StoryEditor
SplitKONTRA EKRANIZMA

Neobičan blog Splićanke Romane Ban inspiracija je mnogim majkama: Počela sam ga pisati nakon spontanog pobačaja, a urednik je moj trogodišnji Šime

Piše Helena Lovrić
10. listopada 2020. - 09:42
Romana Ban: Trebamo poručiti drugim mamama da nisu same, utješiti ih i reći da će biti boljePaun Paunović/Cropix

Blog o dječjim slikovnicama 'Djeco, laku noć' iza kojeg stoji Romana Ban u kratkom je razdoblju postao iznimno popularan, naročito među mladim majkama. Nastao je u suradnji s njezinim izvršnim urednikom, trogodišnjim sinom Šimom.

Preporuke prate njegovu dob, a blog na društvenim mrežama okuplja stotine majki koje su zasigurno negdje pročitale i činjenice iz znanstvenih istraživanja, koje govore da rano čitanje djeci pozitivno utječe na njihovu povezanost s roditeljima, ali i psihomotorički razvoj, pamćenje i koncentraciju.

Cjelokupni put otkrivanja i odrastanja uz čitanje Romana naziva vlastitom novotvorenicom - 'knjigoodgoj'.

Romana je svestrana je tridesetjednogodišnjakinja, urednica portala Split Tech City i magistra povijesti i talijanskog jezika i književnosti, trenutačno na bolovanju pred porodiljni dopust u sretnom, petom mjesecu trudnoće.

U šali voli reći kako se nada da će u mirovini osnovati Klub umirovljenika jer razvija interese koje redovito pretvori u poslovne prilike i koji prate odrastanje i sazrijevanje njezine generacije.

- Nama bi tata pred spavanje rekao samo dvije riječi 'Ela Peroci', na što bismo mi odmah uzviknuli 'Djeco, laku noć!' i pošli na spavanje. Jedna priča prije sna je bila obavezna, a osim te zbirke voljeli smo i popularnu 'Macu Papučaricu' iste autorice. Zbog te drage uspomene sam i svoj blog za mame koje tragaju za dobrim slikovnicama nazvala upravo u čast Ele Peroci. Prvih šest mjeseci djetetova života - važno je samo preživjeti - šaljivo ističe Romana.

Slikovnice s prozorčićima

Naglašava da je bebi tada važno samo slušati glasove bliskih osoba, a kao idealne prve slikovnice ističe one šarene, šuškave, načinjene od tkanine jer su u toj dobi knjige - samo igrače.

Slijede kartonske slikovnice bez puno detalja, pa one 's prozorčićima' i s krznima, dok tekst uglavnom izmišljaju mame. S godinom do godine i pol djeca su već sposobna pratiti radnju i rimu, a preporučljive su kartonske slikovnice, kao prevencija od zaigranog trganja stranica.

'Slikovnice nisu samo bajke braće Grimm i ukoričeni Disneyjevi crtići. One su puno više od toga i tek kad počnete istraživati ponudu shvatite da postoji velika razlika jer postoje kvalitetne slikovnice i postoji kič koji je tu samo da vam uzme lovu.'

Romana ističe kako nasreću imamo kvalitetne domaće autore i ilustratore i ističe dvije splitske autorice, Jelenu Pervan koja je napisala seriju slikovnica o Mrljeku i Prljeku, slikovnice o higijeni te Andrijanu Grgičević koja osvaja nagrade za svoja literarna djela. 'Ima ih i mi ih volimo podržati!'

Ono što je bio najveći motiv za pokretanje ovog bloga je spontani pobačaj koji se Romani dogodio početkom godine.

- To me strašno pogodilo, ali nisam željela da me to 'pokosi' niti prepustiti se sjeti i tuzi. Taj ožujak je ružno počeo, a ja sam željela da se lijepo završi. Trebamo poručiti drugim mamama da nisu same, utješiti ih i reći da će biti bolje - ističe Romana.

image
Paun Paunović/Cropix

Ograničenje vremena pred ekranom

U ovoj obitelji mjera vremena koje dijete provodi pred ekranom je zbilja 20 minuta do pola sata.

- Mislim da moj sin ne bi bio pretjerano zainteresiran za slikovnice da je puno pred ekranima. Kada gleda crtiće onda je koncentriran na crtić - ne igra se nečim drugim - ističe Romana.

