StoryEditor
SplitKarantenski turizam

Naša novinarka predstavila se kao potencijalno zaražena osoba: ‘Dobar dan, treba mi apartman za samoizolaciju.‘ Reakcije sugrađana su je iznenadile

Piše Lenka Gospodnetić
1. travnja 2020. - 15:28
Tom Dubravec/HANZA MEDIA

Partizanska deviza “snađi se, druže” u mnogim je sferama životo aktualnija no ikad, pa tako i u turizmu. Točnije, onome što je od njega ostalo; turizma kakav poznajemo ove sezone sasvim sigurno neće biti, no zasad predsezonu spašava nova verzija zvana “karantenski turizam”!

Pogađate, ljudi (mahom apartmane) bukiraju isključivo za potrebe samoizolacije ili nužnog smještaja zbog zabrane kretanja.

Naime, čak ni najzadrtiji ekshibicionisti u doba korone ne mogu nos promoliti iz grada, a kamoli zemlje, te je upravo potonja nevolja također koliko-toliko napunila splitske apartmane.

Ipak, ima i onih koji iz straha ne žele iznajmiti apartman potencijalno zaraženoj osobi ni za kakav novac, dok ima i ljudi koji sebi mogu priuštiti luksuz da budu dobrotvori, te su besplatno ustupili stan/apartman ljudima u nevolji propisane privremene samoizolacije...

Nekolicinu privatnih iznajmljivača anonimno smo kontaktirali kako bismo iz prve ruke sondirali situaciju, naime vidjeli popunjenost i spremnost na suradnju. Na naše riječi: “Dobar dan, treba nam apartman za potencijalno zaraženu osobu, samoizolirala bi se na dva tjedna”, reakcije Splićana su nas uglavnom ugodno iznenadile.

Na prvom broju iza kojeg stoji više apartmana, od sasvim majušnog studija u Varošu pa do luksuznijih smještajnih jedinica na Zapadnoj obali, javila nam se žena, ogradivši se odmah riječima: “Ja vam samo radim za Engleze...”

Izbacili ih iz hotela

– Čujte, imam jedan prikladan apartmančić koji bi vam mogla dat za dvjesto eura, da, za svih četrnaest dana. Ali možda bolje da nađete bokun veći stan, u ovome će bidna osoba poludit ako već ne smi izać cila dva tjedna – kazala je ovlaštena bukerica nesigurnim glasom, dometnuvši da će provjeriti kod vlasnika je li voljan iznajmiti rečeni studio. Uskoro nam je javila da vlasnik nije pristao. Na drugom broju dočekuje nas samouvjereni, ljubazni ženski glas. Nije iznenađena upitom.

– Nema problema. Imam jedan apartmančić slobodan, blizu hotela “Park”, cijena je 130 kuna dan. U stvari, cijena je inače 250 kuna po danu, ali s obzirom da je u pitanju nevolja, a ne turizam i odmor, dat ću vam povoljnije. Najradije bih dala gratis, ali shvatite me, ja i familija od ovoga živimo.

Kad ljudi unajmljuju zbog posjeta ili boravka nekoga svog u bolnici, isto izađem u susret s cijenom kao sad. Inače imam tri apartmana, dva sam već iznajmila po ovoj nižoj cijeni, sva tri su blizu, imaju lipi pogled. U jednome u prizemlju boravi čovik koji je doša s broda i ne može doma, a u drugome strani državljani, par koji se nije moga vratit u Slovačku jer je ovde zapeja u nezgodno vrime. Danima su prije toga boravili u jednom luksuznom splitskom hotelu, ali doslovce su ih izbacili jer su hotel odlučili zatvorit – kazuje susretljiva iznajmljivačica.

Pitamo je boji li se zaraze.

– Ne – rezolutna je.

image

 
Vojko Bašić/HANZA MEDIA

– Ako se pomorcu u apartmanu u izolaciji manifestira bolest, neka mu likari i Bog pomognu, a ja ću s moje strane sve propisno dezinficirat domestoson, znate da on ubija sve živo. I inače tako radin, čistin kloron i sredstvima od kvaka do prekidača, svega šta se dodiruje rukama plus površine. A lancune kuvan na devedeset stupnjeva, tako da nema straja. Sve po uputama, pa i temeljitije! Kažen vam, ovo radimo jer drugi izvor prihoda nemamo. Jedino šta mogu je izać u susret s cijenom – opet će žena, kao da se ispričava.

Zahvaljujemo joj i nazivamo vlasnika apartmana u Omiškoj ulici. Šokiran je našim pozivom.

– Ol me nisu makli s popisa? Pa, ovo lito san već prikrižija, a ja san se uselija u apartman. Da nisan, možda bi vam ga i iznajmija. Znate šta san zaključija? – pita nas, a mi odgovaramo niječno.

– Karantena znači nerad. Nerad znači – bez love. Kad si bez love, ne’š nigdi letit, niti unajmljivat išta – govori iznajmljivač u hibernaciji. Njemu, pak, zahvaljujemo te utipkavamo broj čovjeka koji je oglasio najam nešto većeg apartmana na Trsteniku, u Ulici Dinka Šimunovića.

– Imam dva apartmana, prazan je ovaj veći jer je manjega već kaparala jedna studentica. Koliko? Trista kuna dan, lip je, renoviran i prostran – navodi ugodan muški glas. Napominjemo mu da bi najam bio dvotjedni, za potrebe propisane karantene.

– Uh, ako je tako, dat ću vam popust! Oćete 250 kuna dan? Ili ajmo zaokružit na tri iljade kuna za dvi sedmice? Jel vam podnošljiva cijena? – obzirno pita čovjek, a mi i njemu a priori zahvaljujemo. On nastavlja, neugodno mu je:

– Ma fala vama šta me razumite, najrađe bi van da mukte, ali šta ću ako mi neko naleti? Iman dvoje dice i dva kredita, ovaj stan sam sredija kad su mi umrli roditelji, to jest podilija san ga na dva apartmana i računa san na ljetnu sezonu, koju još nisan skroz otpisa.

Više se bojin siromaštva koje bi moglo nastupit nego korone! Kad malo bolje razmislin, čini mi se da ju je puno nas već i prigrmilo, a da toga nismo ni svjesni. Ajde, promislite vi pa se javite ako kome triba apartman. Nać ćemo neki kompromis – ljubazno nas je otpravio iznajmljivač s Trstenika, i svaka mu čast.

Zaključak: karantenski turizam u Splitu definitivno nije unosan, ali je human. A to puno znači.

image
Duje Klarić/HANZA MEDIA
#KARANTENA#TURIZAM#APARTMANI SPLIT#KORONAVIRUS#SPLIT

Izdvojeno

10. svibanj 2020 10:54