StoryEditor
SplitUNISPORT

Šime Veršić, profesor na Kineziologiji i kondicijski trener Hajduka: Splitski sveučilišni sport je daleko ispred standarda sveučilišnih središta u ovom dijelu Europe

Piše Mila Puljiz/Universitas
6. svibnja 2021. - 11:17
'Sportska natjecanja i vođenje sportskog sustava u kojem sudjeluje više od 3000 ljudi zahtijeva organizacijsku širinu'Joško Šupić/Cropix

Među mnogim uspješnim nagrađenim znanstvenicima Sveučilišta u Splitu izdvajamo Šimu Veršića. Već za vrijeme studija, naš sugovornik zbog svoga rada i uspjeha dobiva rektorovu i dekanovu nagradu, kao i nekoliko nagrada za studentske znanstvene radove na kongresima "Kondicijska priprema sportaša". Iako je svoju nagradu ove akademske godine zaslužio prvenstveno znanstvenim radom i istraživanjima u području društvenih znanosti, konkretno u kineziologiji, ovoga puta ga izdvajamo zbog njegove svestranosti i dugogodišnjeg aktivizma u drugom području akademske zajednice.

Naime, Šime Veršić je predsjednik Splitskog sveučilišnog sportskog saveza u čijim izvannastavnim programima, poznatim kao Unisport, participira više tisuća studenta Sveučilišta u Splitu. Unisport je danas segment studentskog standarda koji značajno izdvaja Sveučilište u Splitu od konkurentnih Sveučilišta, a upravo je Šime Veršić dugi niz godina jedna od najistaknutijih osoba Unisporta u Splitu. Prije nego što je postao predsjednik, u sveučilišnom je savezu imao mnogobrojne uloge i obavljao različite poslove.

– U Unisport sustavu sam od 2013. godine, točnije od Europskog sveučilišnog košarkaškog prvenstva koje se održalo u Splitu. U samom početku nas je bilo značajno manje negoli danas i svi smo radili različite poslove. Čak sam i pisao za Universitas. Posljednje razdoblje sam imao ulogu sportskog direktora, ali obavljao sam i poslove kondicijskog trenera sveučilišnih ekipa i klubova –​ kazao nam je.

Sveučilišni sport u Splitu je u posljednjih nekoliko godina doživio veliki uzlet. Što je cilj za sljedeće razdoblje?

– To što je sustav sveučilišnog sporta razvojno bio na samim počecima dalo nam je šansu da značajnije izrazimo našu energiju i kreativnost i da u relativno kratkom vremenu, u okviru jednog desetljeća, posložimo sustav sveučilišnog sporta koji je daleko ispred standarda sveučilišnih središta u ovom dijelu Europe. Ipak značajniji iskoraci u području unaprjeđenja infrastrukture te ostvarivanja značajnijih rezultata u nacionalnom sportskom sustavu tek slijede. Naš cilj je značajnije doprinijeti razvoju splitskog sporta nego što to radimo danas.

Doprinos razvoju

Koliko vam je angažman u sveučilišnom sportu pomogao u profesionalnom putu i razvoju?

–​ Doprinio je mom razvoju u više segmenata. Najviše iskustva se naravno akumuliralo organizacijom sportskih manifestacija na svim razinama. Ostao sam blizu kineziologije u svakom smislu, radio sam kao kondicijski trener akademskih klubova. Na kraju krajeva, tadašnji trener sveučilišne košarkaške ekipe, Mile Karakaš, danas je glavni trener KK Splita, a Jelena Matešić je kao menadžer iz Unisporta prešla u PPD Zagreb. Mislim da nitko od nas ne može poreći važnost Unisporta u svom profesionalnom razvoju. Iako sam sad iz objektivnih razloga mnogo manje operativno aktivan oko Saveza, aktivan sam i dalje kroz funkciju predsjednika te redovito pratim Unisport događanja i dakako perjanicu splitskog sveučilišnog sporta – AFCU, koji uspješno sudjeluje na najvišem futsal rangu u državi već treću sezonu.

image
'Sportska natjecanja i vođenje sportskog sustava u kojem sudjeluje više od 3000 ljudi zahtijeva organizacijsku širinu'
Joško Supic/Cropix

Splitski sveučilišni sportski savez se s vremenom profilirao u svojevrsni inkubator u kojemu studenti imaju priliku kroz volontiranje ili studentski rad svakodnevno surađivati s profesorima i zaposlenicima Sveučilišta te se razvijati u svojim interesnim područjima. Iznimna iskustva studenti imaju priliku steći radeći u poslovima sportskog menadžmenta tijekom organizacije brojnih natjecanja i aktivnosti?

–​ Unisport sustav je dovoljno široko područje da može pružiti značajno životno iskustvo velikom broju studenata. Naravno, s izrazitim naglaskom na one koji rade s ove strane kulise različite poslove vezane za provođenje sportsko-rekreativnih aktivnosti i sportski menadžment. Pritom nije riječ isključivo o kineziolozima jer organizacija sportskih natjecanja i vođenje sportskog sustava u kojem sudjeluje više od 3000 ljudi zahtijeva organizacijsku širinu. Svim sudionicima Unisport natjecanja i aktivnosti pokušavamo donijeti neko novo iskustvo za vrijeme studiranja, ali ona vrijednost koju dobiju studenti koji sudjeluju u realizaciji projekta je iznimna i siguran sam da ima tržišnu vrijednost.

Puno ste se posvetili dopingu u raznim sportovima kao i posljedicama njegova uzimanja?

