Goruća tema ovih dana splitski su kafići, a lome se koplja oko toga je li pošteno da ugostitelji domaćim gostima naplaćuju manje nego turistima. Dok u Dubrovniku ovakva praksa popusta za domaće goste postoji već godinama, Split je podijeljen.
Anketa koju je provela Slobodna Dalmacija aktivirala je ugostitelje i potrošače, domaće i strance, a svoj glas ostavilo je više od 2400 čitatelja. Preko 70 posto izjasnilo se da je u redu da ugostitelji domaćim gostima naplaćuju manje nego turistima, svaki četvrti, odnosno 24 posto smatra da to nije u redu, a njih šest posto je indiferentno.
Ajmo da vas čujemo: Je li pošteno da ugostitelji domaćim gostima naplaćuju manje nego turistima?
Pitanje je naizgled jednostavno, no kompleksnost teme vidljiva je kroz komentare naših čitatelja koji su razmotrili sve detalje. Koga se smatra "domaćim gostom", jesu li to samo stanovnici toga grada, smatraju li se Slovenci "našima", je li dovoljno da gost glatko govori hrvatski jezik da bi ostvario popust?
Čitatelji su nam ostavili više stotina komentara na ovu temu.
Čitatelj M. V. sažeo je sve ovo u jedno retoričko pitanje - "Znači i konobaru ću morati pokazati osobne dokumente da dokažem da sam domaći gost?" uz svoju zaključnu riječ - "glupost".
Iduća problematika je, kako navodi čitatelj R. B., dvostrukih mjerila. "Reciprocitet u Austriji ili Italiji na skijanju? Kako biste reagirali: "Vi ste Hrvati, za vas je to 55 eura." Istu stvar navodi i T. W., sudeći po inicijalima, radi se o strancu.
"Ne smije biti razlike u cijeni usluga. Gdje god da se po svijetu putuje, cijene su iste za sve. Kako biste se osjećali da vam se vani naplaćuje više jer ste stranac?"
Neki smatraju da je "žalosno raditi takve podjele", no više je onih koji smatraju da je pošteno da se domaćim ljudima malo progleda kroz prste.
Usporedbu s Europom, lako su pobili oni koji su odmah skrenuli pažnju na hrvatske plaće koje su niže nego u ostatku Europe. "Vrlo jednostavno, cijene su nam nametnuli u eurima i ne da su europske, nego svjetske, a plaće ostale u kunama znači kao da nema eura."
Na ovu su se temu strastveno nadovezali i ostali. "Jel onda pošteno, ako je EU kao jedno tijelo, da je plaća u Hrvatskoj npr. 1000 €, u Njemačkoj 4000 € za isti posao."
Čitateljica potvrđuje ovaj stav te u nastavku povlači paralelu s cijenama parkinga. "Nemamo jednake plaće u Hrvatskoj niti standard kao stranci vani. Kod nas su plaće mizerne i sukladno tome nemaju pravo stavljati nam astronomske cijene u kafićima, na parkinzima i drugdje. Primjera radi, cijena parkinga prošli je mjesec bila 50 centi po satu, a sada je skočila na 30 ili 40 kuna po satu. Stoga mi odgovorite na pitanje: tko si to od domaćih ljudi može priuštiti i jesu li takve cijene prema nama u redu, a ja smatram da nisu?"
A oglasili su se i neki ugostitelji. "Ja dajem popust kome ja želim, bio naš ili stranac."
Možda bismo kao zaključak zauzeti neutralan stav kao i jedna čitateljica. "Njegov posao, njegov novčanik, njegove cijene." I istom logikom prepustiti potrošače da donesu odluku kojim će se kafićima vraćati i kad stranci napuste Lijepu našu.
