Na gornjem dijelu južnog pročelja Dioklecijanove palače, koje je okrenuto moru, nalazio se trijem (kriptoportik).
Taj je prostor služio ne samo kao šetnica i hodnik koji povezuje odaje Dioklecijanova stana, nego se odatle pružao i privilegiran pogled. Kriptoportik je imao 42 polukružna i tri trodijelna otvora.
To je jedan od najdužih nizova velikih “prozora“ na antičkome Mediteranu. Tijekom stoljeća, s južne i sjeverne strane kriptoportika izrasle su stambene kuće.
Budući da je u srednjem vijeku stražarski prolaz bio iznad zida, nije se smjelo graditi kuće više od pročelja Palače. Ali, početkom 20. stoljeća nadograđuju se stambene zgrade Juras i Dadić, koje nadvisuju carske zidine.
Isto čini 1906. i poznati arhitekt Kamilo Tončić, koji obnavlja triforu kriptoportika, ali secesijsku kuću Savo s mansardnim krovom i eternit pločama diže iznad Palače.
U više navrata stručnjaci su htjeli srušiti te kuće, koje su danas zanimljive eliti. Nedavno je u Tončićevoj kući stan od 200 kvadrata kupio Ricardo Mazzucchelli. Interijer je renovirao po napucima konzervatora, a Grad mu je, prema riječima bivšeg dogradonačelnika Ljube Urlića, osigurao 20.000 proračunskih kuna za učvršćivanje temelja!
Štoviše, baš ispod te kuće sagrađen je, sredstvima Grada, u Podrumima glomazni WC koji joj “pridržava“ temelje.
“Kod odabira stana vodio sam računa o tome da se s prozora vidi i komadić Hvara, tamo u daljini između Brača i Šolte”, rekao je Mazzucchelli, kojem odatle pogled seže u daljinu, baš kao nekoć Dioklecijanu.
