Zapošljavanje obućara umjesto agronoma i inženjera zaštite okoliša na mjesto čuvara prirode u Javnoj ustanovi za upravljanje Park-šumom Marjan dovelo je inspekciju rada u tu ustanovu i pokrenulo po tko zna koji put pitanje kako se u toj ustanovi zapošljava.
No detalj koji je prošao manje zapaženo jest izjava Karla Siminiatija Čupića, predsjednika Upravnog vijeća, da je razlog zašto se obućara zaposlilo kao čuvara prirode bio premještaj, budući da je on dosad radio kao sjekač u Javnoj ustanovi, koja više nije registrirana na šumarsku djelatnost.
Privatni sektor ulazi u šumu?
Prema riječima prvog čovjeka Upravnog vijeća, još se ne zna što će dalje biti s kadrom za šumarske djelatnosti. No da privatni sektor preuzima šumarske poslove na Marjanu nakon što je Javna ustanova izgubila registraciju, moglo se zaključiti na osnovi konferencije za novinare koju su bivši koordinator za Marjan Srđan Marinić i v.d. ravnatelja Stipe Mušura 23. ožujka sazvali u povodu inspekcijskog nalaza o sadnji deset sadnica alepskog bora.
Marinić je novinarima kazao kako su u radove na sanaciji šume pored Javne ustanove, koja upravlja, i “Parkova i nasada”, koji su odvozili na stovarište na Benama, bile uključene “dvije ovlaštene firme koje su izvodile šumarske radove, treća koja je nadzirala, četvrta koja je odvozila iz šume i firma koja dalje zbrinjava stabla na propisani način”.
Na pitanje novinara zašto Javna ustanova i “Parkovi i nasadi” ne bi mogli obavljati šumarske radove, izjavio je kako je potrebno imati licencirane ljude, a da bi to bilo jako skupo. Kazao je da su mu u razgovoru rekli kako bi neto plaća za ovlaštenog inženjera šumarstva iznosila 15 tisuća kuna, no da bi takvoga bilo teško naći. Dodao je kako su napravili analizu koliko bi iznosili takvi troškovi.
Smanjuje se broj zaposlenih
– U prošloj godini osobe koje su zaposlene na šumarskim radovima plaćene su oko 1,6 milijuna kuna. Sada ih je nešto manji broj. Ako bismo zaposlili dva ovlaštena inženjera šumarske struke, a bit će ih jako teško naći, trebamo naći sjekače koji to neće biti na papiru, nego stvarno osposobljeni sjekači.
Minimalno treba još njih pet, tako kažu stručne službe, a to bi Javnu ustanovu koštalo minimalno 2,3 milijuna kuna samo za plaće, bez nabave strojeva, a ako se ide u nabavu strojeva, netko mora njima i rukovati – izjavio je Marinić.
Uz to, Marinić se pohvalio kako je broj zaposlenih smanjen sa 61, koliko ih je bilo kad je došla ova gradska vlast, na 54. No pitanje je dokle bi se išlo s “rezanjem” radnih mjesta. Naime, gostujući u emisiji “Nedjeljom u 2”, Ivica Puljak kazao je kako u Javnoj ustanovi ima oko 60 zaposlenih, a da bi toliko ljudi moglo voditi NASA-u, no da ih je dovoljno 30, odnosno 20 zaposlenih.
Takva radikalna izjava značila bi da je polovina, ili čak dvije trećine zaposlenih, nepotreban trošak Grada. Korak od tog zaključka bila bi politička odluka o značajnom smanjenju ljudstva u toj ustanovi. Samim time bio bi omogućen značajan ulazak privatnog sektora na Marjan.
Tražili smo pismenim putem od Marinića odgovor na pitanje tko je radio analizu i na osnovi kojih se izvora došlo do zaključka koliko bi godišnje Javnu ustanovu koštale plaće za dva ovlaštena inženjera i pet sjekača. Ali od 30. ožujka nije se odazvao.
Pokušali smo doznati kolike su prosječne plaće u Hrvatskoj za radna mjesta ovlaštenog šumarskog inspektora i sjekača. Zar doista šumarski inženjer za plaću malo manju od gradonačelnikove ne bi došao u Javnu ustanovu na Marjan?!
Silvija Zec, predsjednica Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, odgovorila nam je kako Komora nema podatak o plaćama jer nije povezan s njihovim nadležnostima.
Neodređeni odgovori
Obratili smo se Hrvatskom šumarskom društvu, odakle nas je Damir Delač uputio na to da se obratimo nadležnoj službi u Hrvatskim šumama.
Iz Hrvatskih šuma, za koje se spominje da imaju velike plaće, dobili smo neodređen odgovor.
– Što se tiče visine dohotka ovlaštenog inženjera, ona ovisi o radnome mjestu, teško je dati prosjek ako ne znamo za koje se točno radno mjesto traži. Plaća sjekača definirana je Pravilnikom o plaćama, normativima i nagrađivanjima te je također ovisna o normi – odgovorili su iz ove državne tvrtke.
Marinić je na istoj presici izjavio kako Hrvatske šume ne žele, nakon svega što je bilo, više raditi na Marjanu dok ne postane vlasništvo Republike Hrvatske. Ali iz Hrvatskih šuma nisu nam potvrdili njegove riječi.
– Hrvatske šume UŠP Split sa svim svojim kapacitetima provodi godišnje planove i popise radova na površinama kojima gospodare, a koje su u vlasništvu Republike Hrvatske. Zbog nedovoljnih vlastitih kapaciteta vrlo često u postupcima javne nabave angažiraju vanjske licencirane izvođače.
Postupak vanjskog angažiranja djelatnika Hrvatskih šuma definiran je Zakonom o javnoj nabavi, a HŠ se, ako procijene da u danim okolnostima raspolažu dovoljnim resursima, mogu javiti na natječaj – odgovorili su iz središnjice Hrvatskih šuma.
Kome se pogoduje?
Ono što nije jasno u ovoj priči je pogoduje li se privatnicima nauštrb Grada (na primjer, tako što je Puljak dao suglasnost na Statut Javne ustanove u kojem se ukida šumarska djelatnost i prije presude Visokog upravnog suda) ili se radi o rješavanju nepotrebnih radnih mjesta u gradskim ustanovama.
Kao znanstvenik, Puljak je bio dužan izići pred javnost s analizom, dijagramima, tablicama, kalkulacijama, koje bi na provjerljiv i dokaziv način potvrdile što je na Marjanu isplativije – privatni ili javni sektor.
Makar sa stajališta liberalne ideologije, kakvu on zagovara. Ovako se novinarima govori kako postoje analize po kojima bi bilo skupo zapošljavati šumarski kadar u gradskoj ustanovi, a kad se zatraži da se pokažu brojevi po kojima se privatniku isplati ono što se ne isplati Gradu, dobije se šutnja umjesto odgovora.