Kada izgledaš drukčije, a mi smo Azijci u Europi, ipak te ljudi gledaju, no mogu slobodno reći da su 95 posto Hrvata, u ovom slučaju Splićana, baš ljubazni ljudi.
Dobri ljudi! A znamo kako ipak ima pet posto zlih ljudi, no to je svugdi, a ne samo kod vas u Splitu. Je l' se govori svugdi? Ma hrvatski jezik učim iz knjiga pa me malo buni ovo splitsko dijalekto – sa širokim osmijehom govori Zhamilya Nazyrbayeva dok ispijamo kavu na splitskoj Rivi te nas sa svakom svojom rečenicom jednostavno – šokira.
Naša sugovornica je mlada Kazahstanka, rođena 2000. godine, od ožujka joj se stalna adresa Split, kvart Spinut, a radno mjesto hotel "Radisson Blu resort" na Trsteniku. I u tih šest, niti sedam mjeseci svladala je djevojka iz milijunskoga grada Nur-Sultana, koji je metropola te srednjoazijske države od 1997. godine (do 2019. bio je poznat po imenu Astana, op.a), ne samo hrvatski jezik, već i perfektan izgovor.
Kada od nje, na primjer, čujete riječ "uvažavajući", nećete ni osjetiti razliku da to izgovara djevojka kojoj je materinski jezik ruski, uz engleski koji govori perfektno. Nije ona poliglot ili izvorna turistička radnica, nego inženjerka građevinarstva koja je diplomu stekla nakon četiri godine pohađanja koledža u američkom Bostonu.
No posljednjih šest mjeseci, sada gotovo već sedam, dom joj je pod Marjanom. Kako, zašto?
– To me svi pitaju. I čude se jer se mladi iz Hrvatske iseljavaju, a mi stranci se doseljavamo. Mi smo oduševljeni vašim ritmom života. Moja obitelj je prije dvije godine, u rujnu 2019. godine, stigla u Split zbog tri razloga: klime ugodne za život, jer kod nas zimi zna biti i do minus 30 stupnjeva. Drugo, jer možemo živjeti u demokraciji, možemo iskazati svoje mišljenje, razinu koja u našoj domovini još nije dostignuta. I treće, ono najvažnije, zbog nogometa – baca nama simpatična Zhamilya "udicu" jer zna kako Split i Splićani dišu za "Hajduka", pa nam brzo pojašnjava:
– Moj drugi brat Nabi Kaiyrdy ima 14 godina i tu smo jer je on nogometni talent. Došao je zbog "Hajduka", sada igra u Radničkom nogometnom klubu "Split" i trenira kako bi imao uspješnu karijeru. Otac Arman Nazyrbayev po struci je ekonomist koji je radio na radiju dok se nije raspao Sovjetski Savez.
I njegov otac, moj djed, koji sada ima 73 godine, novinar je u novinama, kao i vi. Još piše iako je u mirovini. Moja majka je Anara Nazyrbayeva, ona je završila studij povijesti, pa i ja zbog toga volim povijest, ali i politiku. Politika, htjeli mi ili ne, upravlja našim životima. Trebamo je učiti i razumjeti – drži nam "lekciju" mlada žena, koja zna sve o raspadu SSSR-a, ali i Jugoslavije, te što je Hrvatska prošla u Domovinskom ratu.
– Znate, moj djed po majci poznaje vašeg Tita! Bio je on kod nas u posjetu u selu, seljani su mu spremili doček, hranu kojom je bio oduševljen, i moj djed uvijek priča o tome. Kad smo mi rekli da se selimo u Split, u Hrvatsku, ta tema mu je bila glavna – otkriva mlada Kazahstanka nevjerojatnu sličicu iz života svoje obitelji, kao i još jednu poveznicu s Balkanom, odnosno s Hrvatskom koja se osamostalila u ratnom vihoru bivše Jugoslavije:
– U Bostonu na koledžu sam imala "roommatea", kako vi kažete cimericu, iz Sjeverne Makedonije. Ona mi je pojasnila kako hrvatski i srpski nisu isti jezik, dok i njezin makedonski nije isti, ali sličan je, razumije ga se.
I tako na štekatu, prihvaćajući objeručke način života u Splitu, onaj dalmatinski "đir", zbori djevojka koja je u kratkom vremenu najprije svladala jezik, ali i ritam života. Onaj mediteranski "mood".
