StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Podavit ćemo se ka pantagane u splitskom bazenčiću! Prometni kolaps ne može se riješiti bez suglasnosti susjednih gradova i mjesta: Split se guši, Kaštela se bune, svi ostali šute i gledaju

Piše Damir Šarac
24. veljače 2022. - 12:09
Premda svi ovi putevi vode u Split, dalmatinskoj metropoli svezane su ruke i pristupi: veliki grad ovisi o gomili interesa svih ostalih gradova, općina i mjesnih odbora koji ga opkoljujuAnte Čizmić/Cropix

O prometnom kaosu oko splitskog poluotočića ispisano je toliko tekstova da bi se po slovima, uskličnicima i upitnicima moglo doskakutati do Mjeseca. Ali ne i do Omiša, ne preko Kaštela i ne tako lako, brzo i sigurno ukrcati se u Split.

Iz hrvatske Vlade dijele obećanja kao pijani milijunaši; te brze ceste, te vijadukti, tuneli, mostovi, gradske željeznice, milijuni i milijarde kuna. Ali krajnji korisnici – građani imaju osjećaj da nekako čekamo u leru s uključena sve četiri svjetla, zatrovani otrovnim parama koje nam možđane blokiraju u mjestu.

Premda svi ovi putevi vode u Split, dalmatinskoj metropoli svezane su ruke i pristupi: veliki grad ovisi o gomili interesa svih ostalih gradova, općina i mjesnih odbora koji ga opkoljuju.

Krajem osamdesetih Zajednica općina Split, u kojoj su bili Kaštela i Solin, nakon dugogodišnjih svađa u kojima su prednjačila Kaštela (na vrhuncu sukoba Kaštelani su podigli barikade do aerodroma!) rasturena je odlukom Sabora, a početkom devedesetih formira se na njezinu teritoriju niz gradova i općina koje se do dana današnjeg ne mogu složiti ni oko čega. Tako je Split možda i u svijetu jedinstveni primjer velikog grada koji je sam sebi posjekao granu na kojoj sjedi. Bolje reći, korijen poluotočića na koji je osuđen. Zagreb je, primjerice, ostao na sličnom ustroju lokalne samouprave i širi se u svim smjerovima. Kakva god infrastruktura pokušala doprijeti do Splita, mora proći preko tuđega. A u isto vrijeme svi ovi "gradovi", općine i odbori moraju doći do Splita za bilo kakvu potrebu; u bolnicu, na stadion, na fakultete, u srednje škole, kazališta, kina, na dječje treninge, u trgovinu...

Saudijski proračun

Budemo li do kraja splitocentrični, možemo kazati kako deseci tisuća žitelja okolnih naselja – koja ne ulažu u splitsku infrastrukturu – troše tu istu infrastrukturu koju plaćaju splitski građani. Od cesta, preko kanalizacijskih i vodovodnih cijevi do stolica u kazalištu i ispušnih plinova. Apsurdna i bezobrazna teza, zar ne? Ali istinita?

Za Dan splitskog KBC-a ravnatelj Julije Meštrović iznio je podatak kako se u ovoj bolnici "servisira" oko 20 posto građana Hrvatske, a ljeti taj broj ide do 1,5 milijuna pacijenata! To je istovremeno razlog za ponos i za paniku. Čekanja, redovi, gužve, parkirališna mjesta. Bez kraja i konca. Ružno je predbacivati ovu činjenicu potrebnima pomoći. Ali, s druge strane, kako to izdržati? S treće strane, svi su nabrijani na Split, ne daju priko svoga.

Onda, ni splitski gradonačelnici ne bacaju se baš od želje za suradnjom s okolnim gradovima i općinama. Prvi i zadnji koji je pružio ruku i skupio sve oko stola bio je Andro Krstulović Opara. Ali i ta je ljubav brzo pukla. Kaštelani, naime, nisu bili za to da gradski metro seže od splitske Gradske luke do aerodroma u Resniku najkraćim putem. Točnije, problem je bio u trasi. Dok je struka predlagala prometno logično rješenje, da trasa pruge ide kroz naselja i tako se metro koristi kao najbrži javni prijevoz, Kaštelani su se pobunili. Postrojili su se po naseljima: jedni bi kroz mjesto, drugi kroz polja, treći ne bi kraj maslinika, četvrti bi tunel, a peti most. Na kraju su u opciji bile tri ili čak četiri trase. Osamnaest kilometara pruge već postoji, a osam do deset trebalo bi nadožuntati.

