Gotovo da nema dana da splitska policija, a posljedično i Općinsko državno odvjetništvo te sudac istrage splitskoga Županijskog suda, ne obrade slučaj obiteljskog nasilja u kojem je nasilnik dijete, a žrtva roditelj, baka ili djed. Tako je, primjerice, prošlog tjedna privedena 22-godišnja djevojka iz Splita koja je duže vremena zlostavljala svoju majku, razbijala po kući, prijetila joj da će je zaklati i pretući jer je ne razumije. U nastupu bijesa čak je zabila i kuhinjski nož u stol te je zatim prestravljenu majku izudarala šakom u trbuh te nogama po tijelu da bi je naposljetku uhvatila rukama za vrat. Kako joj to nije bio prvi put, sudac istrage odredio joj je jednomjesečni istražni zatvor.
Koji dan prije, sudac istrage na “hlađenje” iza rešetaka splitskog zatvora na Bilicama poslao je i 27-godišnjaka iz Splita koji je posljednje tri godine zlostavljao majku i oca, vrijeđao ih govoreći im da su kreteni i da će ih istjerati iz stana te je od njih tražio novac za svoje noćne provode. Sve je kulminiralo sredinom ožujka ove godine kada je tražio od njih sto eura da može otići u kafić gledati utakmicu Hajduka. Kako oni nisu imali novca, sin je podivljao te je prvo udario nogom u vrata i onda skočio na oca koji je bio na kauču. Kad ga je majka krenula smirivati, udario ju je šakom. Kad je ona počela zvati u pomoć, počeo je vikati da će sve razbiti i izbaciti ih iz stana, a onda je uzeo viljuške i noževe i stao gađati svog oca. Bacio je u njega i bat za meso, ali ga ni jedan put nije uspio pogoditi te je iznerviran svojim lošim gađanjem oca uhvatio za vrat i počeo ga gušiti.
Podaci MUP-a
Ovo su samo neke od sve učestalijih situacija nasilja djece nad roditeljima, a pri tome djeca uglavnom nisu maloljetnici već odrasle osobe. Po podacima MUP-a za 2021. godinu na razini Hrvatske zabilježeno je 1661 kazneno djelo nasilja u obitelji od kojih je 1625 počinjeno na štetu bliskih osoba odnosno članova obitelji. Isti podaci pokazuju da je po dobnoj strukturi 2021. godine zabilježeno pet počinitelja obiteljskog nasilja mlađih od 14 godina, a 26 počinitelja bilo je mlađe od 18 godina. Što se tiče starije “djece” koja maltretiraju roditelje, najviše ih je starosti od 29 do 39 godina i to njih 37, od 39 do 49 godina zabilježena su 44 zlostavljača, od 49 do 59 godina je bilo 36 nasilnika, a njih 33 su starija od 59 godina. Što se tiče podataka o žrtvama, zabilježeno je da ih je u dobi od 40 do 50 godina bilo 342 oštećenih, od 50 do 60 godina njih 223, a žrtava starijih od 60 godina bilo je 345. Splitska je policija, pak, objavila da je tijekom 2021. godine evidentirala 264 kaznena djela nasilja u obitelji što je za jedan posto manje u odnosu na 2020. godinu. Također, evidentiran je ukupno 791 prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji što je porast od sedam posto u odnosu na 2020. godinu.
Što se tiče procesuiranja djece nasilnika u praksi se, isto kao i kod nasilja u kojem su žrtve žene, vrlo često pojavljuje problem odustanka žrtve od svjedočenja. Takve se situacije obično događaju u četiri zida, bez svjedoka i često bez evidentiranih ozljeda pa je svjedočenje žrtve izuzetno važno za daljnje procesuiranje. No, vrlo često roditelji prijave djecu, policija ih uhiti, a onda se oni iz raznih razloga pred sucem ili državnim odvjetnikom “povuku” i ne žele svjedočiti.
U razgovoru s prof. dr. sc. Jasminkom Zloković s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci koja se jedina u Hrvatskoj ozbiljnije znanstveno pozabavila fenomenom “djece nasilnika” izdavši još 2009. godine znanstvenu monografiju “Nasilje nad roditeljima - obiteljska tajna” doznajemo da je ova tema i nakon desetak godina još uvijek velika tabu tema.
