StoryEditor
Splitgradonačelnički kandidat

SDP-ovac Ante Franić dite je iz Siromašne ulice: Izgradili su me džudo i Pravo. Ginem za posao, u odvjetničkom uredu znam ostati i do dva ujutro

23. ožujka 2021. - 16:42
Tata je radio u 'Prehrane, mama u 'Jugoplastike', prisjeća se FranićNikola Vilić/Cropix

Odrastati u Splitu je i privilegija, što god mi danas mislili o tome. Kada ti grad pruži svoje ulice, kantune, morske stine, parkove na igru, jednostavno moraš odrasti nasmijan.

A Ante Franić je baš takav, nasmijan, vedar, zaljubljen u svoj grad, a pogotovo u Siromašnu, ulicu u kojoj je odrastao.

- Otac Nikola i majka Ivanka, rođena Ukić, nažalost danas pokojni, odgojili su nas tri brata u Ulici braće Santini, na broju 17. Brat Hrvoje je stariji od mene godinu i pol, a brat Mario mlađi godinu, kad smo krenuli u školu bilo je to po onoj "jedan drugom do uha", prvi, drugi i treći razred – smije se Ante.

image
Mali Ante
Obiteljski album

Tata je radio u "Prehrane", mama u "Jugoplastike", oboje rodom iz Primorskoga Doca, u potrazi za boljim životom zamijenili su svoj dio svemira drugim, tipična gradska priča. Ti najraniji dani bili su oličenje vedrine, sjetno se prisjeća, jer su djeca živjela na baš svakom četvornom metru kvarta, radničkog i mirnog, kvarta koji je – sad s odmakom mu je jasno – bio poput velike obitelji.

image
Evo me kada sam postao pionir...
Obiteljski album

- Na svakom kantunu smo igrali na balun, košarku bi bacili kod "Juraja", mogli bi na ulici bit i do ponoći, jer u svakom su trenutku roditelji znali gdje smo. Svi smo bili naši, cila ulica zna ko si, čiji si, pripovijeda nam, dok još uvijek jasno vidi ljeta i dane bez nastave:

- Od petog osnovne nas desetak iz ulice bi pješice krenulo na Trstenik, na more, sa sendvičem u ruci i šugamanom priko ramena. Po cili dan bi se kupali, a mobitela nije bilo. Znali bi na povratku ukrcat se onako mokri i umorni u "petnaesticu", da nas izgura uzbrdo – veli, priznajući da bi ponekad "zastranili" i spustili se na "Obojenu" ili na "Jadrana", gdje se tada plaćao ulazak, pa bi, kakva već splitska dica i jesu, "okolokole" doplivali do mjesta gdje bi željeli biti:

- Niko od nas nije imao kod sebe novca, koji upad, šta ti je – smije se i dalje.

image
Ekipa iz Osnovne škole 'Plokite'
Obiteljski album

Priznaje kako je skočio sa Sustipana, mlađi brat odmah za njim:

- Ubija san se prvi put, kasnije je bilo lakše - veli.

Veliki treneri

Kad je došlo vrijeme za odlazak u srednju školu, nije imao jasnu viziju što želi. Znao je doduše posve jasno što voli – džudo! Rano je otkrio taj sport, postao dio Judo kluba "Student".

- Moji treneri Stevo Mentus i Neno Maleš bili su nevjerojatni ljudi, toliko energije, ljubavi i volje su ulagali u nas, i to u ratno vrime! Oni bi s nama iz Splita krenuli u talijanske Udine na turnir s Yugom i Golfom dvojkom! Vozilo se preko pontonskog mosta, trajala su putovanja vječno, u Senju ne možeš od bure otvorit vrata, okuka na okuku, ali došli bi tamo i spavali u dvoranama, u vrećama za spavanje, a sutra turnir, ne može vjerovati 38-godišnjak, usprkos protoku vremena, kako su onako umorni i iscrpljeni od puta uspijevali na tatami "složiti" klince "iz pamuka", Austrijance, Talijane koji su, zar može drugačije, večer prije turnira spavali u hotelima.

- Fenomenalna su to bila druženja i iskustva, velika snaga je stečena tada u tom zajedništvu. Evo, danas, recimo, ne čujemo se godinu, dvi, tri, ali kad se čujemo kao da smo razgovarali jučer – veli o svojim džudo prijateljima Ante.

image
Na ekskurziji u Krapini
Obiteljski album

Maturirao je u splitskoj Elektrotehničkoj školi, pa odlučio studirati Kriminalistiku u Zagrebu. Zašto? Zato! Izabrao ju je između Prava, Ekonomije i FESB-a, izabrao i završio. Zagreb mu je donio i Sanju.

Studentska ljubav je Hercegovku, agronomku, dovela u grad pod Marjanom, spremnu dijeliti s Antom i dobro i zlo. Dobro, dapače veličanstveno – su Pia, koja ima nježnih 12 godinica i malena joj sestrica Iris s okrugle dvije.

Suprugina pobjeda

Zlo je bilo i zlo je prošlo, dobrom Bogu hvala, jer je Sanja žena-zmaj i uspjela je pobijediti težak moždani udar u nježnoj 32-oj godini života. Danas majka dvije djevojčice uspješno vodi svoju vinariju, i dalje spremna suprugu biti oslonac, ali i poticaj.

Iz Splita su se u potrazi za poslom – selili do Dubrovnika, preko Zagreba, pa natrag u svoj grad, skućili se na mjestu gdje je nekada majka Ivanka zarađivala za život, na mjestu stare "Jugoplastike". Tako ponekad život opiše puni krug i vrati te gdje ti je mjesto. Pogotovo kada si, poput Ante, nemiran duh.

image
Nikola Vilić/Cropix

Znatiželjan kakav jeste – "usputno" je završio i Pravni fakultet, priznaje nam kako ga je taj studij izgradio, pravo je ugrađeno u svaku poru života. Radio je u "Dalmacijacementu", u Dubrovniku operativno vodio rad hotela, sada u nastojanju da se posveti odvjetništvu radi do kad god treba. A treba i trebalo je, pa bi znao i do dva ujutro ostati u uredu. Tako će, kaže, ginuti i za Split. Do kada treba. Gdje god treba. Tu je.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. lipanj 2021 06:11