Kad je adresa na kojoj živiš glavna vijest u svim medijima, a ti, onako star i nemoćan, u najstrožoj izolaciji već dugo boraviš u svoja četiri zida, bez ikakva kontakta s vanjskim svijetom osim putem televizora (ili mobitela, ukoliko ga koristiš), gadna je stvar.
Gledaš vijesti i slušaš kako je 50 tvojih susjeda zaraženo zlokobnim koronavirusom. I ne znaš hoće li ta korona doći i po tebe, pa te Bog uzeti pod svoje, ili ćete ubrzo ponovo zajedno piti čaj.
Istina, zdrav te razum još koliko-toliko služi, znaš da si odvalio svoj komad života na ovome svijetu, da kraj ionako neminovno slijedi. Ne bojiš se smrti, ali isto ti se još ne odlazi - jasno se da iščitati iz riječi jedne od štićenica splitskog Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj s kojom smo uspjeli stupiti u kontak...