StoryEditor
SplitSimbol vremena

Nekolicina Splićana već četvrt stoljeća čuva uspomenu na Tita, posjetili smo njihovu udrugu ‘starijih omladinaca‘: ‘Nee, nije nostalgija, to je žal za vremenom kad se dokazano živjelo bolje‘

12. ožujka 2021. - 09:25
Nikola Vilić/Cropix

Kome rastu očnjaci već na inicijale J.B.T. neka ne čita dalje ovaj tekst! Jer ovo je priča o nekolicini upornih Splićana koji već četvrt stoljeća čuvaju uspomenu na Josipa Broza Tita, među ostalim, i tako što postoje kao društvo pod tim imenom.

A malo tko je s tim upoznat, iako se povremeno pokažu u javnosti, bilo da im je stalo da se obilježi neki povijesni datum, bilo da ulažu prosvjednu notu na neki događaj poput skidanja imena Trga maršala Tita u Zagrebu. Splitska ekipa djeluje u sklopu saveza društava Tito čije sjedište je u Zagrebu, a ovdje je čvrsto povezano s Udrugom antifašista i strankom Socijalističke radničke partije, poznatijom kao SRP, u čijim prostorijama smo, u Ulici kralja Zvonimira, i popričali.

Dočekali su nas, uz sirnicu, baklavu i sokove, drugovi Ranko Adorić, predsjednik Društva, potpredsjednik Zoran Ivčević te Ivo Tudor, odnosno drugarice Justina Kordiš i Habiba Kučanin. Otkad niste čuli ovo "drugarica", a? Bolje rečeno, jeste li ikada čuli, vi koji ste se rodili poslije devedesete i koji niti učiteljice u školi niste, kao mi stariji, oslovaljali s drugarice?

image
Na fotografiji: Zoran Ivčević i Ranko Adorić
Nikola Vilić/Cropix

Sa zidova ove ekipe gledaju vas Tito i Stipe Šuvar, a tu je i brojna onodobna literatura za koju kažu da su je praktično sačuvali od smetlišta. Baš kao i knjige, ova mala družina trudi se sačuvati uspomenu na vrijeme u kojem su odrasli i odradili radni vijek ili njegov najveći dio. Jer, normalno, oni to vrijeme smatraju boljim od ovoga u kojemu smo se našli, a kojemu je drug Tito, kažu, samo simbol. Ako je suditi po memovima koji se šire virtualnim prostorom, nisu jedini. Baš ovih dana kruži jedan s njegovom slikom na kojoj puši cigaru pa kaže: "Dok se dimilo iz Titove cigare, dimilo se iz fabrika!"

Jesmo li, dakle, mi proveli nekih sat vremena s čistim anakronim podržavateljima kulta ličnosti, nostalgičarima ili još bolje rečeno, "omraženim" jugonostalgičarima? Koliko ih ima, tko su im još članovi, ma svašta nas je zanimalo.

- Neee, nije to nostalgija za vremenom kada smo bili mladi i zaljubljeni, to je žal za vremenom kada se, dokazano je, živjelo bolje. A Tita ne treba braniti, on sam o sebi govori – odmah će pojasniti 75-godišnji Ranko koji je kao inženjer radio u nekadašnjem Jugovinilu.

- On i ja smo ovde među oldtimerima "skojevci" ili "stariji omladinci" – smije se vršnjak mu Zoran koji priznaje da je Tito bio kultna persona, ali je i simbol boljeg vremena kojeg su proživjeli.

- To je bilo vrijeme nade, danas najmanje ima nade. I ono vrijeme je bilo teško, mogu se prisjetiti, ali znali smo da idemo ka boljemu. Danas nema šanse da se ičemu mladi nadaju, mogu se nadati samo otkazima, nema šanse da dobiju stan...

Prisjetio se Zoran rada u Jugoplastici.

- Dok nisu stavili čiket pod nju, e. A stavio ga je Kerum da bi razni mešetari kasnije gradili zgrade i stanove. Jugoplastika je bila majka Splita. Pa iako plaće nisu bile neke, jedan moj kolega drža je brokvu u džepu pa bi reka da za nju radi, ali ipak nije bilo sirotinje koliko danas. Danas vidite i sami šta se događa, sve su veće razlike među prebogatima i sve siromašnijima – govori Ivčević. Nekada se, kaže, živjelo s kolektivom, radilo se u četiri smjene pa je smjena protiv smjene igrala na balun, zavrtilo bi se janjca...

- Ali radilo se itekako – govori Zoran.

- Za naše firme znalo se nadaleko po svijetu, barem ja to znam jer bila sam u Jugobanci, ma do New Yorka se znalo di sve naše firme izvoze – uključuje se drugarica Justina koja je bila pasionirana vozačica rellyja i još uvijek, sa svojih 83 godine, ima vozačku dozvolu. Samo što danas, govori nam, svojom toyotom potegne putevima revolucije pa je tako bila preklani u Jajcu, a oni je ondje pitaju kako se kod njih osjeća.

- Kao kod kuće – kažem ja njima.

- To je zato što se narod volio i nije pitao tko je otkuda – komentira 77-godišnja Habiba. Ona je iz Bosne i Hercegovine, kaže odrasla je tako što je voljela svih bez obzira na to tko su po nacionalnosti.

image
Na fotografiji: Habiba Kučanin
Nikola Vilić/Cropix

- Nikad meni mati nije rekla ovaj je ono, onaj je ovo, mi smo se slagali. Bili smo sirotinja, ali bili smo sretni kao djeca i omladina. Volio se narod, al džaba je – sliježe ramenima.

