StoryEditor
Split‘gutači‘ amfetamina

Potresne ispovijesti za ‘Slobodnu‘: razgovarali smo s pet korisnika speeda, počeli su da lakše izdrže sezonu i ne spavaju po tjedan dana; Psihijatar upozorava: ‘Dolaze sa psihozama i u predinfarktnom stanju‘

10. travnja 2022. - 20:04

Hrvati se puno drogiraju - to je činjenica. Naime, istraživanje Europskog centra za monitoring droga i ovisnosti o drogama na otpadnim vodama iz 2020. godine je pokazalo da, među 75 europskih gradova, Zagreb troši najviše marihuane, šesti je po MDMA-i (ectasyu), a osmi po kokainu. Ipak, droga koja je probila sve rekorde po potrošnji je amfetamin, kojeg su Zagrepčani preko radnog tjedna konzumirali više nego duplo više od tri iduća (švedska grada) pratitelja zajedno. No ono što posebno šokira jest da je između 2013. i 2020. uporaba ovog narkotika u glavnom gradu Hrvatske skočila za čak 100 puta!

Amfetamin, kolokvijalno češće nazivan 'speed', je stimulans središnjeg živčanog sustava. Njegova uporaba uzrokuje stimuliranje određenih vrsta moždane aktivnosti, što rezultira osjećajem veće energije, usredotočenosti, samopouzdanja, a ovisno o dozi, može izazvati i euforiju. Prvi je put sintetiziran u Njemačkoj 1887. godine, međutim njegova stimulativna svojstva nisu otkrivena do 1930-ih, kada se počeo koristiti za liječenje začepljenosti nosa. Nakon toga, amfetamin se počeo upotrebljavati za liječenje raznih stanja; od mamurluka, preko gubitka težine do prvog lijeka za šizofreniju, Promazina. Danas se pripisuje za tretiranje hiperaktivnosti i ADHD-a kod mladih ljudi te narkolepsije; stanja iznenadnog sna. Povremeno se rabi i za ublažavanje depresije.

Ova psihoaktivna supstanca se također koristi kao pojačivač atletskih performansi (poboljšano vrijeme reakcije, otpornost na umor i povećana mišićna snaga) i kognitivnih sposobnosti, a rekreativno i kao afrodizijak. Upravo zbog navedenih efekata je korišten i u Drugom svjetskom ratu. Nakon što se početkom 1940-ih saznalo da nacisti dobivaju metamfetamin Pervitin, ranu verziju kristalnog meta, pomoću kojeg je Wehrmacht zauzeo Poljsku za 10 dana, saveznici su odlučili dozirati svoje trupe sličnim amfetaminom, Benzedrinom. Između 1939. i 1945. godine njemačke trupe su potrošile oko 200 milijuna tableta Pervitina, a neki povjesničari navode kako je upravo bolja dugoročna funkcionalnost vojnika na speedu nego na metu, koji je značajno intenzivniji, bila ključna pri ishodu ovog sukoba. Poslije rata, Benzedrin i Pervitin označeni su kao dijetne pilule i "popravljači" raspoloženja, a promovirale su ih slavne ličnosti kao Marilyn Monroe i Jack Kerouac.

image
wikimedia commons

- Speed primarno koristimo kao pogonsko gorivo za maratonski seks. Pomoću njega smo otvoreniji i povezaniji te skloniji eksperimentiranju, pri čemu sebi lakše dopuštamo perverzije koje inače ne bismo. A to koliko već imamo snimljenog materijala da vam ne govorim, pričaju nam Slavica i Vlado, par s kojim smo otvoreno pričali o danas sveprisutnom fenomenu 'mazanja'. Doduše, upozorava Vlado, trenutno imaju stanku u ovim seansama jer je njemu dijagnosticiran epiditimitis tj. kvrga na sjemenovodu nastala zbog sužavanja krvnih sudova, koje uzrokuje prekomjerna konzumacija amfetamina. Inače, ističe par, prva dva dana nespavanja od 'spikija' muškarci, zbog nuspojave skupljanja žila, teško postižu erekciju, ali nakon toga je garantiran odličan seks.

