StoryEditor
SplitERUDIT I GOSPODIN

Odlazak meštra ‘totalnog‘ novinarstva: u 94. godini života napustio nas je Vojko Mirković, možda i posljednji od urednika kakvih više nema

23. prosinca 2020. - 10:43
Kad ga vidiš - podsjeti te na novinu. To je bio novinar. Vojko Mirković.Matko Biljak

Kratko, novinarski: umro je Vojko Mirković (94), urednik, novinar, publicist. Jedan od onih koji su zastupali princip 'totalnog novinarstva', a to znači kako u takvom životu ne postoji ništa osim tog ružnog zanata, pa na koncu ovakvi ljudi postaju hodajuće novine. Kad ga vidiš - podsjeti te na novinu. To je novinar.

Novine postoje i nekoć su ljudima bile jako bitne, najbitnije, dan je započinjao tek kad bi se pročitale novine. A šjor Vojko je bio od 'onih' novinara kakvih više nema, možda i posljednji od njih. Od onoga svijeta koji iz kuće nije izlazio bez veštita, koji su sveznanje namicali u beskrajnim raspravama za stolovima finih kavana, čiji su stanovi ispunjeni librima barem na tri, četiri jezika, od onih koji se smrtno boje propuha i čije znatiželjne oči ne mogu suspregnuti želju da prodru u najbitnija pitanja Kiplingovih šest poštenih slugu; Tko, Što, Kada, Gdje, Zašto i Kako, s pridruženim upitnicima. Pamti li itko ovih pet, šest alatića koji su hranili generacije novinarskih dinosaura?

Vojko Mirković prvenstveno i ukratko bio je novinar i urednik kulturne rubrike s velikim zanimanjem za vanjsku politiku. I takav erudit i autoritet u vrijeme kad se ništa nije moglo naći na internetu. Moglo se samo pročitati. Pa kad bi on rekao da je nešto tako, onda je i bilo. Iz tri izvora bi prethodno provjerio i puno knjiga pročitao da bi stekao status živuće i pišuće enciklopedije. Ali tako je bilo.

image
Vojko Mirković, bivši dugogodišnji novinar i urednik Slobodne Dalmacije u razgovoru s Damirom Šarcem
 
Matko Biljak

U gotovo stotinu godina života svega je stalo. Mirković je iz familije lanternista s Dugog Otoka, svi muški preci osvjetljavali su more, a on je prvi prosvjetljivao ljude. Otac mu je dobio posao u Splitu gdje su doselili 1935. godine, prvi put obitelj našla se na kopnu, ne predaleko od mora. Tu je poeziji kraj. Vojka nosi vihor Drugog svjetskog rata, postaje gimnazijalac - ilegalac, prebacuje se u partizane, kraj rata dočekao je na Visu i već s devetnaest godina skida uniformu. A da još nije završio gimnaziju. Onda ubrzava: maturira, u Zagrebu studira ekonomiju, a Beogradu filozofiju, gdje izlazi iz Partije zbog studentske rasprave o većoj slobodi izražavanja. Otkriva novinarstvo u Export pressu, ali od lijepe književnosti nije se micao: kako bi mogao čitati Dostojevskog naučio je ruski, pa ga priključuje engleskom i talijanskom koje je otprije znao.

Nezaobilazni protagonist splitskog intelektualnog kruga

Čuo je da u Slobodnoj Dalmaciji traže 'nekoga za kulturu' pa se 1958. vraća doma i pod uredništvo Slobodana Novaka. Vrlo brzo sjeda za njegov stol, pa kao urednik kulture radi dugo, uz to pišući o kazalištu, glazbi, izložbama, postao je nezaobilazni protagonist splitskog intelektualnog kruga, a bio je i rado viđen gost za stolom još jednog novinarskog majstora kakvih više nema, Ive Mihovilovića u zagrebačkoj Kazališnoj kavani. E što su tu te novinari pričali, kakve su goste primali i što se tu svega izbrusilo...

image
Alfred Hitchcock i Vojko Mirković 1964.
 
Andro Damjanić

Kad se velikom redatelju Alfredu Hitchcocku pokvario automobil baš kod Splita 1964. godine, Vojko Mirković pohitao je na hitni intervju u hotel Marjan. Sat vremena trajao je popravak motora, sat vremena razgovor. Našli su se bliski, očito, jer je završilo tako da mu je Hitchcock skicirao radnju novog filma na komadu papira.

A šest godina kasnije komentirao je globalno zanimljiv hladnoratovski šahovski meč Roberta Fischera i Borisa Spaskog, pa je kritizirao sovjetsko omalovažavanje Fischerove pobjede, a Gradski komitet partije optužio ga je za 'antisovjetizam'. To mu nije dobro sjelo.

Pa deset godina, od 1975. do 1985. postaje splitski član Vjesnikove 'kulture', maknuo se iz 'Slobodne' jer ga je nerviralo ono što se obično u novinama događa nakon političkih lomova kao što je bila 1971. godina. Stiskanje misli. A o tom vremenu govorio je: 'Oni u Zagrebu, ja u Splitu, divota.'

Vraća se ipak u 'Slobodnu' sredinom osamdesetih na poziv Joška Kulušića i Joška Frančeskija, na poziciju zamjenika glavnog urednika. I dežurnog sveznalice. Ako u nešto niste bili sigurni, poslali bi vas stariji: 'Pitajte gospodina Mirkovića.' Danas bi ga zvali Vojko Google. Samo Vojko nije mogao pogriješiti ili izreći i ispisati glupost, za razliku.

I tako je sijao sveznanje do mirovine 1989. godine ali takvog erudita novine se nisu lako odricale, pa je nastavio još nekoliko godina honorarno raditi - i odgovarati na pitanja svih vrsta novinarskim poletarcima.

Dobio je nagradu 'Slobodne' za životno djelo u novinarstvu 2003. godine, a posljednji put je nestor splitskog novinarstva odgovarao na pitanje novinara svoje redakcije u životnom intervjuu baš ovog ljeta.

Pokušali smo ga iznenaditi pitanjem za koje naizgled nema jasnog odgovora - kako nastaje dobar novinar:

'Čitanjem, čitanjem i čitanjem, svega i svačega. Ne može se pisati ako se puno ne čita, što šire, to bolje. I naravno razgovorima, raspravama, kružocima, druženjima...'

Ne vjerujete? E, pa nemate više koga pitati...

image
Vojko Mirković
Matko Biljak
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. veljača 2021 06:32