Za Ivu Tudora se smiju pa kažu da se ni ne sjeća kad se rodio, ali zato se on živo sjeća što je sve radnik škvera, a radio je kao modelar 41 godinu, imao mukte:

- Radno odijelo, cipele, šugaman 'za život', šugaman za ruke, dvi vrste sapuna, prašak za robu, mliko, svaki dan po litre, topli i hladni obrok, mukte pokazna karta, ako bi popodne ostaja prekovremeno opet hladni obrok, marenda, zimnicu smo imali po simboličnoj cijeni, i svake godine po deset dana ili u inostranstvo ili kod nas na odmor. Mukte! U splitskome škveru napravili smo dva najbolja broda na svitu – prisnaži da opiše radost kakva je obilježila njegov radni vijek. A sada penzionere, kaže, niti ne puštaju da uđu u škver da ne vide kako je sve uništeno, počevši od njegove nekadašnje modelarnice.

Za svoju dob kaže: "A bliže san devedeset nego osandeset". Otkriva nam kako mu je otac tamo nekih godina rekao nešto jako značajno. On je, priča nam, tada radio prekovremeno i dosadilo mu pa se žalio ocu.

- A šta oćeš, govori mi otac. Dobili ste nešto šta niko na kugli zemaljskoj nema, samoupravljanje. Pazi šta ti govorin, ovo ćete morat čuvat jer će van kapital to izbit iz ruku! Morat ćete puškon čuvat.

- Nitko kao jugoslavenski radnik nije tako izgubio vlast, ali to je za nas bila kontrarevolucija – zaključuje Ranko i čita nam popis propalih firmi u Dalmaciji što, a da nije ni dovršio, na snimalici potraje gotovo tri pune minute.

- Pa to su potaracali ne ratni, nego mirnodopski zločinci - kaže. Navodi nam istraživanje po kojemu je ekonomski dokazano da je standard u Jugoslaviji 1978. godine bio za 25 posto viši nego danas, o čemu je istraživanje objavio prof. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta...

- Ja sam vam radila u Narodnoj banci, a moja kćerka živi u Švedskoj. I danas je Šveđani pitaju šta je s Jugoplastikom, ne ide im u glavu da je više nema, zamislite vi to, i njima je strašni krivo – priča Habiba.

Šveđani su dolazili proučavati samoupravni sustav, prisjetimo se u to svi zajedno. Prisjetili smo se svačega, i Nesvrstanih, i veličine Tita koji je i mrtav bio prisutan na proslavi Dana D u Normandiji na panou pored najvećih vojskovođa Drugog svjetskog rata - Winstona Churchilla, Roosevelta, De Golea i Staljina. Splitsko društvo, na primjer, obilježava Dan Nesvrstanih na 1. rujna. Također se prisjete i Dana samoupravljača koji je, jeste li znali, 26. srpnja... Ljute se što državna politika ne obilježava na pravi način Dan pobjede nad fašizmom 9. svibnja, već ga prikriva, kako kažu, s Danom Europe. Tribinom su obilježili i sto godina od Oktobarske revolucije, zatim dvije stotine godine od rođenja Karla Marxa... U njih sve neke obljetnice za koje većina ne mari, ali nipošto ih to ne zbunjuje.

Splitsko društvo Tito izdaje mjesečni bilten, a vrlo su ponosni i na svoju raskošnu monografiju "Split u Titovo doba", na kojoj je radilo pedesetak uglednih autora, a čije tiskanje je pomogla naša izdavačka kuća. U njoj je, među ostalim, opisano svih četrdeset Titovih posjeta našemu gradu.

Naglašavaju da se sami financiraju i da su jedna od rijetkih udruga koja od Grada nikad nisu dobili ni novčića mada su pokušavali.

image
Na fotografiji: Zoran Ivčević, Ivo Tudor, Justina Kordiš, Habiba Kučanin i Ranko Adorić
Nikola Vilić/Cropix

- Ipak smo mi neprijateljska udruga – podvlači Zoran.

- Vidim da ste opasni, gdje skrivate oružje – našalimo se.

- Nismo opasni mi, nego naša ideja.

- Ali ne može se skriti – odgovaramo im. - Evo mladi u Americi sve više guglaju riječ 'socijalizam', posjećuje se Marxov grob...

- Da, točno, ali zasad Marxa ponovno proučavaju filozofi, a oni su perjanice društva – kaže Zoran koji je pun kritike na kapitalizam jer mu je svet samo profit, a ne dobrobit čovječanstva.

- Reklo bi se da vaše vrijeme u svijetu tek dolazi – zaključujemo. I'll be back, reče Tito u onoj šali. Uglavnom, u njegovu splitskom društvu znaju da nije ugodno biti njihovim članom, zato neki mladi ljudi dođu dok su studenti, a zatim odu zato što im ta članska iskaznica, za razliku od jedne druge, zatvara vrata. Zato među članovima imaju neke pomorce koji ne ovise o državnome poslu, a i neke koji žive u inozemstvu. Ljuti ih povijesni revizionizam, naglašavaju da se slobodno bez sankcija može kazati kako "smo pobijedili pobjednike u Drugom svjetskom ratu i sada ta gamad ponovo diže glavu". Pa gdje to ima, pitaju se.

E, zato će oni, makar koliko ih je, a koronavirus ih je, kažu, u zadnje vrijeme spriječio da se češće sastaju, sačuvati uspomenu. A za kult državnika, kojega bi službena politika najrađe izbrisala, netko se već brine i mimo njih. Jer svako toliko kapne nam na mobitel poneka njegova, a možda je baš za ovu prigodu najbolja ova: "Samo vas gledam, majku vam božju!"

image
Na fotografiji: Justina Kordiš
Nikola Vilić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. svibanj 2021 20:39