– Vi znate živjeti, jer svugdje gdje smo bili, u našem Kazahstanu koji ima 18 milijuna stanovnika, pa kratko vrijeme u Ukrajini, dok sam ja četiri godine provela u Americi, svugdje se žuri, juri, hita za poslom. I vi radite, ali imate i onaj dio uživanja u životu. Premda Hrvatima, a posebno vama na moru, turizam ne smije biti glavni dio ekonomije. Trebate imati i još nešto od gospodarskih grana za lagodan i dobar život, a ne samo sezonski – mlada Zhamilya, čije se ime inače izgovara Đamila, već je nakon pola godine života u gradu podno Marjana detektirala kako se treba imati rezervni plan za razvoj, a ne samo turizam.
Premda ona sada upravo radi u toj grani.
– Kad sam se doselila sredinom ožujka, nisam mogla tražiti posao u struci, u građevinarstvu, kao inženjerka, pa sam se zaposlila u hotelu, kao recepcionarka u spa centru. Želim posao u struci, pa ću vidjeti kako dalje - ističe naša sugovornica.
I upravo zbog toga Zhamilya se prijavila na projekt "ICT županija", na akademiju startupova koje organizira Splitsko-dalmatinska županija i pročelnik Damir Brčić. U trajanju od osam tjedana, kamp za mlade startupove omogućava razvijanje ideje, poticaj za rad, edukaciju od strane iskusnih mentora te na kraju i dodjelu novčanih nagrada za početak biznisa:
– Moja aplikacija usmjerena je da bismo sutra izbjegli bacanje hrane iz restorana, da kupac može sat-dva prije zatvaranja restorana kupiti u pola cijene jelo koje bi se inače bacilo. Prošla sam pred žirijem predstavljanje aplikacije, sada pohađam akademiju i bit će super ako dobijem nagradu i tim novcem uspijem razviti aplikaciju.
Unatoč svemu, još uvijek ne vjerujemo kako 21-godišnja djevojka može biti tako – odrasla!
– Najstarije sam dijete u obitelji, pa moram biti ozbiljna, uzor braći i sestri. Imam još 17-godišnjeg brata Ahmetzhana Kaiyrdyja, koji na Visokoj školi "Aspira" studira sportski menandžemt, dok je najmlađa 10-godišnja Gaukhar Kaiyrdy, koja ide u Osnovnu školu "Spinut", kao i brat Nabi. Od njih sam učila hrvatski, uzela bih njihove knjige, čitala, govorila i tražila od njih dvoje pomoć je l' dobro izgovaram vaš jezik. Ako već živiš u nečijoj zemlji, treba poštovati i kulturu, i običaje domaćina. Tako nas je majka oduvijek učila... – ističe Zhamilya.
Majka trenutačno pomaže u ocu u zajedničkoj tvrtki, koja se bavi prijevozom, imaju kombije. Stariji brat, kao i Zhamilya, odlično govori engleski jezik, dok je dvoje mlađih najbolje u – hrvatskome.
– Kada se obitelj doselila u Split, unajmila je stan na Skalicama, sada smo u Spinutu. Otac i mama su počeli učiti hrvatski jezik prošle godine, ali su edukacija i tečaj prekinuti jer je počela korona – iznosi nam dalje naša sugovornica.
Iz svega je vidljivo kako Zhamilya ima iznimno znanje o našoj zemlji, o povijesti te društvenim zbivanjima.
– Na koledžu sam imala predmete vezane uz međunarodne odnose i politologiju, a mene je zanimala i povijest Balkana. Kako je politika naša svakodnevnost, pročitala sam sve o Hrvatskoj. Volim čitati, a novija povijest vaše zemlje baš je zanimljiva.
Imamo sličnosti zbog socijalizma u kojem su obje zemlje bile, no vi ste ipak slobodniji, demokratičniji nego je sada u mojoj zemlji i zato smo tu sada kod vas. Imamo ugodan život te ćemo nastaviti dalje raditi na još boljem životu – rezimira djevojka kojoj grad pod Marjanom sigurno neće biti zadnja adresa premda joj se život u Splitu itekako sviđa.
Previše ne izlazi, nema neku veliku ekipu za provode, no zadovoljna je, kao i ostali članovi njezine obitelji. Još ako dobije i nagradu na ICT-ovoj startup akademiji, pa uspije razviti aplikaciju, tko ponosniji i sretniji od nje! Djevojka koja koristi svaku životnu šansu koja joj se pruža. Ili je jednostavno sama stvori...