Prije 11 godina sjeli su na kavu i onako, uz ćakulu, dogovorili da pokušaju uz pomoć kolega i sportaša prikupiti humanitarnu pomoć za socijalnu samoposlugu i splitske beskućnike o kojima brine Udruga MoSt. Oni su "4N", četvorica splitskih sportskih novinara – Tomislav Gabelić, Marin Maljković, Bernard Jurišić i Blaž Duplančić. Prve su godine uspjeli iz prtljažnika prenijeti par vrećica trajne hrane i higijenskih potrepština u Udrugu MoSt, druge su skupili tonu spize, treću dvije tone... Iz godine u godinu obarali su rekorde, ove ponovno.
Uz pomoć brojnih sportaša i sportskih klubova prikupili su više od 200 tisuća kuna vrijednu donaciju, pa se na Poljudu parkirali kamioni, kombiji, svi do vrha puni kutijama. Napunjeni krenuli su u veselom konvoju put Getaldićeve ulice, tamo će napuniti socijalnu samoposlugu, a svim su sudionicima srca ionako napunjena.
Uz dodatan cilj da promoviraju volonterizam među mladima Tomislav Gabelić pojasnio je zašto se ovoga puta akcija završila početkom godine, a ne u blagdansko vrijeme kao inače.
- Svjetsko prvenstvo je "krivac". Novi termin za akciju je bio takav da nas je bilo pomalo strah kakav će biti odaziv. Ljudi se nakon svih ovih blagdana istroše, daju više od sebe, ali kao što vidite, brinuli smo bez veze. Akcija je uspjela, 20-ak posto jača nego lani - kazao nam je sportski novinar, kazujući kako svake godine u akciji sudjeluje sve više klubova, ovoga puta čak 40-ak.
- Raduje nas što se akciji uvijek isti sportaši vraćaju, ali dolaze i mladi i šire priču o humanosti - zadovoljan je bio Gabelić.
Sve više siromašnih
Prvi čovjek Udruge MoSt Dado Lelas nije se ni trudio sakriti zadovoljstvo, nazvavši akciju za korisnike Udruge - neprocjenjivom.
- Ispred nas je izazovna godina što se tiče problematike siromaštva i beskućništva. Negdje smo na razini prošle zime što se tiče problematike beskućništva, ali što se tiče siromaštva problem je, nažalost, sve veći. U potrebi su stariji ljudi, umirovljenici, ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem i tu nas čeka težak rad - priznao je Lelas.
Donacija koju su dobili će im doći, kako je rekao "i više nego dobro" jer zalihe hrane otprilike troše sve do iduće akcije. Korisnika splitske socijalne samoposluge, uključujući i beskućnike koji su u skrbi Prihvatilišta u ovom je trenutku oko 170. Nije to mala brojka. Puno je to tužnih i nesretnih ljudskih sudbina. Nahraniti jedna gladna usta je veliki uspjeh, a tek njih sto i sedamdeset...
- Na Splićane uvijek možemo računati - zaključio je.
Među okupljenim sportašima zaustavili smo vaterpolista Jerka Marinića Kragića kojem sudjelovanje u akciji ni trenutka nije bilo upitno.
- Ovo nam znači svima, plemenito je i lipo, pa smo se odazvali punog srca. Svjesni smo potrebe, pa bismo željeli motivirati veći broj ljudi da dogodine bude još bolje. Čovjeka frustrira saznanje da ima ljudi koji su u siromaštvu, ali idemo korak po korak, ovim činimo dobru stvar - kazao nam je "jadranaš".
Prkos moćnome
Već godinama su pojedinačno najveći donatori uvijek igrači Hajduka, a Uprava onda, u ime kluba, izjednači taj iznos i doniraju onoliko koliko su donirali svi igrači zajedno.
- U osnovnim vrijednostima Hajduka, još od 1911. do danas, jest uvijek pomagati. Prkos moćnome, zaštita slabome. Zato smo tu, i kroz "Bilo srce" pomažemo. Zamislite kako je to ne imati dom, i znati kako su ti ljudi nekada živjeli život sličan našem, to je iznimno teško. Zato naši igrači i naš klub imaju potrebu pomoći - kazala nam je Marinka Akrap, članica Uprave HNK Hajduk.
Onaj koji "bile" štiti je i Lovre Kalinić, golman Hajduka, kako je kazao "dok je živ bit će tu".
- Bitan je čin. U ovom smo zajedno, ponosni. Najveća je čast i zadovoljstvo kada možeš uskočiti u pomoć onome kojem pomoć treba, a svi su sportaši široka srca - nije ostavio mjesta sumnji Kalinić.
Lucija Zaninović, predsjednica Marjan Taekwondo kluba, kluba prvaka, od prve je sezone s ekipom "4N", raduje je što se od jednog vozila došlo do kamiona i kombija, a iduće godine, kako je kazala, nadaju se - šleperu.
- Uspjeli smo kod djece razviti od najmlađe dobi osjećaj da postoje najpotrebitiji, pa onda djeca odvoje i daruju. To je iznimno lijepo - radosna je olimpijka.
Na Poljudu, eto, nije pao gol ovoga puta, ali "pao" je rekord, veliki, koliko god su velika srca svakog onog tko je u akciji sudjelovao.