Postaje sasvim normalno podstanare tretirati kao nevoljnike koje se diskriminira, tjera iz stanova početkom ljeta, ne prima ih se s djecom, a ni s ljubimcima, nude im se rupe i rupetine i to preskupo, naglo im se otkazuje, još naglije diže najamnina, itd., itd. Medijima su takve priče zanimljive; ne biraju, naravno, one u kojima ljudi traže stan, nađu ga, žive u njemu i nemaju nikakvih problema s ljudima čiji su stan iznajmili. No s obzirom na količinu negativnih priča i iskustava, ispada da je normalna priča - prava priča.
Ovo pišemo jer nam se javio vlasnik jednog stana u Splitu, ovo je njegova kratka priča:
Ja sam iznajmljivač stana, naslijeđenog, starog, velikog. Nakon što je godinama stajao kao mrtvi kapital - služeći kao skladište i spremište - odlučim da je možda bolj...