Završilo adventsko vrijeme, prošlo vrijeme blagdana, skinule se svijećice, pojeo se bakalar. Jedno od mjesta na kojima se u "najlipše vrime godine" moglo zabaviti bio je bedem Cornaro. Dio grada koji je inače zatvoren, na njega mogu stupiti samo vlasnici pasa iz strogog centra grada.
Prije 15-ak godina su dobili na korištenje taj prostor od Grada, jer svaki kotar mora imati mjesto gdje se kućne ljubimce može pustiti, prošetati, istrčati, a zelenih površina u kotaru Grad baš nekako ni nema.
Prije nego li je njima ustupljen na korištenje – Cornaro je bio mjesto gdje su ordinirale splitske prostitutke i skrivali se narkomani od osuđujućih pogleda, mjesto gdje se nije zalazilo, mjesto koje se zaobilazilo.
A riječ je o dragulju, uistinu, o prostoru...