Prvi put su, kažu, 'šmrknuli lajnu' na partiju, a u naviku im je prešlo radom u ugostiteljstvu, gdje je to, saznajemo, više nego uobičajeno. Danas je Slavica freelancer koji izrađuje nakit i cvjetne aranžmane za koje prikuplja materijal kada 'složi dvi-tri s prijama pa lutaju parkovima i šumama', a tvrdi da joj ovakav pristup povećava kreativnost. Vlado je trenutno nezaposlen, a dane provodi 'gutajući' knjige i gejmajući. Sve, jasno, nakon 'jedne male'.

Iako će se nekima na prvi pogled ovi ljubavnici činiti kao pretjerivači, oni su potpuni amateri u usporedbi s nekim drugima. Jedan od tih je Petar koji, ako mu je za vjerovati, tjedno potroši između 25 i 50 grama - sam. Znajući da se od, otprilike, pola grama ne može zaspati barem 24 sata, ovo su zaista više nego impresivne brojke.

- 'Pedeseticu' dobijem za 1300 kuna. Jeftino? Pa 'brzina' ima najbolju maržu na planeti Zemlji, ni kava nije ravna tome. U svakon slučaju, to je cifra za mene, jer dobijan to iz 'prve ruke'. Ekipa kupi amfetaminsko ulje pa drže to u kadama na selima. Bosanci i Srbi su dva koraka isprid naših, al kreće to sad lagano i ode. Na ulici se miša sa kofeinom i kreatinom, a nekad i gustinon. Tako da, nije ni čudo šta ga zovu 'šporkica', otvoreno će Petar. Inače, na razini Europe je prosječna maloprodajna čistoća speeda oko 30 posto.

Petar kaže da su mu 'kuhari' rekli da tjedno 'izbace' između pet i sedam kilograma 'spićana' samo u smjeru Splita. Ako računamo da se on onda 'udara' da se dobije na količini, od toga se onda dobije otprilike 10 kila ili 10.000 grama. Teško je iz ovoga izvlačiti daljnje projekcije, ali čisto reda radi; neka stalni korisnici troše gram tjedno - to je 10.000 Splićana koji redovno uživaju ovu drogu.

Željko Ključević, psihijatar i voditelj Službe za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, smatra da je u pitanju problem društva u cjelini. Ističe da se ovisnosti trpaju isključivo u zdravstvenu problematiku, a radi se o javno-zdravstvenom problemu.

- Nitko ne postaje ovisnik jer nešto proba, to je mit. Kao preduvijet trebaju postojati psihloške poteškoće, a to su danas najčešće anksioznost i depresija. Istraživanje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu iz 2018., a koje se odnosilo na četiri velika grada, pokazalo je da 52 posto djece i mladih pate od ovih stanja. Ako mene pitate, ona proizlaze iz društvene zbilje u kojoj je 'in' bit mlad, veseo, lijep, bogat te doživljavati i isijavati samozadovoljstvo. Ovo su sve nuspojave postmodernizma koji ne poznaje sutra pa moramo sve odraditi danas.

image


 

Sasa Buric/Cropix

Slučajno, ali i simptomatično, o postmodernizmu progovara i Ozren, student jezika i filozofije.

- Živimo u postmodernom, post-istina svijetu, u kojem je, barem meni osobno, masu uznemirujuće koliko ljudi nemaju povjerenje u znanost i struku. Danas ne postoji znanstvena niti neznanstvena teorija koja pretendira na to da može sve objasnit ili ponudit viziju u kojoj će sve, naša kolektivna budućnost, bit ok. Osin toga, niko ne podučava ljude kako razmišljat, nego samo kako akumulirat informacije i povratiti ih za neku numeričku ocjenu. Onda, šta se desi, je da je jedan od načina kako se nosit sa takvin sviton, di ne znaš ko ti prodaje maglu i šta je istina - droga.

