
Svibanj je, na ovim prostorima, dugo bio mjesec u znaku liku i djelu "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" Josipa Broza Tita. I dok tijelo Maršala - ili barem ono što je od tog fizičkog tijela ostalo - leži u Kući cvijeća na beogradskom Dedinju, Titov lik se, 15 dana nakon njegova 131. rođendana i dva dana prije Dana mladosti, ukazao u Splitu. U kući smeća.
Uokvirena crno-bijela fotografija predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije se tako našla u prepunom kontejneru na lokaciji koju Splićanu zovu "Na općini", točno preko puta Pravnog fakulteta. Osim što je, na taj način, komunistički revolucionar dobio priliku na svoje oči i nos osjetiti blagostanje u kojem danas žive bivši Jugoslaveni, mogao je posvjedočiti i funkcionalnosti obližnjih institucija koje održavaju ustavno-pravni poredak i brinu se da u modernoj Hrvatskoj - iznad svega - vladaju poštenje i pravednost.
A evo i riječi kojima su se neki Titovi sunarodnjaci oprostili od njega putem Facebooka:
- Otpad ljudski završio u komunalnom otpadu.
- Očito umrla neka komunjara pa čiste iza njega.
- Ovo se netko upisa u HDZ pa skinija sliku.
- Iša sam doli, već ga je neko skupia prije mene...
- Tito se bar može reciklirat...
- Iz ovoga moramo izvući pouku i shvatiti da sve ono što nam je danas važno već sutra gubi vrijednost. Ništa nije vječno. “Samo Hajduk živi vječno!“
A ima i onih koji, čak i 43 godine nakon njegove smrti, još uvijek pamte pionirsku zakletvu vrhovnom zapovjedniku Narodnooslobodilačkog pokreta.
- Da san je sinja, uzea bi je... Bez mislit se...
- I šta bi s njim, stavio na zid?
- Bože sačuvaj... To bi bilo skrnavljenje... Stavia bi ga na jastuk do moga, da me čuva dok spavam...
Izgleda da neke slike, makar ne bile u boji, nikada ne blijede...