StoryEditor
SplitU TVORNICI STEINWAY & SONS

Pijanistica Martina je 6 sati u Hamburgu testirala 9 klavira za Hrvatski dom u Splitu. Petorici je ‘presudila‘ nakon kave, s posljednjim je bila pola sata ‘oči u oči‘

18. ožujka 2021. - 20:54

Naša ugledna pijanistica Martina Filjak odabrala je za Hrvatski dom Split koncertni model klavira Stainway i nakon "teškog ali prekrasnog zadatka", kako je rekla, u četvrtak ujutro se avionom vratila iz Njemačke u Zagreb.

U tvornicu Steinway & Sons, smještenoj u Hamburgu, stigla je prethodni dan po dogovorenom terminu i u njoj se zadržala čitavo poslijepodne.

Neposredno prije povratka kući razgovarali smo s njom o detaljima ovog interesantnog putovanja, na koji se usprkos svim epidemiološkim ograničenjima odlučila "pro bono", bez honorara.

image
Martina Filjak napravila je selfie za vrijeme boravka u tvornici klavira

Ono po čemu je ovaj zadatak drugačiji od drugih je to što se odabir klavira radi između čitavog niza istih modela – D-274 – i razlike u performansama svakog od njih, napravljenih u najpoznatijoj tvornici na svijetu, sposoban je razlučiti zbilja posebno kapacitiran "kupac". Dakle, nije to kupnja "dođem, probam, platim".

– Doputovala sam u Hamburg samo da obavim izbor, ponovno sam nakon dva tjedna u Njemačkoj gdje imam angažman. Zbog ovoga sam se žrtvovala još jednim testiranjem na COVID-19 – kaže, šaleći se, ova pijanistica s bogatom međunarodnom karijerom.

– I ne znam koliko sam se puta već testirala, nebrojeno, i polako mi je dosta. Test mi je stvarno neugodan – kaže, još uvijek pod dojmom prethodnog dana.

– Ovaj klavir mi je sada najvažnija stvar na svijetu; svijet se raspada ali trenutno nije važno – smije se ona.

Inače, putovala je dosta u vrijeme pauze između dva "lockdowna".

image
Devet klavira čeka spremno na pijanisticu

Foto Martina Filjak

– Do početka studenog imala sam dosta lijepih angažmana u Hrvatskoj, Njemačkoj i u Italiji. Tijekom ovog "lockdowna" sam imala nekoliko internetskih prijenosa, jedan za Hong Kong Art Festival, jedan za televizijsku kuću Arte, jedan iz državne opere u Hannoveru. To su bili digitalni programi bez publike, ali sam ipak radila, mnogo manje nego bih inače nastupala, ali nekakav sam kontinuitet ipak zadržala.

Birala sam i 'Lisinskom' i Puli

Jeste li bili i ranije u tvornici klavira Steinway?

– Da, više puta. Štoviše, cijeli taj tim iz tvornice Steinway me dosta dobro poznaje još od 2007. ili 2008. godine kad sam odlazila na velika međunarodna natjecanja. Jedan dio tima je uvijek bio prisutan i slušao kandidate, poznajemo se od tada.

U međuvremenu sam nekoliko puta bila u tvornici radi biranja klavira, jednom za dvoranu "Lisinski" u Zagrebu i jednom za Istarsko narodno kazalište u Puli. Razgovarala sam s nekoliko inozemnih kolega o toj temi, ali sad već imam neku svoju vlastitu rutinu, vlastiti sistem pri izboru.

image
To je taj, splitski klavir


foto Martina Filjak

Možete li i nama opisati?

– Ono što je najbitnije znati jest da je klavir Steinway jedna sjajna investicija, dugoročna, sjajan potez koncertne dvorane Hrvatski dom u Splitu. Također, to je najkvalitetniji klavir na tržištu, s najdužom tradicijom proizvodnje.

Instrument koji se ne kupuje svake godine, ako se dobro održava, može biti vrhunski tijekom dva i više desetljeća. To je poanta ovakve investicije.

Kad sam birala instrument imala sam na umu da taj glasovir mora biti na neki način univerzalan i fleksibilan, da se mora prilagoditi različitim uvjetima i različitim sviračima. Istovremeno mora biti vrlo stabilan kako bi te različite tretmane i različite vrste glazbe što kvalitetnije izdržao. To je bila nekakva misao vodilja.

image

Tvornica klavira Steinway & Sons u New Yorku koju je
snimio fotoreporter Jadran Babić 1997. godine

Da biram instrument koji je kvalitetan za solističke nastupe, da će uz njega biti muziciranja s drugim instrumentima, da se uz njega izvode pjesme uz glas, vjerojatno i jazz. Tražila sam dakle instrument koji bi bio vrlo fleksibilan i vrlo univerzalan. Mislim da sam ga pronašla!