Ozren, priznaje, pati od depresije i ide na terapiju. Psihijatrici je, priča, na prvoj seansi rekao da koristi stimulanse nakon čega mu je sugerirala da će mu to uzrokovati emocionalne uspone i padove te da u depresivnim epizodama bude svjestan da im je veći uzrok poremećena kemija u mozgu, nego nužno neki realni problem.

- Nije zahtijevala da stanen s tin. Naglasila je štetne strane konzumacije, ali je kazala da je važno da znam koliko toga uziman i zašto. Svakako, speed nije uzrok mojih psihičkih tegoba. Kod mene potreba za 'blanjon' proizlazi iz toga šta ponekad ne osjećan da iman dovoljno energije za socijalizaciju. Iako se smatran društvenin bićem, nekad mi triba taj boost da me zainteresiraju tuđe priče i da buden opušteniji, prepričava nam.

- Postoje ljudi koji znaju vozit sve šta 'udaranje' speeda donosi i oni kojih odnese taj roller coaster života. Ja san proša i jedno i drugo. Do prije godinu dana san to koristia ka bijeg od svega i iz očaja, a sad iz navike i zbog funkcionalnosti koju taj stimulans donosi mozgu. Prije desetak godina san moga bez problema održavat široki životni krug prijatelja i poznanika, a sad više nisan u stanju držat te konce, ali moje životne uloge i poslovni kontakti to zahtijevaju, objašnjava Ozren.

Zanimalo nas je koliko ljudi danas zapravo 'maže' i je li to stvarno postalo kao 'popit dvi pive'. Ozren, u čijim je krugovima 'čudno ako to nije niko nikad proba', ipak smatra kako korištenje amfetamina nije normalizirano jer nije prošlo moralni sud društva. Petar, s druge strane, kaže da je uporaba postala toliko raširena da je, dok je 'izbacivao', za klijente imao 'starije gospođe profesorice u gimnaziji koje pitaju 'gramić' da se mogu opustit za pričat na sjednici'.

- Ljudi koji to koriste ne gledaju na to ka problem, nego ka na rješenje za sve. Nisan spava - maznit ću jednu, kužina je neuredna - gotova je za pet minuti, iman masu posla - iden 'čupnit'. Više ljudi to koristi za dnevne aktivnosti i vatanje životnog tempa nego zabavu. U kapitalizmu se ljudi bore za goli život, a speed pomaže u ton laktarenju. Evo, na primjer, ja radin na baušteli di, dok ima 'garbure', iman enormnu produktivnost i mogu zaradit puno para u malo vrimena. I ne samo to, nespavanjem dobiješ vrime koje inače nemaš. Tako san pročita sve knjige od Dostojevskog 'namazan' i svira gitaru i bubnjeve po 48 sati u komadu, predočava nam Petar.

image


 

Sasa Buric/Cropix

Studentica Larisa, koja je prvi puta probala speed u osmom razredu, je uvjerena da je 'po grada pod gason'.

- Ne bi nikad virovali da van kažen ko sve 'gazi'. Na partijima zna bit 99 posto ljudi 'istučeno', bivši dopaši bez 'goriva' klonu, a i masu navijača je na tome. Rekla bi da su pola-pola oni koji to koriste za zabavu i oni za dnevne aktivnosti jer znaju da postoji nešto šta ih može ubrzat i poboljšat in performans, pošto se danas puno radi, a neki i po dva posla. Doduše, dok držiš taj radni ritam, treba nekad i spavat pa ljudi uzimaju apaurine il popuše sedan-osan džointa, veselo priča mlada djevojka.

