StoryEditor
SplitDODIR LJUBAVI

Nesvakidašnja turistička tura u Splitu, stigle slijepe osobe iz potresom pogođenih područja, njihova vodička nam priča: ‘Željela sam im pružiti drugačiji pogled na grad...‘

Piše Merien Ilić
9. srpnja 2021. - 21:49

– Ovaj dio što dirate je sjeverni dio Palače. Ovo je južni gdje su i podrumi. Ovo sa strane su vam kule, njih šesnaest... Ovo su vam vrata, četiri ulaza u Palaču... Ove detalje imate i na brajici na maketi. Dotaknite je da doživite kako izgleda Palača, pa ćete imati jasniju sliku kasnije kada vas budem vodila u obilazak – svojom rukom navodi ruku slijepe osobe po reljefu makete Dioklecijanove palače na Rivi ugodnim glasom turistička vodička Marianne Morić, dok je nekoliko slijepih i slabovidnih osoba sa zanimanjem sluša.

Nesvakidašnja je ovo turistička tura, organizirana za članove Udruge slijepih Sisačko-moslavačke županije koji tjedan dana borave u Splitu, na poziv Županije, odnosno Đačkog doma koji ih je ugostio. Suradnja je to udruga unutar Hrvatskog saveza slijepih, pa je u Split stiglo 29 osoba iz potresom pogođenih područja.

image
Prva postaja -- maketa Palače na Rivi prilagođena slijepim i slabovidnim osobama
Vojko Bašić/Cropix

Ljubav prema Splitu

Ono što zadivljuje je još jedna činjenica, ovu ekipu, doduše u krnjem sastavu jer je većina ipak odabrala osvježenje u moru, kroz Palaču je vodila Marianne, također slijepa osoba, dugogodišnja članica Županijske udruge slijepih Split koja je nedavno stekla uvjerenje o položenom stručnom ispitu za turističkog vodiča za čak pet jezika – hrvatski, njemački, španjolski, engleski i francuski!

– Ovo mi je druga tura po redu. U prvoj sam vodila prijatelje iz Županijske udruge slijepih. Bilo je super! Moram priznati da mi je na prvu malo zatitrao glas, ali brzo sam prevladala tremu i sve je dobro prošlo – kaže nam ova simpatična mlada žena, inače zaposlena u uredu Turističke zajednice grada Splita.

Do ideje da postane vodička došla je zbog svoje velike ljubavi prema povijesti Splita i same Palače o kojoj je jako puno čitala i učila, a htjela je slijepima i slabovidnima pružiti jedan drugačiji pogled na grad. I definitivno jest!

– Nakon što vam ispričam uvodni dio kraj makete, otići ćemo kroz Dioklecijanove podrume, preko Triklinija, Vestibula, preko Peristila, pa do Zlatnih vrata. Ima malo skala, ali tu su nam pomagačice Nena Bulaja i Renata Busatto iz naše udruge, pa nemate brige. Držat ćemo se hlada uglavnom – s neodoljivim osmijehom dočekala je Marianne svoje turiste.

Mihael Đurašin, jedan od njih, iz Brežana Lekeničkih u općini Lekenik, oduševljen je posjetom Splitu i okolici.

– Splićani su jako dobri domaćini. Posjetili smo stadion na Poljudu, kupali se na Bačvicama... Meni je sjajan bio Muzej sinjske alke jer redovito pratim alku, pa sam baš uživao u posjetu muzeju – kaže Mihael.

image
Marianne svojom rukom navodi ruku slijepe osobe po reljefu makete Dioklecijanove palače
Vojko Bašić/Cropix

'Lijepo smo dočekani'

Njegov kolega, Danko Tomanić, inače predsjednik Udruge slijepih Sisačko-moslavačke županije, također hvali domaćine. U Splitu će sudjelovati i na tribini sa Županijskom udrugom slijepih na temu širenja socijalne mreže.

– Nas je 26 iz udruge plus troje djece, a stižemo iz Siska, Petrinje, Lekenika, Hrvatske Kostajnice i drugih gradova i mjesta naše županije. Lijepo smo dočekani i nama ovo puno znači. Ljudi ovdje zaista suosjećaju s ljudima s potresom pogođenih područja. A da, vruće je, ali kod nas je toplije vjerujte. Vi imate barem more da malo rashladi zrak – smije se Danko.

Na spomen vrućina, pitamo ih kako žive ljudi u kontejnerima, koji su ostali bez svojih kuća uslijed potresa. I Mihael je jedan od takvih.

– Kuća je dosta stradala u potresu, pa sam u kontejneru. Imao sam sreće jer sam dobio kontejner Crvenog križa u kojem je već bio ugrađen klima-uređaj, pa je malo lakše. Ali drugim ljudima je jako vruće u kontejnerima, dosta pate zbog vrućina.

Čini se da je sve kako se tko snađe, iako govore da su osigurali da se "klime" ugrađuju. No sve ovo kod nas više sliči na stihiju, nego na organizirano društvo. Pitate hoće li mi se kuća obnoviti, a sad... Država bi trebala to pokrenuti. Vidim i po pitanju Zagreba koji je velik grad da stvari idu sporo, a kod nas će još sporije. Nadam se samo da će EU pritisnut naše, jer su dobili neki novac za obnovu, pa će ga morati pravdati – smatra Mihael.

image
Vesela ekipa u Dioklecijanovim podrumima
Vojko Bašić/Cropix

Perica Lilić iz Hrvatske Kostajnice dodaje kako je prestala stizati pomoć u Petrinju i okolicu, te da Hrvatska ne smije zaboraviti na sve te ljude tamo.

– Manjina će dobiti pomoć, ali većina ne. Sad je ljeto i užasno je vruće, a doći će nam opet zima i bit će ljudima hladno u kontejnerima. Puno dimnjaka je oštećeno, a tko zna kada će se sanirati. Sve to s obnovom ide jako sporo, puno ljudi se iseljava ako imaju gdje otići – kaže Perica.

– Moramo biti strpljivi, nema nam druge. A kako nam se može pomoći: pa zajedničkim snagama, ruke u hrpu i idemo raditi i jedni drugima pomoći – poručuje Neda Katušić čiju poruku prenosimo jer ona će se s kolegama iz udruge vratiti u potresom pogođeni kraj, a na svima nama je da ne zaboravimo Petrinju i okolna sela i mjesta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. svibanj 2022 16:24