StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Način na koji Grad želi ekspresno počistiti problem Pazara ne ostavlja dojam ni ljudskog ni moralnog, ne može se Splitom upravljati kao logorom i ostaviti ljude bez kruha

Piše Damir Šarac
13. prosinca 2021. - 16:32
Falše očale, šlape, tute, dresovi i mudante u Hrvojevoj su godinama, a bolje, skrovitije lokacije u neposrednoj blizini nemamo i te sadržaje jednostavno negdje treba smjestiti  Duje Klarić/Cropix

Splitski Stari pazar neosporna je vrijednost grada, djelatnost trgovanja zaštićena je kao nematerijalna kulturna baština, štite je UNESCO i Ministarstvo kulture i Grad Split dužan ju je očuvati. Ali pitanje je kako... Nije čudo što je izbila totalna frka, jer građani znaju koliko je Pazar važan. Ono na što sada sliči, a ima tu i krivnje konzervatora, koji također nad njim imaju dužnost bdjeti, ispod je svih kriterija normalnog.

Nesretna dugogodišnja uprava "Hipposa", koju smo pomalo zaboravili, omogućila je da ondje metastaziraju šatorske izrasline i limene konstrukcije svih vrsta. Šporkica i nered sviđali su se samo pantaganama, ali očito je da mnoge nije bilo briga.

Želimo vjerovati kako je namjera gradskih vlasti da se ovaj kaos sredi na opće zadovoljstvo, a vidimo da preko novog upravljača "Parkova i nasada" žele iskoristiti priliku kad zakupcima ističu ugovori da bi potaracali nared.

Povijesni fenomen

Ali kako? Preko koljena, izgleda. Možda nije trebalo čekati arhitektonski natječaj, premda to jamči najkvalitetnije moguće rješenje, no ta je priča na dugom štapu, ako se uključe i arheološka istraživanja. Tu se radi o godinama, a Pazar treba srediti odmah.

Ali način na koji Grad želi ekspresno počistiti problem Pazara doista ne ostavlja dojam ni ljudskog ni moralnog, bez obzira na pravo koje Gradu omogućuje da sve sravni i napravi s prostorom što želi, uz onaj uvjet s početka, da sadržaj, odnosno, stoljetno trgovanje ostane. I premda nitko od nas više nikad u životu ne bi želio vidjeti ono prljavo šatorsko naselje uz istočne zidine Dioklecijanove palače - u Hrvojevoj ulici - moramo priznati kako i za njih trebamo naći mjesta. Jer sad je kasno, te falše očale, šlape, tute, dresovi i mudante tamo su godinama, a bolje, skrovitije lokacije u neposrednoj blizini nemamo i te sadržaje jednostavno negdje treba smjestiti.

O vlasnicima neću, ne poznajem ih, ali tamo rade deseci naših sugrađana s dna socijalne ljestvice koje ne možemo ostaviti na ulici, bez kruha. Ne može se gradom upravljati kao logorom ili kasarnom, dobra vlast mora pristati na hiljade kompromisa.

Šef konzervatora Rade Bužančić osvrnuo se i na ovaj problem, dosta zgodno: "Konzervatorski stav ne rješava socijalno, nego prezentacijsko pitanje." U nastavku ukazuje kako je trgovanje i živost pod zidinama palače povijesni fenomen, ali je potrebno barem dio dana omogućiti pristup i pogled na zidine Dioklecijanove palače.

Začkoljica je u sljedećem zahtjevu konzervatora: nakon završetka radnog vremena trebalo bi uklanjati robu do sljedećeg dana. To bi bilo jednostavno kad bi bila riječ o cvijeću, suvenirima ili vrećicama lavande. Ali kako bi se svakog dana dovozile i odvozile tone jeftine robe koje se ondje prodaju? Gotovo nemoguće. A očito je da je Hrvojeva prevelika i dosadna praznina ako tamo nema nekog smislenog sadržaja.

I stoga je prodaja jeftine robe u Hrvojevoj osuđena na nestanak s tog mjesta. Grad je ponudio drugu opciju - na južni dio Pazara, i to nije loše rješenje s kojim bi dobar dio prodavača bio zadovoljan, jer mjesta nema za sve. A konzervatori se u dopisu nisu decidirano usprotivili. Znači - može, uz dobar raspored.

Rješenje je u rotaciji

Sljedeći problem su poslovni prostori uz istočni dio Pazara, većinom mesarnice i pekare. Grad je ovdje prelomio: svi na licitaciju pa tko više ponudi. Pitanje je zbog čega neki zakupci koji su tamo desetljećima i ulagali su u prostore nisu mogli dobiti određene povlastice kako bi im se omogućilo da ostanu, nego samo - tko više da? Tako bi teoretski netko moćan mogao iskeširati par milijuna kuna i zakupiti apsolutno sve poslovne prostore tržnica, onih dvadesetak na Starom pazaru i svih 128 u cijelom gradu. Bude li ih se na silu tjeralo, prijete zakupci, neće napustiti prostore ni štandove nakon isteka ugovora. Znači, spremni su na rat koji bi se uz više razumijevanja iz Grada mogao izbjeći.

Međutim, ovdje su se ispriječila dva zakona, onaj o trgovini i Zakon o zakupu poslovnih prostora: ne dozvoljavaju nikakvo pogodovanje bez obzira na okolnosti i Grad sve da želi ne može ići na ruku zakupcima i stavljati nekoga u povlašteni položaj. Inače, gradska vlast krši zakon.

Doduše, ako se ne ide (još) na arhitektonski natječaj, Stari pazar bi trebalo samo rotirati po nekoj jednostavnoj špranci: banci s robom iz Srebrenih vrata i Hrvojeve na južni dio Pazara, štandovi sa cvijećem i suvenirima u Srebrena vrata i Hrvojevu, a tamošnji prostor mogao bi se ispuniti i nekim drugim atraktivnim, oku ugodnim sadržajima. Hrvojeva, naime, kad se potpuno pretvori u brisani prostor, a vidjeli smo to prvi i zadnji put kad je Papa 1998. bio u Splitu, ne izgleda baš ni privlačno ni atraktivno.

Na koncu, cijeli Stari pazar bi što prije trebalo očistiti od limarije i šatorina te predizajnirati prodajna mjesta. A za sve to treba nekog vremena, ne baš predugog, ali ova zima mogla bi biti dovoljna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. srpanj 2022 00:33