Pokazuje nam 'predobar komad stakla koji poboljšava ambijent konzumacije' i napominje da 'pazi nosnice tako šta 'čupa' na obe, inhalira se i ispire sinuse fiziološkom otopinom'. Za 'robu' kaže da treba biti 'masna, kremasta, blago žućkasta i ne smrdit previše na kemiju, a ako škripi znači da ima puno kofeina'. Kokain, za kojeg je Ozren rekao da 'od speeda priča s ljudima, a od bilog ljudima', ne voli jer 'od njega samo imaš štap u guzici i udara ti na živce'.

- Moja prva ljubav je LSD, koji ti pomogne da spoznaš da u tebi postoji jedan puno veći i zanimljviji svijet u kojem se ogledava sama kozmička energija. Ali, na njega brzo stekneš toleranciju. S druge strane, speed vodi nespavanju, a to je najjača droga. Osin toga, kad ne spavaš, dan duže traje, i dan i noć su tvoji. Stigneš puno više stvari i fokus ti je izoštreniji. Ja se namjerno dovodin do stanja u kojima mi je um ranjiviji na podražaje da mogu istančanije proživit neke momente. Zato uvik tempiran da iden na parti u trećem danu nespavanja, otkriva nam Larisa.

Pitamo je koliko najduže nije spavala.

- Rekord mi je devet dana. Al već nakon par dana sve bude puno istančanije, muzika je neusporedivo intenzivnija, imaš osjećaj ka da ti kola kroz sustav. Apsurd života postaje izraženiji, sve bude predvidiljivije, a ako si skupa s nekin bliskim u tim stanjima, zna doć i do telepatije. U drugu ruku, ako neko ima sizofreničnu crtu u familiji, ovakvo nešto ga može dovest do puknuća. Znan to jer san vidila na svoje oči, priča pomalo potreseno.

Larisa kaže da joj je cilj zadržati mindset kao kad je u petom-šestom danu, jer se tada osjeća 'najopuštenije i najbliže onoj istinskoj sebi'. Hoće li to biti s drogom ili bez nje, za sada joj nije toliko važno. U ovim pothvatima je bolja čak i od Petra, koji je najduže izdržao osam dana. Ushićeno priča kako mu je to bilo jedno od najboljih iskustava u životu, u kojem je 'vidio svijet kao Tesla', ali nije mogao zaspati od buke koje mu je srce proizvodilo i kako se odbijalo od prsišta. Onda je pred nas istresao što je 'donio nazad' iz svojih nespavalačkih avantura:

- Svako od nas ima neki identitet i gard, koji je ono što se prezentira društvu i u biti je, kroz život, osmišljeno, a da bi se oni mogli svjesno održavat, čovik mora spavat. Treći-četvrti dan taj umjetni implantat pukne jer mozak više nema snage održavat ovaj program koji, u principu, nije dio naše prirode. Onda počnu isplivavat stvari iz podsvijesti i, onaj ko se periodično ne bavi psihonautikom, pukne. Dehidracija i umor naprave to da se ego utiša i isčezne identitet. Ugasi se autopilot koji inače održava karakteristike i stavove koje tvore 90 posto tvog lika i ostane samo ono iskonsko. Većina ljudi to ne može podnit, to da u svakodnevnom životu više nisu nego šta jesu.

Petrovo iskustvo kaže da većina psihonauta na kraju dođe do Nietzcheovog nihilizma. S radošću u očima nam predočava kako, nakon tri-četiri dana nespavanja, mozak izgubi mogućnost linearnog procesa promišljanja stvarnosti u kojem čovjeka prati sjena njegovog dotadašnjeg života i reagira po inerciji doživljaja sebe. Ali to ne nestane jer je stvarno, nego upravo suprotno - jer nije. Otrgnuti se tih okova i pojmiti da je sve ovo jedno veliko ništa - ili svašta - je, za one koji to mogu izdurat, obećava Petar, neopisivo dobar osjećaj,

- Druženje s 'normalnim' ljudima je u tim stanjima ka da gledaš predstavu. Jasno ti je da svi igraju igricu u kojoj su oni glavni lik i kad počnu iznosit stvari koje su im bitne, ne možeš nego se pitat 'zašto', ali odmah iza toga dolazi i ono 'zašto ne', jer svatiš da smo svi ljudi i da je to naša priroda. Onda ti taj cili prizor, tebe skupa s njima, samo bude sladak, s osmjehom će Petar.

