Toga dana Split je bio na nogama.
Balvan-revolucija na proljeće 1991. bližila se svojemu zenitu. Pobunjeni Srbi jasno su davali do znanja da neće tako lako prihvatiti ideju o Hrvatskoj kao samostalnoj državi. Cestama su počeli valjati balvane, blokirati ceste, zatvarati prilaze. A onda se u Kijevu, selu u kninskoj općini naseljenom Hrvatima, blokadi priključio i 9. kninski korpus JNA.
Ono što je 6. svibnja 1991. zbog toga prvog otvorenog svrstavanja jugoslavenske armije na stranu pobunjenih Srba najavljeno kao prosvjed radnika škvera, u hipu je preraslo u velike demonstracije. Ispred komande Vojnopomorske oblasti, koja se tada nalazila u zgradi Banovine, okupilo se more Splićana.
Znak odmazde
U trenutku kada su se oko Banovine pojavila dva oklopna transportera JNA, atmosfera se užarila. Dio prosvjednika popeo se na jedan od njih i počeo trgati mitraljez. Iz Banovine je istrčao poručnik JNA i ispalio hitac u zrak. A onda su odjeknula dva rafala. Prvi je ubio mladog Makedonca, 19-godišnjeg ročnika Sašu Gešovskog, koji je stajao uz poručnika. A drugi ranjava Tonija Stojčeva, vojnog policajca koji je pokušao izvući Gešovskog.
U tom trenutku kontraadmiral Josip Erceg, tadašnji zamjenik zapovjednika Vojnopomorske oblasti Mile Kandića, na pregovorima je sa splitskim gradonačelnikom. Dojave mu da je jedan njegov vojnik ubijen. Erceg je u tom trenutku mogao narediti da se puca na masu iz svih oružja. U Banovini je tristotinjak vojnika, oružja dovoljno. Na čistini ispred zgrade prosvjednici su laka meta.
No ovaj rođeni Vrgorčanin nije to želio učiniti. On odbija izravnu zapovijed iz generalštaba u Beogradu da otvori paljbu. Vrh JNA već je neko vrijeme tražio povod za oružanu intervenciju u Hrvatskoj i ubojstvo Gešovskog pružilo im je idealan alibi. No Erceg je rekao “ne”. I spasio Split golemih žrtava.
U znak odmazde je 21. lipnja 1991. smijenjen s dužnosti u Komandi Vojnopomorske oblasti i premješten da nižu funkciju u Upravi Jugoslavenske ratne mornarice u Beogradu.
Visoki rang
Brzo nakon toga prelazi u Hrvatsku vojsku. JNA je napustio 12. rujna 1991. i, preko Mađarske i Slovenije, stigao u Hrvatsku. Od 12. listopada 1991. zapovjednik je Operativne grupe Istra sa sjedištem u Puli, gdje je vodio pregovore s JNA.
Umirovljeni general HV-a Veselko Gabričević admirala Ercega pamti kao smirenog i staloženog čovjeka.
– Nikad se nije puno hvalio onim što je napravio niti isticao svoje zasluge. Bio je smiren i staložen, skroman i samozatajan, ali bio je na pravom putu i na pravoj strani. U razgovoru s njim vidjelo se da je domoljub.
U JNA je bio tako visoko rangiran, a opredijelio se za hrvatsku stvar – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Gabričević, koji je s Ercegom surađivao i u udruzi veterana Domovinskog rata antifašista Vedra.
Umirovljeni admiral Hrvatske ratne mornarice Josip Erceg preminuo je u Splitu 21. studenoga, u 86. godini života. Pokopan je na Lovrincu bez velike pompe, tiho i u krugu obitelji, a Ministarstvo obrane o njegovoj smrti nije objavilo niti vijest.