StoryEditorOCM
Splitnaša misionarka

Sestra Marta vraća se među najsiromašnije na svijetu, ali ne putuje sama. Nije ona u Splitu bilo tko! ‘Javilo se ljudi koji žele biti kumovi, samo još nemamo dresove Hajduka...‘

Piše Damir Šarac
28. studenog 2022. - 07:37

Časna sestra Marta Nikolić, hrvatska misionarka na dalekim Solomonskim otocima, nakon dva mjeseca boravka u rodnom kraju vraća se najsiromašnijima ovoga svijeta. Ali ne putuje sama, s. Marta, agilna kakva već jest, iskoristila je boravak u domovini, u koju se vratila nakon četiri godine, za svjedočenje o životu i radu misionarki – koje, uza sve ostalo, vode brigu o školovanju tamošnje djece, kojoj je to jedina šansa za nešto sretniju budućnost od one koju im je zapisala sudbina. Pa sobom nosi sve naše ljude koji su pomogli taj plemeniti cilj. A nije Marta bilo tko u Splitu. Prije misionarske "karijere" bila je općepoznata viša medicinska sestra u Jedinici intenzivne njege u KBC-u. Ostala je u sjećanju medicinskom osoblju i pacijentima kao požrtvovna i stručna, uvijek nasmijana i dobrodušna, a nakon punih trideset godina rada u jednom od najtežih bolničkih odjela, umjesto u mirovinu, zaputila se u 59. godini tamo gdje bi malo tko rado otišao: na pet tisuća kilometara udaljene otoke, u jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta, gdje još uvijek haraju bolesti iskorijenjene u zapadnom svijetu; kanibalizam je ostao u memoriji zabačenih plemena, a ljude svako malo napadaju krokodili i morski psi.

Novi dom za nju i prve tri hrvatske milosrdnice na otoku je Malaiti, s oko 130 tisuća stanovnika, čiji je središnji grad Auki tridesetak kilometara od njihove misije u župi Buma. Sada ih je pet iz Hrvatske, dvije domaće sestre te novakinja i dvije pripravnice.

image

Sestra Marta s malim učenicima

Privatni Album/

Sestra Marta, ili Augustina kako je njezino redovničko ime, u permanentnoj je akciji za školovanje tamošnje djece: vrtić ili godišnja školarina stoji 50 eura, a u to ulazi i obvezna uniforma. Također pomažu i sa školarinama za srednju školu, a vode i školu domaćinstva za djevojke. Školovanje ove siromašne djece doslovno ovisi o donacijama iz Hrvatske te hrvatskih iseljenika u Australiji i Kanadi koji im također pomažu.

Došli smo se oprostiti od s. Marte u njezinu "centralu", splitski samostan sestara milosrdnica sv. Vinka na Dobrome. Našli smo je u razgovoru s prijateljima iz davnih dana: hrvatske vojne invalide Srećka i Nedjeljka njegovala je kao ranjene branitelje prije trideset godina u splitskoj bolnici. Sjećaju se svega pa i kako im je donijela iz samostana – sarme koje su poželjeli.

– Bliži se povratak, 7. prosinca putujem na Solomone. I bilo je plodova, prikupili smo sredstava za školovanje djece, a ljudi su nam dolazili sa svih strana, pomogao je i tekst o našoj misiji u "Slobodnoj". Od dana dolaska u rujnu obišla sam mnoge župe i u Splitu, Dubrovniku, Makarskoj, Zadru, na Braču, bila sam i u mojim rodnim Rumbocima u Rami. Predstavila sam naš život i rad na Solomonima. Prije nekoliko dana okupilo se u našem samostanu i moje staro društvo: šezdesetak liječnika i medicinskog osoblja.

Zahvalna sam svima, naši su ljudi široka srca za potrebe onih koji imaju još manje od nas. Tko bi nabrojio sve ustanove i osobe koje su pomogle, od splitskoga katedralnog kaptola, naše Provincije, župa, splitsko-makarskog nadbiskupa Dražena Kutleše, krčkog biskupa Ivice Petanjka, pojedinaca... U dva mjeseca susrela sam more ljudi koje je dirnulo naše misijsko poslanje i svima, poznatima i nepoznatima, od srca hvala. Javilo se i dosta ljudi koji će biti "kumovi" mališanima sa Solomona, koji će svake godine uplatiti iznos za njihovo školovanje i tako im pružiti šansu za izbavljenje iz teškog siromaštva. Ostaje mi još nekoliko posjeta župama u Zagrebu, Varaždinu, Retkovcu, i onda letim. Čujem se sa svojima iz misije svakih nekoliko dana, pitaju kad ćemo se vratiti. Dolje u toplije krajeve, mojim "čokoladnima" – smije se s. Marta, nepokolebljiva humanitarka, kojoj nije uspio samo jedan plan: da dobije bilo kakve, makar i polovne dresove Hajduka za solomonsku omladinu i djecu, koja obožavaju igrati nogomet. Nema veze, kaže, dobila je dresove iz Dubrovnika, kluba Župa dubrovačka, opet nešto.

image

Obitelj u posjetu

Privatni Album/

Ponijet će i lijekova, analgetika i antipiretika kojih dolje nedostaje, a žalosno je čuti kako se čak i rak tamo liječi samo tabletama protiv bolova. Nema suvremene terapije.

– Kad pogledam, u deset godina napravile smo puno, uvijek uz pomoć donatora. Podignule smo kuću za sestre, školu za djevojke, edukacijski centar, smještaj za volontere, sad ćemo graditi kuću za naš pomladak. Sve je to skromna gradnja, ali počele smo doslovno od jednog objekta i ambulante koju smo prvu uredile. Jako smo ovisni o svakoj pomoći. Ove objekte su gradili naši ljudi iz Australije, a iz Kanade nam za blagdane pošalju i poklone za djecu. Vraćam se radosna i puna srca jer znam da na tri kontinenta postoje ljudi koji našu daleku misiju održavaju na životu i u našim su molitvama svakog dana – poručuje s. Marta Nikolić, čiji entuzijazam ostavlja bez riječi svakoga koga susretne. Kad će opet doći? Ne zna ona, zna providnost koja upravlja njezinim putima, kaže.

image

Svi rade: sestre s pomoćnicima

Privatni Album/
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. siječanj 2023 21:37