- Znanstvena monografija koju spominjete tematski je fokusirana na problem nasilja maloljetne djece nad roditeljima. U nas se ni prije, a nažalost ni kasnije, nitko na znanstvenoj ni stručnoj i nažalost ni na praktičnoj razini nije njome bavio. Da, nažalost, to je još uvijek jedna ogromna tabu tema na obiteljskoj i socijalnoj razini. Tek ponekad mediji u crnim kronikama izvještavaju o tragičnim slučajevima i to kada obiteljski problemi eskaliraju s fatalnim posljedicama. Ja sam 2014. godine provela i empirijsko istraživanje problema na uzorku srednjoškolaca i problem je izraženiji nego što se to u javnosti misli. Nasilje maloljetne djece prema roditeljima javlja se u svim oblicima kao i bilo koje drugo obiteljsko nasilje bez obzira tko je žrtva, a tko nasilnik. Veliki broj maloljetne djece neprimjereno se odnosi prema roditeljima - tjelesno nasilje, psihološko, materijalno iskorištavanje, manipuliranje...).
Preuzimanje ‘vodstva’
Nalazimo i nemali broj maloljetnika koji “preuzimaju vodstvo” obitelji što je problem koji roditelji primjećuju kada eskalira. Primjerice, nameću svoja pravila ponašanja, inzistiraju da se bezuvjetno provode i prihvaćaju sve njihove želje i naredbe, odlučuju o aktivnostima obitelji, materijalnim odlukama i ulaganjima, socijalnim kontaktima roditelja i provode mnoga druga ponašanja koja ne spadaju u poželjnije i zdrave obiteljske odnose. Veliki je broj roditelja, posebno očeva koji su mi se obraćali s tim problemom i posebno me iznenađuje inertnost pa čak i ignoriranje problema od strane različitih socijalnih pa i zdravstvenih ustanova kojima su se prethodno obraćali. Stav bilo koga da je to isključivo problem pojedine obitelji ili da je netko u toj obitelji sam kriv, da se to nama ne bi nikada dogodilo i slično, primjeri su neempatije, neprofesionalnosti ili pak primitivna stajališta ničim zdravim argumentirana. Ukratko, društvo se, s obzirom na ovaj konkretan problem, nije pomaknulo ni milimetar. Barem ja to tako vidim, a veselila bih se kada bi me netko s pozicije struke, politike ili znanosti razuvjerio i iznio konkretne pomake. Ignoriranje bilo koje vrste problema, a posebice kada govorimo o ljudima i obiteljima vodi kulminiranju koje mi u zadnjoj fazi prepoznajemo kao različite vrste agresija (napadi, prebijanja, ubojstva) ili destruktivna i samodestruktivna ponašanja (ovisnosti, suicidi..) - pojašnjava predstojnica Katedre za obiteljsku pedagogiju riječkoga Filozofskog fakulteta.
Što se tiče eventualnih financijskih uzroka nasilja u kojima su počinitelji djeca starije životne dobi, od 30 godina pa naviše, naša sugovornica pojašnjava da “za nasilje nema opravdanja” te da je činjenica da siromaštvo nije nikada ništa nikome dobro donijelo.
- Mi smo zemlja velikog broja siromašnih ljudi. Nedavno je objavljeno da u RH živi oko 800 do 900 tisuća ljudi na rubu siromaštva! Ogroman je broj nezaposlenih ljudi, ljudi koji rade, ali su potplaćeni ili ne primaju osobni dohodak ili rade na razini sramotnih (robovlasničkih) uvjeta, umirovljenici koji imaju sramotno niske i uvredljive mirovine - ne govorim o umirovljenim političarima, saborskim zastupnicima i sličnima - sezonski zaposlenih ljudi koji samo tijekom nekoliko mjeseci mogu “preživljavati”... Mi imamo ogroman broj djece koja imaju tek jedan i to slabašni obrok dnevno!
Imamo ogroman broj mladih ljudi koji nemaju posao ili nisu kreditno sposobni da bi si osigurali dostojan krov nad glavom. Imamo ljude različite životne dobi - ne samo mlade, nego i srednje i starije životne dobi - koji ne mogu biti čak ni podstanari radi visokih najamnina... Kada svemu tome pridodate veliki broj ljudi koji su mentalno narušenog zdravlja - ovisnici, PTSP različitog uzroka, anksioznosti, depresije, psihoze i druge ozbiljne bolesti, imate potencijalno “ljudske bombe” razorne moći, ljude koji postaju agresivni i nasilni. Mnogi su agresivni i bešćutni čak i prema svojim starijim ili ostarjelima roditeljima. Prevare, pritisci za prepisivanjem imovine, dizanjem kredita, otuđivanje imovine i progon roditelja u neku od ustanova upitnih kvalitetom i etikom odnosa prema starijima sve su češći. Ne preže se ni od tjelesnog ni od psihološkog nasilja - zastrašivanja, prijetnji, iznuda, vrijeđanja, optuživanja - govori profesorica Zloković i dodaje kako je veliki problem neupućenost starije populacije u termine poput doživotni i dosmrtni ugovor o uzdržavanju, a zbog toga dosta njih ostane u poznim godinama bez svoje imovine.
