U Ulici Domovinskog rata, na kućnom broju 54, nasuprot "Muslimanke", otvoren je bistro "Tigar", ujedno i gastro-muzej posvećen legendarnom Branku Cikatiću, koji je preminuo u ožujku 2020. godine.
O kojoj je ljudskoj i sportskoj veličini riječ u potpunosti shvatite tek kada uđete u bistro "Tigar", u kojemu su izloženi brojni pehari, ogrtači, rekviziti i sportska oprema kao uspomene na briljantnu karijeru nekadašnjeg svjetskog kralja tajlandskog boksa i kickboxinga.
Otvorenje bistroa bila je dugogodišnja zajednička želja Branka i supruge mu Ivane, koja je sada snove pretvorila u stvarnost, a pomažu joj majka te kći Lucija i sin Bruno.
- Dugo godina smo nas dvoje govorili da bismo voljeli otvoriti nešto ovakvo, ali nikako se stvari nisu mogle posložiti kako smo željeli. Zadnjih deset godina zajedničkog života išlo je prema nekoj nizbrdici. Ideja o bistrou bila je velika Brankova želja, no bolest ga je spriječila. Sve se izrealiziralo nakon njegove smrti, tako da je ovo naša uspomena na njega - na početku nam objašnjava udovica legendarnog hrvatskog borca.
Tigar je bio Brankov nadimak, tako da se nisu dugo mislili kako nazvati bistro. Odluka je bila jednostavna.
- Sve je ovdje vezano uz njega, od imena i uređenja do jela. Ovo je naša obiteljska priča, a sve što kuhamo je ono što je on volio i obožavao, njegova najdraža jela. Od šnicela u toću, domaćih njoka i dolce garbo do ribe. Sve radim kao kod kuće, po domaći - govori nam Ivana dok nas omamljuju miomirisi iz kuhinje.
Sve je to Tigrova priča
Zidovi bistroa odišu Brankovim sportskim uspjesima, a kako nam kaže Ivana, trebala bi joj još tri ovakva prostora da izloži sve što ima kod kuće.
- Napravili smo ovo kao svojevrstan muzej da posjetitelji mogu vidjeti sve što je on postigao. Da ispričamo njegovu priču. Kada bismo razgovarali o zajedničkom restoranu, uvijek mi je govorio da ću ja kuhati, a da će on dočekivati goste i pričati im o svojim uspjesima. Sada pehari, ogrtači, sportska oprema i fotografije od njegovih samih početaka govore sve - kaže nam Ivana.
Kuhanje joj nije strano, kako kaže, cijeli život je u tome, a ovo joj je bio logičan slijed događaja.
- Prehrana je njemu bila prioritet u životu. Dok je trenirao, pazio je što je jeo i bilo je bitno da je zdravo i kvalitetno, tako da sam to usavršila. Bio je jako vezan uz Dalmaciju i našu hranu. Kad smo živjeli u Zagrebu, nikako mu njihova ponuda nije odgovarala. Jedva je čekao vikendom otići u Split. Napunio bi auto domaćim mesom, povrćem, jajima i sav sretan bi se vratio u Zagreb. Samo bi mi rekao: "E, sada ćemo jesti pravu spizu" - prisjeća se Ivana.
Dodaje da će vikendom raditi tjedni meni, tako da ljudi odmah znaju što mogu očekivati kod njih u nadolazećem tjednu.
- Plan mi je i dva puta tjedno frigati sitnu ribicu, to naši ljudi obožavaju, a bit će i brujeta. Tek smo krenuli, tako da planova imamo mnoštvo, ali najvažnije nam je da se ljudi ovdje osjećaju kao kod kuće, da budu opušteni i da uživaju - za kraj nam je kazala Ivana.