– Apsolutno smo za prugu, ali da trasa bude povoljna za Kaštela – odvratio je kaštelanski gradonačelnik Denis Ivanović. Drugima kako bude, prolazi priko njihovoga, di smo tu mi. Tunel koji predlažu teško bi i Saudijska Arabija financirala iz proračuna. Ali oni zapeli za tunel.

image
Premda svi ovi putevi vode u Split, dalmatinskoj metropoli svezane su ruke i pristupi: veliki grad ovisi o gomili interesa svih ostalih gradova, općina i mjesnih odbora koji ga opkoljuju
 
Joško Ponoš/ Cropix

Ministar prometa Oleg Butković nekidan je za "Slobodnu" kazao kako su studije izrađene, a lokalna zajednica treba se opredijeliti za jednu od varijanti pruge gradske željeznice. Neka dođe u Kaštela pa vidi što oni misle.

Kaštelani su i protiv trase spojne ceste od tunela Kozjak, dakle od autoceste do Jadranske magistrale. Najprije su se pobunili Kambelovčani, kod kojih je trebao doći spoj, jer će se "devastirati prirodna oaza i poljoprivreda", pa su predložili da se cesta s Kozjaka sjuri u Gomilicu. Ali tome nisu bili skloni u Gomilici.

Hrvatske ceste predložile su novo rješenje, prema kojem bi se cesta razdvojila pa bi jedna trasa išla do Kambelovca, a druga, alternativna, na Sućurac i ravno na Most svetoga Duje, koji još ne postoji, ali bi trebao "zakoračiti" na drugu stranu Salonitanskog zaljeva, na splitske Stinice.

Ekološka bomba

– Želimo uvjete koji odgovaraju Kaštelanima – ponovio je glavni pregovarač, gradonačelnik Ivanović.

Kaštelani nisu bili ni za druge inicijative, tako ni za to da se ime aerodroma dade svetome Jeronimu, zaštitniku Dalmacije i naše županije. Jer imaju svetoga Roka i svetoga Bartula. Ne mogu se odlučiti ni oko sanacije stare Željezare, iz koje prijeti 700 tona opasnog otpada, nezaštićeni materijal nosi vjetar, a propala tvornica nema novca za sanaciju!

A zaboravili smo i na polje radioaktivnog otpada u Sućurcu, dovoženog s područja cijele Jugoslavije, a zbrinjavanje, kako se odavno zove, "kaštelanskog Černobila" usred gusto naseljenog područja čeka oko 280 tisuća kubika radioaktivnog pepela i šljake!

Može biti da ove ekološke bombe smetaju svima osim Kaštelanima, jer se čini da svako od sedam sela jednog grada vodi svoju politiku. Za splitsku ne žele ni čuti, a za zajedničku, od Marine do Omiša – jednog naselja koje se ne prekida – još manje.

Premda treba priznati kako su u povijesnim okolnostima poslijeratne industrijalizacije nekoć najljepših sedam sela na jadranskoj obali najteže stradala i masakrirana su do neprepoznatljivosti, život i za Kaštela i za sve ostale susjede ide dalje. Današnje doba donijelo je nove probleme, i ako ih Split, Kaštela i Solin, pa redom sva mjesta dvadesetak kilometara uz obalu i put Zagore na rješavaju skupa, nema im opstanka.

Što bi bilo kad bi Splićani gledali samo sebe, s obzirom na pritisak gotovo milijun stanovnika na njegovu lomljivu i potrošenu infrastrukturu koju servisiraju samo njegovi građani?! Da dignu barikade na svojim dotrajalim cestama, pred trgovačkim centrima i bolnicama? Smak svijeta.

Nazvali ovo naše područje aglomeracijom, bazenom ili metropolitanom, svejedno je, imamo samo jedan grad koji je zapravo grad (a i on na klimavim nogama) i niz naselja, bez obzira na to kako se administrativno nazivali, i koji su nužno oslonjeni jedni na druge. Možemo živjeti i planirati zajedno ili dovijeka gušiti jedni druge zbog pojedinačnih interesa. Ovako kao sada ne valja nam, podavit ćemo se ka pantagane u našem bazenčiću..

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. listopad 2022 02:08