Prosvjedna šetnja za spas Marjana okupila je gotovo tisuću revoltiranih građana. Marširali su frustrirani odlukama vodstva park-šume u ratu s potkornjacima.
Mišljenje prosvjednika možda je najbolje sažeo student Stjepko, vlasnik zlatnog retrivera Mikija. Njih smo sreli na putu do Vidilice:
- Ma ne da se njima svoj posa radit. Idu linijom manjeg otpora. Strategija im je nikakva. Ovo šta čine je ka da atomskon bombon ideš ubit mrava - uspoređuje mladić, a Miki sve to komentira dižući nogu na informativnu tablu s logotipom park-šume.
Aktivisti, dakle, smatraju kako probijanje teške građevinske mašinerije kroz pluća grada nije dobra ideja. Oni zaista nisu stručnjaci, ali onako laički, misle da možda i nije potreba bušiti 14 kilometara duge "vlake" kako bi se došlo do zaraženih stabala. Marjan je, zna tko je bar jednom njime prošetao, itekako prohodna šuma.
Prosvjednici se s donositeljima odluka, plaćanima iz gradskog proračuna, samo u jednome slažu: drveća kojima nema pomoći zaista moraju biti sušena. No, ono što u čemu se razmimoilaze jest način na koji se to treba obaviti.
Inicijativa "Naš Marjan" od gradonačelnika Andre Krstulovića Opare traži osnivanje kriznog stožera, a "Društvo Marjan" izražava zabrinutost da strojevi neće stići do toplijih dana, pa će već u ožujku ili travnju nove generacije potkornjaka opustošiti na desetke tisuća sada zdravih stabala.
- Treba djelovati odmah - odlučno nam je u diktafon kazala gospođa Gordana Šprajc, jedna od desetak aktivista koji su do Zoološkog vrta šetali u žutim prslucima.
- Marjan je tragedija koja je rezultat višegodišnjeg nemara, a on je nasta zato šta u institucijama ne rade stručni ljudi. Oni ni ne vole Marjan. Zapošljavaju se uhljebi. Nije im stalo, jer se nisu ni oznojili da taj posa dobiju. Oni ne šetaju Marjanom. Samo čuvaju svoju stolicu – kratko će ali snažno Gordana, pa nastavlja put ka odredištu gdje se već skupilo nekoliko stotina prosvjednika. Šećući uz raskomadana debla odbačena uz cestu načuli smo razgovor dva šjora.
Jedan je zadovoljno kazao kako je "prava srića da su zaposlili onu teologinju u Park-šumu jerbo nan ona sad jedina more pomoć!". Čuli su to i brojni političari, sve od reda oporbenjaci. Promatrajući ih kako prolaze ispod drvenog sunčevog sata i sjedaju na klupice s pogledom na otoke, prijateljice Anita i Maja imale su što reći:
Loše gospodarenje Marjanom
- Split bez Marjana. To ti je ka... Da plača odjednon nestane! Nezamislivo. Nadan se da će struka učinit šta je najbolje. I da se politika, hah, neće umišat - veli Anita, ne polažući velike nade. Maja klima glavom, pa se nadovezuje da je ona došla na prosvjed kako bi "spasila šta se spasit dade".
Susreli smo i restauratora Nikolu Radoševića. On se šetnji pridružio jer je to, kaže, najmanje što itko od nas može napraviti.
- Razlog zašto san tu: najviše zbog sentimenta prema prirodi. Kao i većina Splićana, smatram da se loše gospodari Marjanom. Taj cijeli spektar službi koje ga vode plasiraju proturječne informacije. Nema ni misec-dva, imali smo podatak o par tisuća zaraženih, sad odjednom 20 tisuća stabala. Zbunjuju javnost – nezadovoljno će Nikola.
A s njim se slaže i aktivist Srđan Marinić, dobro upućen u čitavu problematiku:
- Jutros san dobio službeni podatak da je optimalna otvorenost neke šume 15 kilometara po hektaru. Marjanu je otvorenost četiri i po puta veća od optimalne. Što to znači? Da je šuma pristupna već s postojećom mrežom prometnica. Je li onda potrebno probijati novih 14 kilometara traktorskih vlaka ako već imao primarne – pita Marinić, dodajući da ga nervira netransparentnost podataka:
- Moramo znati postoje li sve suglasnosti, vidjeti elaborat. Gdje je kartografski prikaz koji će kazati kuda će prolaziti te prometnice? Je li ih itko vidio? Nije! Evo sad javno pitan: zašto o problemu potkornjaka na stranicama Javne ustanove nema ni riječi? To je problem – podvukao je Marinić.
A kako bi vi pomogli Marjanu?
- Mislimo da se potkornjak može pokušati barem djelomično suzbiti postavljanjem feromonskih klopki. Postoje feromoni koji su u jednom tjednu na 10 postavljenih klopki skupili 30 tisuća jedinki. Amo pokušati time. Optimalno je 100 komada za pokrit cijeli Marjan, a košta to samo 45 tisuća kuna... – predlaže Marinić.
Ugasili smo diktafon, osvrnuli smo naokolo. Prolomili glavu ne bi li ugledali negdje lice Damira Grubšića, ravnatelja park-šume da mu odmah kažemo za ovaj prijedlog. Nismo ga našli, ali vi ako ga susretnete...