Instrument koji će biti dobar partner za jednu veliku i široku lepezu mogućnosti. Sad kad imate takav instrument, s njim se može raditi sve.

Ovo je rješenje za više desetljeća

Odlično, ali kako je to točno izgledalo?

– Jučer sam na ponudi imala devet instrumenata. Oni su svi rađeni ručno, po istom principu, ali kako je u pitanju upravo ručna izrada i drvo, između njih postoje ponekad velike, a ponekad mikrorazlike. Tamo sam provela šest sati.

image
Tvornica klavira Steinway & Sons u New Yorku koju je
snimio fotoreporter Jadran Babić 1997. godine

Cijeli taj posao se sastoji u tome da se uspješno identificiraju te mikrorazlike, da ih tijekom tih sati upoznam što bolje kako bih izabrala onaj pravi instrument.

Najprije sam oko dva i pol sata non-stop svirala na tih devet instrumenata. Išla od jednog do drugog, nastojala ih što više proći, što više upoznati. Za to vrijeme sam radila male mentalne notice o karakteristikama svakog.

Nakon toga sam napravila pauzu, popila kavu i kad sam se vratila eliminirala sam njih pet. Ostalo ih je još četiri! Idućih sat i pol sam išla po istoj proceduri, nastojeći ih reducirati na dva instrumenta.

Jučer sam imala teškoće, nikako nisam mogla izabrati dva. Jer su mi svi bili dobri, pa sam teškom mukom izbacila jedan iz selekcije, i ostala na tri.

image
Tvornica klavira Steinway & Sons u New Yorku koju je
snimio fotoreporter Jadran Babić 1997. godine

Kad se odlučim za jedan, obično ostanem još 30 minuta s tim glasovirom koji sam izabrala dok se potpuno ne smirim i dobijem osjećaj da je to stvarno taj.

I da me ništa više ne muči, da nemam više pitanja. Nastojim presjeći pitanja, "repove" u glavi i onda mogu čiste savjesti otići. Tako to otprilike izgleda, i to traje zapravo satima. S nekoliko pauza.

Jeste li bili umorni nakon toga?

– Sve je to jako uzbudljiva situacija i prekrasno je što sam mogla razgovarati s nekim kolegama, ali zahtijeva veliki mentalni angažman i koncentraciju. Fizički sam uvijek u dobroj kondiciji, ali mentalno se radi o drugačijoj koncentraciji od one na koncertu.

Moram reći, velika je i odgovornost, baš zbog toga što se radi o velikoj investiciji. Dugoročnom rješenju za koncertnu dvoranu, a na tom klaviru se ne moram dobro osjećati samo ja, nego čitav spektar mojih kolega.

image
Tvornica klavira Steinway & Sons u New Yorku koju je
snimio fotoreporter Jadran Babić 1997. godine
Planovi? Odgovoriti na stres

Planirate li, usprkos epidemiji, koncerte? Kako je najavljeno, 8. travnja vi prva svirate u Splitu na novom klaviru?

– Moj razvojni i profesionalni put je međunarodni tako da puno toga ovisi kako će se razvijati situacija u svijetu. Ne znamo ni kako će biti u Hrvatskoj, ali ja se nadam pozitivnom.
Imam nanizane koncerte tijekom travnja i svibnja, imala sam ih i prije, ali su otkazivani. Tako da je moj trenutačni plan ostati fleksibilna i psihički rezilijentna, sposobna odgovoriti na stres, dok se situacija ne popravi. A što da vam kažem?
Nadam se da će okolnosti dozvoliti nastup u Splitu, još uvijek razmišljam o programu koji ću izvoditi – veli pijanistica.

Inače, Martina Filjak je rođena prije 42 godine u glazbeničkoj obitelji, glasovir je počela učiti s pet godina, a već u šestoj prvi put javno nastupa.
Glazbenu je naobrazbu stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na bečkom Konzervatoriju, a potom je završila u renomiranoj klasi za soliste u Hannoveru. Pohađala je i majstorske tečajeve na prestižnoj Klavirskoj akademiji na jezeru Como u Italiji.

Dobitnica je brojnih nagrada, nastupa uz vodeće svjetske orkestre i surađuje s brojnim uglednim dirigentima. Njezin repertoar obuhvaća literaturu od J.S. Bacha do G.B. Beria, te više od trideset klavirskih koncerata. Tečno govori sedam jezika.

image
Za izradu 'grand piana' treba godina dana, svaki je ručni rad

Jadran Babić 1997. godine
Stiže uoči Usrksa. U pratnji...