- Napravite uzorkom valjanu anketu i pitajte starije osobe, a može i mlađe, znaju li razliku! A ta razlika u stvarnosti je ogromna! Za neke znači biti opljačkan i otjeran iz stana ili kuće koju su teško stekli. Prema jednom ostajete istog trenutka bez ikakve imovine i mirovine, a prema drugom postoji jedna “mala” mogućnost da se onaj s kime ste ga potpisali zaista i pobrine za vaše elementarne potrebe, no to nije garancija. Na jednom skupu, upitala sam jednu tada visokopozicioniranu osobu, zbog čega se termini barem ne promijene da budu jasniji. “Mudro” i prijezirno me je pogledala i odgovorila da za sve treba vremena! Toliko o brizi društva za stare. Zakonodavstvo, istina, ne može urediti naše obiteljske odnose, to nadasve ovisi o nama, ali je izuzetno važno u zaštiti nekih temeljnih prava i dostojanstva ljudi - smatra naša sugovornica.
Na pitanje zbog čega je roditelje sram priznati da su izloženi nasilju svoje djece bez obzira radi li se o maloljetnoj ili punoljetnoj djeci, odgovara da je to zato jer mnogi okrivljuju sami sebe, traže gdje su to pogriješili, očekuju da će se problem sam od sebe riješiti ili nestati...
Teške sudbine
- Ponavljam, za nasilje nema opravdanja i svaki oblik nasilja valja prijaviti. Da, često su službenici inertni, iskazuju nerazumijevanje, ali to nije razlog prepustiti svoju sudbinu i život “socijalnim nojevima”. Prijavu treba bezuvjetno podnijeti istovremeno svima - policiji, socijalnim ustanovama, liječniku, obiteljskom centru, pravobraniteljstvu, pa ako treba u nekim slučajevima i odvjetništvu! Svima! Valja nadići strah da ćemo prijavom nauditi djetetu, odraslom ili maloljetnom. Nasilniku treba pomoći da se liječi ili resocijalizira ili zabrani pristup ili da ga se zakonski kazni. Odlaganjem, prikrivanjem, samookrivljavanjem činimo i sebi i nasilniku štetu, ali i ugrozu okolini. Ne mogu razumjeti da žrtve odustaju od svjedočenja. Neki od razloga koje žrtve navode, ali ne na službenom mjestu, jesu strah od nasilnika, zastrašivanje, sažaljenje nad nasilnikom, ekonomska zavisnost i drugo, pa sve do nade - uzaludne! - da će se sve promijeniti nabolje. Ne razumijem takvo ponašanje. Pozvati policiju, prijaviti, a onda na sudu izmisliti nešto drugo. Prema mojem mišljenju to bi trebalo biti kažnjivo. Zapravo lažeš na sudu? Trošiš društvene resurse - intervencija policije, sudski postupak... - kategorično tvrdi prof. dr. sc. Zloković.
Što se tiče dobne strukture djece nasilnika, kaže nam da je prema njenom istraživanju iz 2014. godine proizišlo da je oko 16 posto maloljetnika na neki način nasilno prema svojim roditeljima. Stereotip da su djevojčice sklonije psihološkom nasilju odnosno vrijeđanju, prijetnjama, ogovaranju i obmanjivanju, a dečki tjelesnom nasilju nije se pokazao kao točan u njenom istraživanju.
- Istraživanja nasilja odrasle djece prema ostarjelim roditeljima su nešto prisutnija u posljednjih dvadesetak godina. I sama sam u jednom sudjelovala kao vanjska suradnica. Rezultati su vrlo različiti s obzirom na tip uzorka, mjesto provedbe - obiteljski dom ili institucija - obrazovanje počinitelja i žrtve kao i niz drugih varijabli koje mogu utjecati na konačni podatak o incidenciji i tipu nasilja. Okvirno govorimo o oko 20 posto starijih koji su doživjeli ili doživljavaju neki ili više oblika nasilja. Najčešći počinitelji su, u 90 posto slučajeva, članovi obitelji, a više od polovine počinitelja su žene, kćerke, snahe koje se u pravilu skrbe o starijoj osobi. Pojava nasilja nad roditeljima je mnogo raširenija nego što se to pretpostavlja. A kada govorimo o starijima onda je vrijedno obratiti pozornost na tendenciju da se do 2025. godine broj starijih udvostruči u svjetskoj populaciji. Nasilnici od starijih najčešće žele imovinu, novac, stan, a briga o njima im predstavlja nepotrebno trošenje vremena i novaca. Teške su sudbine mnogih starijih osoba zbog onoga što su nekima od njih u stanju učiniti vlastita djeca i članovi obitelji. U prevenciji nasilja najvažnije je da na svim planovima života i na svim razinama društva šaljemo jasne poruke da nasilje nije hrabrost i da nasilje kao obitelj i kao društvo nećemo ignorirati ili tolerirati - zaključuje riječka profesorica.