image



 

Sasa Buric/Cropix

Psihijatar Ključević pojašnjava da deprivacija sna nakon tri dana priziva psihozu tj. iskrivljenu percepciju realiteta. Ona sa sobom nosi grandioznost u idejama, osjećaj svemoći, promjene raspoloženja, nasilno ponašanje, zbunjenost, a nakon toga dolaze apstinencijski simptomi: umor, znojenje, dezorijentacija, depresija, suicidalne misli, auditivne i vizualne halucinacije te poremećaj spavanja.

- Antisocijalno ponašanje, koje uporaba amfetamina generira, sa sobom donosi ubrzavanje raznih psihoza, a nerijetko i same šizofrenije. Što se tiče samog oporavka ovih pacijenata, oni su neko određeno vrijeme dezorganizirani i paranoidni, iznosi doktor.

No, osim psihičkih posljedica, nerijetke su i one fizičke. Osim Vladine kvrge na sjemenovodima, Petru se 'kod lijeve šestice stvara 'džep' koji zna strašno bolit pa zadnjih godinu dana 'tuče' samo na desnu nosnicu', a Ozrena 'bole kosti i mišići i osjeća se kao 70-godišnjak'. Ključević navodi da je kod korisnika učestalost karijesa uobičajena jer amfetamin stišće žile i stvara kiselost, a stoga su takve osobe podložnije srčanim udarima. Kaže ni da nije rijetkost da neki amfetamindžije u ranim dvadesetima završe u bolnici u predinfarktnom stanju.

- Kod njih je oštećeno pamćenje i mnoge druge kognitivne sposobnosti, ali pojavljuju se i neurološki problemi. Što je mlađi mozak, to su veća oštećenja, što značajno utječe na sami plasticitet tog organa. U 25. godini završava razvoj prefrontalnog korteksa, dijela zaduženog za donošenje odluka. Sukladno tome, sve ideje o drogiranju prije toga su upitne kvalitete, ističe psihijatar.

Ozren nije jedan od onih koji uživaju ići preko trećeg dana nespavanja jer 'ne voli do te mjere gubiti kognitivne sposobnosti, kontrolu i ulaziti u neuroze'. Kaže da se, u stvari, ne osjeća dobro u društvu s ljudima u takvom stanju jer znaju biti paranoični, okrutni i nepotrebno provokativni.

- Ljudima koji nisu navikli razmišljat o sebi ka o promijenivim bićima i imaju rigidan stav o tome šta oni jesu, psihodelična stanja u koje vodi nespavanje mogu biti uznemirujuća. Ja, inače, volin mislit da sam topla i brižna osoba, ali u tin stanjima postajen hladniji. Doduše, ne razmišljam o tome ko sam i šta sam i je li moj cijeli život laž - jer nije. Srećon, na speedu dio tebe, koji inače kontreštaje i spušta te na zemlju, postaje tiši pa je čoviku teže i samog sebe povridit. Ili, kako kaže Nietzche, 'imamo umjetnost kako ne bismo umrli od istine'; a isto to se može reć i za opijate i ostale poroke, opet uvodi u priču slavnog njemačkog filozofa i naš drugi sugovornik.

Na sličnoj liniji razmišljanja je i Petar koji, kao negativnu posljedicu uzimanja speeda, navodi stvaranje 'sintetičkog ega' koji je lišen dobrog dijela emotivnog spektra, uobičajeno zaduženog za samokritičnost.

- Život na 'priši' ne može bit konzistentan, u pitanju je ipak jedna neodgovorna odluka prema sebi i drugima. Odnilo te kad znaš da te odnilo i to je ogroman problem. Al postoji i jedan veći, a to je kad ne znaš da te odnilo, a u tom se nalazi većina ljudi. Ja san ocijenia da neke druge stvari van amfetaminskog fetiša imaju veću vrijednost u mom životu i znan točno kad i zašto ću stat, govori Petar.