Romana drži da je roditeljima koji su i sami naviknuti na ekran sigurno je znatno teže ograničiti djeci vrijeme koje provode ispred mobitela, laptopa i televizija.

- Mislim da su oni popustljiviji glede vremena koje dijete provede pred ekranom. Žao mi je kad vidim da se dijete igra igračkama, a u pozadini mu je upaljen crtić ili kad se mame hvale kako im djeca znaju pjevati pjesmice na engleskom, što je obično pokazatelj velike količine vremena koju provedu pred ekranima - kaže naša sugovornica.

Kod Banovih, Šime mobitele ne dira, ne zna sam ući na YouTube, tablet nemaju, televiziju gleda pola sata, a ona uvijek sama pogleda crtić prije nego ga izloži Šiminoj kritici.

- Stara smo škola, on gleda 'Baltazara' i 'A je to'. Grozni su mi nasilni crtići prepuni podražaja koje ni ja ne mogu pratiti, znamo što gleda i znamo koliko gleda i tu nema rasprave. On se na to naviknuo, buni se i često želi još jedan, ali odgovor je 'Ne možeš!' - kategorična je Romana Ban.

Vjeruje da neki čitanje bebama smatraju pretjerivanjem, odnosno preranim forsiranjem da se djeci svidi ono u čemu sami uživamo. Ostvarivanjem naših neostvarenih snova preko djece.

- Nisam ja čitanje postavila kao pravilo niti sam mogla znati hoće li moj sin zbilja voljeti čitanje - objašnjava Romana.

Dida Marijan

Banovima se glede Šiminog interesa za čitanje očito zbilja posrećilo, a kao i mnoge stvari u životu koje su potekle iz doma tako je i njihov dom prepun knjiga kojima je Šime izložen.

Za svog muža Marka Romana kaže da je zeleni aktivist, teži zelenom načinu života i član je udruge Permakultura Dalmacija. Pred 'lockdown' ovog ranog proljeća zajedno su organizirali druženje za djecu i roditelje koje je bilo kombinacija 'zelenog' i slikovnica na livadi ispod tvrđave Gripe.

Roditelji mu čitaju, a dida mu piva! Osim slikovnica mali Šime obožava pjesme djeda Marijana i često uživa u privatnim koncertima koje mu priređuje uz gitaru.

Romana otkriva da je Šime prava spavalica no roditelji su otkrili dobar trik - pjesma 'Od mora do mora' je pravi hit koji uvijek pali pri razbuđivanju pa Šime s njom često započinje dan!

Psihologinja Marina Bakota: Do druge godine života djeca uopće ne bi smjela biti izložena malim ekranima


Psihologinja Marina Bakota podijelila je podatak da Svjetska zdravstvena organizacija izričito nalaže da djeca do druge godine života uopće ne bi smjela biti izložena malim ekranima.

'U stručnoj terminologiji ste u posljednje vrijeme susrećemo s pojmom ekranizma. Pojam je to koji označava negativan utjecaj ekrana na mozak. Djeca koja su predugo izložena ekranima počinju se zatvarati u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom.

Imamo sve više djece koja ne govore do treće godine te iskazuju slična ponašanja kao djeca s dijagnozom autizma pa u tom slučaju govorimo o pseudo - autizmu. Djeca koja u kući posjeduju tablete, na policama također imaju slikovnice i priče. I uvijek je bolje kada roditelj u interakciji dijete potiče na aktivno istraživanje. Ekran je pasivan, on dijete mobilizira pa ono može satima pasivno sjediti na kauču. Pritom djeca promatraju brzu izmjenu vizualno – slušnih podražaja, vrlo rano nauče sami birati ponuđene sadržaje jer im vrlo brzo dosadi ono što gledaju i na taj način dugoročno razvijaju smetnje usmjeravanja i održavanja pažnje. S druge strane, knjiga dijete poziva na aktivno istraživanje.

Dakle, važno je od najranije dobi dijete izložiti stvarnom, a ne virtualnom svijetu i omogućiti mu da svijet upozna putem svih vlastitih pet osjetila. Ne postoji idealna dob za početak čitanja naglas djeci, zapravo, bilo bi lijepo da s takvom praksom krenemo od samog rođenja djeteta kako bi čitanje postalo svojevrsni obiteljski ritual koji jača emocionalnu vezu između roditelja i djeteta.’

item - id = 1049883
related id = 0 -> 1137193
related id = 1 -> 1137174
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. listopad 2021 02:26