dobili poruku da smo upali na let, nakon čega je bilo formalnosti, ispunjavanja formulara... – prepričava Bolanča.

Drugi problem bio je dolazak iz La Paza u Santa Cruz, odakle je trebao letjeti. Autobusi i vlakovi nisu vozili pa je naposljetku, zbog velike potražnje, bolivijska kompanija organizirala, kako nam kaže, humanitarni let za njih Europljane.
– Mislim, humanitarni… koji sam, naravno, trebao platiti – smije se Marin.

Totalna karantena

Naime, ukupna cijena leta iznosila je 10.000 dolara, ali bilo je mjesta za 75 putnika koji bi podijelili trošak. Ekipa iz hostela je bila zadovoljna izračunom jer bi po tome bi svatko od njih trebao platiti oko 130 dolara, odnosno oko 900 kuna. Nažalost, ta se cijena u konačnici popela na 400 dolara (gotovo 2800 kuna) jer je bilo popunjeno samo 25 mjesta.

– Kad smo sletjeli bilo smo sretni, računali smo da idemo napokon doma – prepričava Bolanča i naglašava da se tada javio treći problem, onaj najveći – kako doći do aerodroma u Santa Cruzu.

– Bio je vikend, a kako je bila totalna karantena, vikend je bio još stroži. Nitko nije smio niti proviriti na ulicu. Ni ljekarna ni dućan ni ništa. Mi smo proveli sate na telefonu s taksi kompanijama, ali nitko nas nije mogao prevesti. Mislili smo, pa nije valjda da smo riješili dva leta, a nećemo uspjeti doći do aerodroma – ističe Bolanča i dodaje da je stvar spasila Patricija Avila Kuljiš.

image
Carstvo boja u njedrima Anda
Privatni Album

– Ona je preko gospođe koja je u Boliviji zadužena za međunarodne odnose uspjela osigurati prijevoz. Samo sat vremena nakon što sam je nazvao, Patricija nam je javila da će mini bus doći po nas. Nitko nas nije zaustavio na cesti, a bilo je puno vojnika i policije. Izgledalo je poput neke evakuacije, nas šest u busu i gledamo šta se događa – kroz smijeh će Bolanča.
Nakon što je konačno sjeo u zrakoplov za Pariz, čekao ga je još jedan let za Frankfurt, potom i za Zagreb, a onda je unajmio automobil i vozio do Splita.

Kaže nam kako je primijetio razliku u ponašanju na bolivijskom i europskim aerodromima. Dok su u Boliviji svi nosili zaštitna odijela, čak i stjuardese, u Europi je bilo onih koji u avionu nisu nosili niti maske.
– U Boliviji su mi na svaka dva metra mjerili temperaturu, u Frankfurtu nitko ništa – ističe Bolanča, čije je četveromjesečno putovanje završilo zaista neočekivanom pustolovinom.

Dodajemo da su kući sretno stigli i ranije spomenuti Irci, Englez i Poljakinja, a s Borisom Dumančićem i Patricijom Avilom Kuljiš Marin se još uvijek čuje preko WhatsAppa. Na pitanje kako planira provesti samoizolaciju, spremno odgovara da ima puno toga na Netflixu za pogledati, puno igrica za odigrati, ali i puno slika za pogledati, a dio njih podijelio je i s našim čitateljima.

#PUTOVANJA U VRIJEME KORONAVIRUSA#MARIN BOLANČA#ZATVORENI AERODROMI#SPLIT#POZITIVNA ENERGIJA

Izdvojeno

20. svibanj 2020 12:40