Novi koncertni klavir marke Steinway u Split će biti dopremljen uoči Uskrsa, koncem ožujka, posebnom dostavom, koju u Hrvatskoj prati ovlašteni predstavnik tvrtke. Osim dostave, zaposlenici tvrtke ga smještaju i uštimavaju u dvorani. S PDV-om od 25 posto, Grad Split će financirati 1,25 milijuna kuna.
U gradu je inače postojao koncertni klavir istog renomiranog brenda, ali je neupotrebljiv, pohranjen u zgradi Glazbene akademije.
HNK Split ima koncertni klavir drugog proizvođača, Yamahe.

image
Za izradu 'grand piana' treba godina dana, svaki je ručni rad

Jadran Babić 1997. godine
Ručni rad, godina rada, najskuplji košta 2,37 milijuna dolara

Cijena novog klavira Steinway, ovisno o modelu i veličini je od 69.700 do 171 tisuću dolara. Svaki je ručni rad, "grand piano" se sastoji od 12 tisuća dijelova i potrebna je godina dana za njegovu izgradnju.

Drvo od kojeg se radi je pomno izabrano, osim mahagonija, koristi se kanadski javor, jedna vrsta aljaške, kao i bavarske smreke, a tvornica ga suši u vlastitom dvorištu u Hamburgu – proces traje između devet mjeseci i pet godina. Primjerice, nakon lijepljenja i savijanja oblih dijelova klavira, ostavlja se mjesec dana da se drvo "oporavi" i da se vlaga u njemu spusti na šest posto.

Godišnje se u svakoj od dvije tvornice, u New Yorku i Hamburgu, proizvede oko 1250 klavira.

Iako je osnivač tvrtke Steinway & Sons Nijemac Heinrich Engelhard Steinweg, koji je klavire počeo proizvoditi u Seesenu, tvrtka je osnovana 1853. u New Yorku, nakon što je emigrirao sa ženom i sedam od devetero djece, a tek poslije u Hamburgu, te je posao preuzeo njegov najstariji sin. Prezime su naknadno promijenili u "Stainway". Američka tvornica proizvodi za američka tržišta, a njemačka za ostatak svijeta. Europska je formirana kao pola laboratorij, pola tvornica i svi patenti koje je obitelj implementirala u razvoj instrumenata, njih 139, prvo su testirani u Hamburgu.

Još oko 1870. – 1880. obitelj je izgradila Steinway Village u New Yorku, kao vlastiti grad, što je uključivalo novu tvornicu koja se i danas koristi, s vlastitom ljevaonicom i pilanom, kućama za zaposlenike, vrtićem, knjižnicom, poštom, dobrovoljnim vatrogascima i parkovima.
Ulica Steinway, jedna od glavnih u Queensu, i nazvana je po tvrtki. Posljednji član obitelji na čelu tvrtke bio je Henry Z. Steinway, praunuk osnivača, koji je umro 2008., u dobi od 93 godine, a tvrtku su kasnije kupile razne korporacije, danas je u vlasništvu Paulson&Co.Inc.

Prva kraljevska kuća koja je kupila klavir bila je britanska, 1890. napravljen je za kraljicu Viktoriju, nakon toga za princa od Walesa, a potom za okrunjene glave Italije, Norveške, Perzije, Portugala, Rumunjske, Rusije, Španjolske, Švedske i Turske. Bijela kuća dobila je 100-tisućiti primjerak na dar 1903. godine, umjetnički dizajniran, a 1938. je zamijenjen 300-tisućitim primjerkom i danas se nalazi u kući predsjednika SAD.

Diljem svijeta imaju 200 ovlaštenih zastupnika, te 300 prodajnih salona.
Imaju svoju listu umjetnika koji ekskluzivno sviraju na njihovim klavirima, naravno besplatno. Projekt je započeo s ruskim pijanistom A. Rubinsteinom tijekom prve i jedine njegove američke koncertne turneje od 1872. do 1873. godine.
Stainway ima svoja natjecanja, glazbene škole koje koriste njihove klavire, kao i "banke" za iznajmljivanje s 250 klavira, procijenjenih na 12,5 milijuna dolara.
Najskuplji klavir prodan na aukciji posebno je dizajniran D-274 Steinway Alma Tadema, prodao se za 1,2 milijuna dolara 1997. u Christie'su u Londonu. Među najskuplje svjetske ubraja se Lennonov Model Z, vrijedi 2,37 milijuna dolara. Prema podacima starim deset godina, tvrtka ima 1680 zaposlenih.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 18:53