Kopilicom se u ponedjeljak prolomio zvuk sirena kad je Morana posljednji put napustila svoje radno mjesto. Ispratili su je kako zaslužuje. Nakon 42 godine "službe", pripadnici splitske Javne vatrogasne postrojbe (JVP) ovjekovječili su odlazak 66-godišnje spremačice u zasluženu mirovinu.
Skromna žena sitnog rasta ostavila je veliki trag u postrojbi. Uvjerili smo se u to iz više primjera. Vatrogasci, duplo viši od nje, snažno su je grlili, premda znaju da se od nje ne opraštaju zauvijek. Ostat će dio njihovih života. Koliko je važan segment bila u samoj postrojbi, Morana Mihovilović toga nije svjesna. Ni približno.
- Kao mater - kratko i jasno je rekao jedan od službenika. Stisnulo mu se grlo. Nije bilo potrebe dodatno pojašnjavati koliko im Morana znači.
Cakle se oči...
- Kao mater i kao djevojčica - uz osmijeh je dodao drugi pripadnik JVP-a, samo kako bi "razbio" težak emotivan trenutak. Sve što su taj dan napravili za nju, nije dovoljno kako bi joj dočarali koliko je cijene.
- Pripremili su mi teletinu ispod peke, tortu na kojoj je pisalo "Morana, hvala ti za zlatne ruke", kupili su piće, razvili su mi veliku sliku s postrojbom i kasnije je svirala sirena kad sam išla ća. Isto ko da sam predsjednica. Pogodilo me sve to. Pojila sam samo kumpire i popila malo soka. Nisam mogla jest koliko me to pogodilo - iskreno će Morana.
Cakle joj se oči, teško pronalazi riječi kojima bi opisala zahvalnost i sreću što je iz JVP-a otišla pravo u mirovinu. U svom stilu kaže da se ni tome nije nadala.
- Ne, ne, nisam. Života mi! Nisam znala da ću toliko dugo vrimena provest na ovom radnom mistu. Još su me ovako iznenadili. Falit će mi puno. Normalno je da će mi falit - govori nam simpatična 66-godišnjakinja, koju je doslovno zakon natjerao u mirovinu.
Da se nju pitalo, ne bi se još povukla. U postrojbu je stigla još kao 24-godišnja djevojka, i to preko Zavoda za zapošljavanje. Pamti imena svih zapovjednika, ali ne otkriva tko joj je bio najdraži.
'Svi su mi dragi'
- Svi su mi dragi, od prvog do zadnjeg. Slušali su me svi, pomagali mi, uradili šta god triba, nemam nikakav prigovor na bilo koga od njih. Plaća mi je bila uredna, cijenili su me, nisam ni pomišljala radit negdi drugo. Ovo je samo takvi posao. Blago onome 'ko ovdje krene radit. A šta ćeš, godine činu svoje, letu dani. Lipo je meni ovde bilo - emotivna je naša sugovornica.
Na njezine riječi Nenad Ružić iz Odjela preventivno-operativnih poslova JVP-a kazao je da je i njega Morana dočekala u postrojbi, kada je stigao prije 39 godina.
- I ja sam je zvao teta Morana - uz osmijeh je rekao i nastavio s hvalospjevom.
- O njoj mogu reći sve najbolje. Odlična djelatnica, savjesna, radila je i više nego što je trebalo. Uvik bi govorila - pustite, ja ću. Al' i mi smo joj pomagali - prisjeća se Ružić, na što je Morana potvrdno klimnula glavom.
- Oni bi s vatrogasnim skalama čistili prozore i površine koje su visoko, da se ja ne moram penjat. Kad se vrate s intervencije, oni to jadni sami čiste. Odjela im idu na kemijsko, a čizme sami peru. Otuširaju se gore pa bi ja barem to počistila - uz smijeh nam govori i dodaje da bi i suđe oprali. Ali, ne samo to.
- Ovo je velika obitelj. Radilo se i na blagdane, kuvalo se, častilo, nekad bi se i pivalo… Kad se god neko veseli ili tuguje, zajedno smo. Oni skupe pare među sobom kad god bilo kome triba pomoć. U trenucima tuge i sriće, pri rođenju, sprovodu, ženidbi, bolesti… Šta god triba. Možeš ih pozvat i kad ti triba doma pomoć oko nečega, svi uskaču. Sad su mi rekli da im se javim šta mi god triba - kaže nam.
'Uvik se ima šta čistit'
Ponovno su joj zasuzile oči, teško pronalazi riječi. To nas ne čudi. Nevjerojatnih 42 godine provesti na istom mjestu i odjednom ga napustiti, nije lako. Zanimalo nas je što će raditi u mirovini.
- A ima se uvik nešto čistit po kući. Samo da bude zdravlja… E, moram se ić cijepit protiv korone. Mislila sam danas (utorak, op.a.), al' ste me vi zvali da dođem ode - izravna je Morana i takva nam se odmah svidjela. Nije nam dugo trebalo da uočimo čime je osvojila sve djelatnike JVP-a.
Iskreno, bez kalkulacija i puno promišljanja odgovara na pitanja. Mislili smo da će nam zato pričati o poslu vatrogasaca, kakvi se vraćaju s intervencija te što sve proživljavaju na poslu, ali smo se prevarili.
- Nisam se dirala u njihov posao, radila bi svoj - kratko je odgovorila, na naše opetovane upite ipak je dodala još rečenicu, dvije.
- Nije njima lako - idu na požare, poplave, skidaju i beštije sa stabala. Al to mogu samo ljudi koji vole životinje - ponovno se raznježila. Budući da je i sama veliki ljubitelj životinja, djelatnici JVP-a svjesni su da će ih posjećivati teta Morana, barem kako bi nahranila mace iz postrojbe.