–​ Zapravo sam s dopingom krenuo u svijet znanosti. Kako se za vrijeme mog diplomskog studija prof. Damir Sekulić dosta bavio analizom znanja, stavova i prediktora doping ponašanja u sportu, počeo sam pod njegovim mentorstvom istraživati tu problematiku te sam i diplomirao na temi "Znanje o dopingu i posljedice njegova uzimanja; analiza na uzorku studenata kineziologije". Nakon toga smo se najviše bavili analizom prediktora konzumiranja dopinga u pojedinim sportovima. Glavni cilj je bio utvrditi faktore koji mogu biti ili zaštita ili "poguranac" prema potencijalnom uzimanju dopinga, te na temelju toga kreirati specifične anti-doping programe. Analiza tih faktora kod veslača, plivača i jedriličara je bila i tema mog doktorata koji sam obranio prošle godine pod mentorstvom prof. Ognjena Uljevića i prof. Dorice Šajber iz Ljubljane.

Vaši radovi i istraživanja objavljeni su u mnogim iznimno cijenjenim časopisima s velikim međunarodnim odjekom?

– Osim navedenih tema, najviše se u fokusu našeg istraživačkog tima na Kineziološkom fakultetu istraživanja trkačkih performansi u nogometu te terenska testiranja i trening agilnosti, što je zapravo u sklopu projekta prof. Sekulića pod nazivom "Predplanirana i reaktivna agilnost; razvoj i validacija specifičnih metoda mjerenja, utvrđivanje faktora utjecaja i učinkovitost transformacijskih postupaka", financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. Mogu reći da je prethodnih godina, a pogotovo kroz zadnju godinu i pol, objavljen zavidan broj članaka u časopisima citiranima u Web of Science Core Collection, što je svakako potvrda kvalitetnog i sustavnog rada cijelog tima.

Osim dopinga, područje vašeg znanstvenog interesa je i tjelesna aktivnost kod mladih?

– Iako je važnost tjelesne aktivnosti za zdravlje pojedinca naširoko poznata, u posljednje vrijeme, i prije ove aktualne pandemije, globalno je primijećen trend opadanja razine tjelesne aktivnosti kod adolescenata. Brojni su uzročnici toga, od školskih i obiteljskih faktora do ekonomske situacije, a logika istraživanja koje sam provodio s kolegama s fakulteta je zapravo slična onima o dopingu – pronaći faktore koji značajno utječu na razinu tjelesne aktivnosti te uz pomoć tih informacija djelovati na njezin porast kod mladih.

Vezano uz prethodno pitanje, kakva je situacija s tjelesnom aktivnošću mladih sada u vrijeme pandemije?

– Razine tjelesne aktivnosti mladih su se očekivano smanjile za vrijeme pandemije. Ovo je zasigurno posljedica ograničavanja kretanja, odnosno učenici nisu imali tjelesnu i zdravstvenu kulturu i nisu mogli sudjelovati u organiziranim sportskim aktivnostima u kojima su sudjelovali prije pandemije. Istraživački tim s Kineziološkog fakulteta u Splitu je nedavno objavio nekoliko znanstvenih radova na tu temu. Potvrda vrijednosti tih istraživanja je i nagrada FÉDÉRATION INTERNATIONALE D´ÉDUCATION PHYSIQUE (FIEP) za mlade znanstvenike za 2019./20. godinu koju je osvojila Barbara Gilić, doktorandica Kineziološkog fakulteta.

Kod srednjoškolaca iz Splita, zabilježeno je kako su dječaci više smanjili tjelesnu aktivnost od djevojčica. Ovo je vjerojatno posljedica činjenice da dječaci u uobičajenim okolnostima imaju više razine tjelesne aktivnosti jer više sudjeluju u sportskim aktivnostima, koje su za vrijeme pandemije bile limitirane. Također, adolescenti koji žive u urbanoj sredini su više smanjili razine tjelesne aktivnosti od adolescenata iz ruralnih područja. Naime, adolescenti u urbanoj sredini imaju pristup većem broju sportsko-rekreativnih sadržaja u normalnim životnim okolnostima. Kako su sve sportske ustanove bile zatvorene za vrijeme pandemije, adolescenti iz urbane sredine su više smanjili razine tjelesne aktivnosti jer su imali znatno više razine tjelesne aktivnosti prije pandemije. Sveukupno, rezultati spomenutih studija na splitskim srednjoškolcima dokazuju da je prisutan problem smanjenja tjelesne aktivnosti za vrijeme pandemije.

Trenutno ste i kondicijski trener seniorske momčadi u HNK-u Hajduk, kako uspijevate uskladiti sve obveze?

– Zadnje tri godine radim i kao kondicijski trener u HNK-u Hajduk, uglavnom sam zadužen za rehabilitaciju igrača i individualni rad. Svakako da mi je kao nekom tko je rođen i odrastao u Splitu, i kome je Hajduk zapisan u genima, rad u klubu ostvarenje dječačkih snova i iznimna čast, ali i odgovornost.

Sve obveze nije ponekad lako uskladiti jer mi radni dan redovito traje barem 12 sati, ali zapravo sam cijeli život navikao na cjelodnevni "ludi" ritam i mislim da drugačije ne bih ni funkcionirao. Svakako da dobrom usklađivanju pridonosi i izvrsna radna atmosfera i suradnici, i u klubu, i na fakultetu, a također i moja obitelj koja ima razumijevanja za sve.

image
'Sportska natjecanja i vođenje sportskog sustava u kojem sudjeluje više od 3000 ljudi zahtijeva organizacijsku širinu'
Joško Šupić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. srpanj 2021 20:30