Otišla je Snježana Gazde, novinarka čvrstih stavova i dobrog, mekog srca: ‘Snjega bi rekla – nemoj prešećeriti! Zato ću reći samo... Zbogom, draga!‘

Neki ljudi imaju vremena za sve. Imaju vremena živjeti, imaju vremena umrijeti. Imaju vremena pospremiti svoje misli, svoje stvari, oprostiti se, imaju vremena dati nam vremena da shvatimo da vremena nema, da je kraj blizu i da trebamo prihvatiti neumoljivost života koji uvijek završava smrću, točkom na kraju rečenice, bez izgleda da se pretvori u zarez, u dvotočku, u trotočku... Neki ljudi imaju vremena.

Neki nemaju. Snježana Gazde nije dobila vremena da nas pripremi za svoj odlazak. Otišla je prerano, nepravedno, uskraćena za mogućnost da nas utješi, da nam kaže da ne budemo tužni, da ne plačemo za njom. Da je dobila vremena, da je dobila priliku, sigurno bi – makar i sama u suzama, ne zbog sebe, nego zbog drugih, zbog nas, zbog tuge onih koji je vole! – našla riječi kojima bi ...