Priznaje da je svjestan da nije u stanju pamtit ili izražavat se kao pred pet-šest godina, ali, kaže, 'moraš platit danak guštu'.

- Vođenje ovakvog života zahtijeva ostavljanje nekih ambicija, ali za mene bi ostvarivanje po tin klasičnim linijama bila velika životna tuga. Teško je ljudima percipirat da neko može obožavat takav život, prvenstveno zbog nedostatka iskustava i doživljaja, ali oni svi to gledaju iz svojih malih struktura u kojima većina nije sretna i ne plovi u smjeru u kojem želi. Ja jesam, ali se ne osijećan adekvatan sudjelovat u nekim formama u kojima mnogi moji poznanci i prijatelji egzistiraju. Oni će za mene reć da san nezdrav, neorganiziran i boem, ali u pitanju su, doslovno, različiti svjetovi. Ali ja san pomiren sa sobon i nemam problema s tim, tvrdi Petar. Jedino, kaže, nikako da se odvikne od gledanja pornića, a 'špirina' u tome, u najmanju ruku, ne pomaže.

image



 

Sasa Buric/Cropix

Larisa također smatra da nema, u ovoj fazi života, nema problem s ovisnošću. Ili, kako ona kaže, 'problemi nisu stvarni, oni su samo strahovi koje isprojiciramo na svoj život'. Tome unatoč, prepoznaje da nekad ovo danonoćno 'gaženje' zna 'otić ukrivo'.

- Ljudi odu u psihoze, a ne mogu priznat da imaju problem. Nekad im se čini da društvo priča o njima, čak i ako se to ne događa, a u pitanju su najčešće neke projekcije vlastitih kompleksa, tipa da si debel. Odu na liječenje pa se opet vrate u to. Najbitnija je sama iskrenost sa sobom, ali i prijatelji koji trebaju prepoznat kada neko počinje pretjerivat i to im se odražava na psihofizičko zdravlje pa popričat s njima o tome. Razgovor je lijek za sve, smatra Larisa.

Ozren upozorava da neki ljudi, koji predugo 'snorkaju', postanu inertni i nesposobni za motivirati se jer im je 'dopaminski krug mozga preispeglan'. Što se tiče eventualnog korištenja ove droge u svrhu rada na sebi, cinično zaključuje kako je 'iznenađujuće velik broj ljudi banalni korisnici koji bi imali savršeno jednake trivijalne živote i bez toga'. To, kaže, može posvjedočiti iz vlastitog iskustva.

- Kad mi je trebalo vremena da oprostin sebi šta san zajeba prvih 20 godina života i dozvolim si da nastavim dalje, u tom periodu san trošia najviše 'sosa'. Otad san krenia na terapiju, upisa drugi faks, poboljša odnose s familijon, bavin se volonterskin radon, počea san se intenzivnije bavit hobijima koje san zanemariva... Ali, isto tako san puten izgubia par dragih ljudi...

Slavica isto priznaje da je postala malo jači konzument dok se borila s nekim životnim problemima; u njenom slučaju rastavom braka. Droga joj je tad pomagala da se suoči sa većom količinom slobodnog vremena nastalom izostankom boravka djeteta s njom. Odgovarajući na to kako se osjeća u društvu kćeri dok je pod utjecajem, kaže:

- Ne paše mi konzumacija dok je ona u blizini - jedno s drugim ne ide. Kad moram ić po dijete u tom stanju, to su za mene izraziti stresovi jer sam svjesna društvene norme koja ne gleda na to blagonaklono. To šta se ja nekad drogiram speedon nije za nju nužno loše, jer sam onda u stanju dubljeg mira i osjećaja povjerenja i sigurnosti općenito u život i tada joj mogu prići na način na koji inače ne mogu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. srpanj 2022 00:07