Nitko ovo nije imao u 100 godina! – pohvalio se poteštat Andro Krstulović Opara pokazujući gradskim vijećnicima velike karte vlasnika i posjednika na Marjanu na nedavnoj trećoj tematskoj sjednici Gradskog vijeća posvećenoj park-šumi.
Njegov savjetnik Krešimir Budiša je čak izjavio da su forenzičkom metodom otkrivali vlasnike na osnovi usporednih popisa vlasnika i posjednika zemljišta na “splitskom brdu”. Međutim, kad se usporedi karta posjednika terena u park-šumi Marjan s onom vlasničkom, a obje je izradila tvrtka “Geoprojekt”, mogu se uočiti brojna nepoklapanja.
Štoviše, javno objavljeni grafički prikazi vlasničkih i katastarskih čestica se nerijetko razlikuju po veličini, obliku i svojem položaju u prostoru. Grad je upisan kao većinski vlasnik na sjevernoj strani Marjana, ali čak ni njegove vlasničke i katastarske čestice ne poklapaju se u potpunosti.
Prema vlasničkoj karti Marjana, gradonačelnikova supruga ima manjinske udjele na dvjema parcelama na južnim padinama, označenima kao vinograd i pašnjak, pri čemu jedna zauzima površinu od 1022 četvorna metra, dok druga ima 635 kvadrata, pri čemu je prvu upisao u svoju imovinsku karticu, ali ne i drugu. Međutim, na katastarskoj karti takva zemljišta ne možete locirati ni po obliku ni po veličini, a osim toga, na te lokacije upisani su i drugi posjednici.
‘Društveno vlasništvo’
Pregledom na Katastru otkrili smo da poteštatova supruga Daniela Krstulović Marasović doista ima udio u jednoj od parcela koju je “Geoprojekt” prikazao na južnim padinama, iznad Meštrovićeva šetališta, iako se prikaz na vlasničkoj karti ne poklapa s grafikom koja je vidljiva na Katastru.
Zanimljivo je kako je parcela pripala obitelji Marasović s kojom je gradonačelnik postao povezan nakon sklapanja braka. U vlasničkom listu piše kako im je 2011. godine teren s površinom od 1022 kvadrata vraćen iz statusa društvenog vlasništva “na temelju rješenja o nasljeđivanju izdanog od strane Općinskog suda i članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima”.
Članak 361. Zakona o vlasništvu odnosi se na “pretvorbu prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta”, a članak 365. na “upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskoga zemljišta”. Radi se o pravu na povrat zemljišta koje je nacionalizirano 1971. godine i postalo je društveno vlasništvo u statusu “neizgrađenoga građevinskog zemljišta”, a Marasovići su tada upisali pravo korištenja do možebitnoga građenja. Dakle, članovi te “grane” obitelji Marasović, među kojima je i poteštatova supruga, ostvarili su povrat djedovine na južnim padinama park-šume na temelju činjenice da se na parceli nije ništa izgradilo.
Zanimljivo je da na obje spomenute nekretnine nije upisan status kulturnog dobra. Konzervatori su preskočili Marasoviće, iako su neki od vlasnika terena dugogodišnji istaknuti kulturni djelatnici poput prof. dr. Tomislava Marasovića, koji je imao velike zasluge za upis Diokecijanove palače na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, ili Katje Marasović, koja je također istaknuta znanstvenica kad je u pitanju splitsko nasljeđe. Napokon, i sam Krstulović Opara je svojedobno radio kao konzervator u Konzervatorskom odjelu na Trgu Gaje Bulata.
Povučen elaborat
Na Katastru su nam potvrdili kako dvije parcele o kojima je riječ nisu usklađene sa zemljišnim knjigama. Tvrtka “Tahimetar” u travnju 2019. predala je elaborat za usklađivanje, ali ga je naknadno povukla.
Na Zemljišniku su nam rekli da je jedan od Marasovića predao novi zahtjev, a plomba je stavljena 21. siječnja ove godine, na dan kada je u Banovini održana tematska sjednica o vlasničkim pitanjima na Marjanu i kad je predstavnik bespravnih graditelja pred vijećnicima izjavio kako “vlasnici parcela ne žele park-šumu na južnim padinama”, a poteštat je pokazivao karte Marjana sa svojim savjetnikom Budišom, koji je još 2016. predložio da se Marjanu smanje granice, rekavši kako on javno iznosi ono što drugi misle.
Krstulović Opara je izjavio kako, dok je on gradonačelnik, neće biti gradnje na Marjanu. Po važećem GUP-u, na imovini njegove supruge se ne može graditi kuća ili restoran, jer nije u građevinskom području. Ali, u mandatu aktualnog poteštata su vlasnici zemljišta na južnim padinama pred Gradskim vijećem tražili da se smanje granice park-šume, a on se od toga nije odlučno ogradio.
Kad je područje koje je bilo predmet povrata imovine uopće bilo građevinsko zemljište? Prof. dr. Darovan Tušek, ugledni splitski kroničar moderne splitske arhitekture i urbanizma, tvrdi kako na potezu od Kašjuna do Instituta nije bila planirana gradnja, osim što je u jednom trenutku postojala ideja da se izgradi niz hotela uz obalni klif pod radnim nazivom “Hotelski sistem Marjan”, autora Nevena Šegvića iz 1967., a njih je arhitekt zamislio južno od ceste.
- Riječ je bila o skici, koja je na tome ostala, nije se dogodio nikakav razrađeni projekt, niti urbanistički plan u tom smislu, a rađeni su urbanisitčki natječaji za Meje i poluotok Marjan - napominje prof. dr. Tušek.
U svojoj knjizi o arhitektonskim natječajima u našem gradu, Tušek je zapisao kako su Šegvićevu ideju da hoteli zastru marjanski klif odbacili sami Splićani, što je bilo vidljivo i u polemikama na tadašnjim stranicama našeg lista, kao i u stručnim časopisima:
- Ova inicijativa snažno je polarizirala splitsku javnost; brojni su bili zagovornici ove ideje koja bi za turističku privredu predstavljala veliki komercijalni dobitak, ali su jačim argumentima raspolagali oni drugi koji su se žestoko suprotstavili takvoj i tolikoj izgradnji na Mejama i Kašjunima.
Gradonačelnik u svojoj imovinskoj kartici kao imovinu svoje supruge nije naveo suvlasnički udio na parceli od 635 četvornih metara na južnim padinama Marjana, a koja se nalazi pokraj terena od 1022 kvadrata.
Inače, Daniela Marasović Krstulović ima mali udio i na sjevernoj strani park-šume, na dvjema parcelama ukupne veličine 1800 kvadrata pokraj plaže na Prvoj vodi, a prva susjeda joj je Fani Kerum.
Naime, supruge sadašnjeg i bivšeg poteštata su susjede međašnice u građevinskom području tog dijela Marjana zato što je Željko Kerum za tvrtku ‘Latebra’, u vlasništvu svoje supruge, prije 12 godina kupio 5500 četvornih metara na kojima je planirao izgradnju restorana.