StoryEditor
SplitIN MEMORIAM

Mrvica je bio gromada, dobri duh splitske luke. Imaju ti neki ljudi koje osjetiš na prvu... Miran van vijađ, Kapetane!

7. veljače 2021. - 18:29
Cropix

Kad se čovik rodi pokraj mora, onda mu duša mora bit široka. Jednostavno mora. A Ante se Mrvica rodio na Žirju, tamo moru ne vidiš kraja.

I baš takva mu je bila duša.

Imaju ti neki ljudi koje osjetiš na prvu. Zrače dobrotom. Plemenitost znaju nositi, premda je svjesni nisu. Osmijehom liječe. Riječju pomažu, kad god pomoć zatražiš. I uvijek, baš uvijek, imaju vremena za druge.

Takav je bio Ante Mrvica, zvali smo ga Kapetanom, a bio je sveučilišni profesor, doktor znanosti i dugogodišnji koordinator za Jadrolinijino plovno područje Splita. Kada je prije par godina otišao u (zasluženu, recimo) mirovinu – u medijskim je vodama nastao tsunami. Kako ćemo bez Kapetana, pitali smo se.

Kako ćemo bez Kapetana, pitamo se danas.

Otplovio je jutros, iz posljednje luke, iz bolnice, na neka šira, nadamo se – mirnija mora.

Srce, kažu nam, nije više moglo izdurat.

Veliko srce

image
Nikola Vilić/Cropix

Veliko je to srce bilo.

Topli, dobri duh splitske luke...

Mrvica, a gromada. Čovik.

Nema teme koju s Kapetanom nismo dotaknuli. Bio je prava škrinja podataka i uspomena.

Jednom prilikom razgovarali smo o danu kada je izvršen napad na Split. Sjetili se kako su u utrobi "Nazora" život na svojim radnim mjestima izgubili Dinko Maras, upravitelj stroja, i Jure Kalpić, vođa stroja.

– To san jutro, ka i svaki dan, odveja ženu na posal u škver i zaputija se u luku. I onda je počelo. Prva je granata, jesi li to znala, pala na onu malu kućicu na željezničkom kolodvoru – kazao nam je tada naš Ante Mrvica.

– Jure i Dinko su pošli ugasiti motore, sačuvati brod – sačuvao je i on uspomenu na dva pomoraca zaustavljena u životu.

Drugi put razgovarali smo o koroni, pa nas je nasmijao svojom legendarnom: "Na Žirju san, nema mi čovika na kilometar blizu." I udijelio nam savjete:

– Može se i kruv star tri dana jest, nema potribe stvarat zalihe, nema potribe šetat se po kavama i dućanima, stojte doma, ljudi!

Nema ni potribe za panikom, već samo i jedino za disciplinom. Treba biti ozbiljan i pažljiv, zbog sebe i drugih – kazao nam je na proljeće.

Nije bilo ljeta bez Mrvice. A ni njemu slobodnoga dana. Kada radiš u luci kroz koju prođu milijuni putnika, vozila, isplovljavaju stotine brodova, onda ti je ljeto radno, htio ti to ili ne.

Nikad nije mirovao

image
Nikola Vilić/Cropix

Prvi put je sa suprugom proveo dva ljetna tjedna na odmoru – one godine kada je otišao u mirovinu, priznao nam je.

Premda, istini za volju, ni u mirovini nije mirovao.

Dozvolit ćete nam digresiju, jer nekada je teško pogoditi prava slova po tipkovnici, pogotovo kada od suza pred očima imaš maglu.

Dozvolit ćete da našem Mrvici pošaljemo još jednu poruku. Zadnju.

Kapetane.

Ovo je već tko zna koji broj koji neću i ne mogu – i nekako ne smijem – izbrisati iz memorije mobitela. Možda zato što trebam potvrdu da ste bili tu, trebam osjećaj da mogu kliknuti na ime – i dobiti vezu, odmah.

– Reci, mala, kako mogu pomoć – reći ćete.

A ja ću znati da svaki odgovor stoji, da je svaki savjet od srca, da je svaka batuda doživljena, da je pozdrav iskren i topao, baš poput vas.

Kapetane.

Nije u redu napustiti brod. Uzavrilo nan je more. Ljulja, nevera je. Triba ankoru imat, a vi ste nan bili baš to.

Kapetane.

Miran van vijađ.

image
Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. travanj 2021 09:40