StoryEditor
SplitNEPRAVDA

‘Mi smo zadnja rupa na svirali‘, poručuju asistenti u nastavi koje plaća Splitsko-damatinska županija. Jedino njima nije isplaćen regres od 1.500 kuna

Piše Magdalena Družijanić
29. lipnja 2020. - 15:22
Ivo Ravlić/HANZA MEDIA

Svim radnicima u javnim službama, a među njima su i zaposleni u osnovnom i srednjem školstvu, u 2020. godini pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora. 

Iznos regresa u 2020. godini je 1500 kuna. Isplaćen je 23. lipnja ove godine. No jedan dio osoblja ove godine neće dobiti svoj regres. Oni su, kazuju uglas,‘sivi’ pomoćnici u nastavi. Iako rade najbolji posao na svijetu, ističu naši sugovornici, ubija činjenica da su potpuno obescjenjeni, nebitni i nevidljivi gospodi u Splitsko-dalmatinskoj županiji ali i diskriminirani prema kolegama iz ostalih županija.

-Kad treba napisati da smo koristili godišnje odmore, a za to vrijeme radili sa svojom djecom, onda smo bili vidljivi, a kad trebamo dobiti regres tada naglo ne postojimo.

Nije nažalost više ni poanta u toj božićnici, ni darovima za našu djecu, a ni regresu koji iz godine u godinu ne dobijamo, koliko u frustrirajućem ignoriranju od strane Županije-pojašnjavaju nam ogorčeni asistenti i pomoćnici u nastavi na području Splita i okolice s kojima smo razgovarali.

Želimo da nam netko da jasan i argumentiran odgovor na pitanje zašto naši kolege iz drugih županija iste zemlje Hrvatske dobijaju evo trenutno aktualni regres, financiran iz istog europskog fonda, a mi u Splitsko-dalmatinskoj županiji nemamo baš nikakva prava?!

Mogli bi nam nabrajati do ujutro nepravde i kršenja prava, dodaju.

Neki od njih, pojašnjavaju, posljednjeg tjedan nastave čak su morali potpisati ugovore o volontiranju, je im je u pojedinim školama, gdje rade, rečeno kako su za vrijeme štrajka bili plaćeni, navode naši sugovornici.

O nepravdama do jutra

Šokirani su činjenicom da pomoćnici u nastavi Grada Splita imaju sva prava, kao i većina u Hrvatskoj, a  asistentima iz Splitsko-dalmatinske županije se ta prava uskraćuju.

Osobito stoga što su sredstva za projekte Grada Splita i SDŽ-a za uključivanje pomoćnika u nastavi iz istog projekta EU fondova.

- Mi nismo ‘nitko’, nismo samo ‘nosači torba’, a kako je naš posao okarakterizirala i sama ministrica Blaženka Divjak - oštro će Iva Tadić, predsjednica Udruge PUN-HR

I mi smo ljudi koji rade, kazuje,  oni čiji se posao uveliko razlikuje od posla većine drugih, no nisu zato manje vrijedna bića! Da, pomoćnici rade, veli, za 2300 kuna mjesečno, što je više od 100 posto ispod najniže plaće u Republici Hrvatskoj!

-U nekim županijama regresi i božićnice se isplaćuju, u drugima ne! Zašto? Stoji li i to u Pravilniku o pomoćnicima koje je Ministarstvo izradilo, napisalo ne uključivši u njegovu izradu niti jednog, jedinog pomoćnika u nastavi? Ne, ne stoji. Taj Pravilnik je napisan ‘pro forme’ tek toliko da postoji i nekome zatvori usta da ne priča previše-dodaje naša sugovornica.

Bez božićnica

-U Splitsko - dalmatinskoj županija pomoćnicima nije isplaćena niti božićnica lani, tek nakon objave u medijima 300 kuna toplog obroka, a sada neće ni regres. Tako je bilo i u Zadarskoj županiji, pa je ista prošle godine prvi put uplatila regres. Mišljenje Udruge je da se može, ali se ne želi-veli.

-Nije dovoljno samo ‘proguglati’ internetom i saznati pojedinosti o poteškoćama jednog djeteta.

Nažalost, postoje brojne teškoće s kojima se mi, pomoćnici u nastavi, svakodnevno suočavamo u radu s djecom s teškoćama. Ali se ne predajemo, ne odustajemo, pomažemo, idemo naprijed!

Ministarstvo donosi odluke koje nikome nisu jasne. Odbijaju pomoćnike djeci kojima je pomoć potrebna i mjesecima odlučuju kome će na molbu za odobrenje pomoćnika u nastavi staviti pečat odobreno!
Ne mogu se svi papiri koje dobiju, sve molbe roditelja, ‘sortirati’ u istu ladicu - kaže Tadić?

Cilj je bio da se djecu s teškoćama uključi u društvo, da se socijaliziraju, a da bi oni to postigli treba im pomoć! Nastavnici u predmetnoj nastavi, u osnovnoj školi nisu educirani za rad s takvom djecom. Malo je škola u Republici Hrvatskoj koje su kvalitetno pomogle needuciranim nastavnicima, kaže.

Škole imaju pedagoge, psihologe, ali nemaju sve rehabilitatore, nastavlja naša sugovornica.

Zaobilaženje u širokom luku

-Kada je, recimo, i hoće li Ministarstvo konačno izraditi programe o radu s djecom s teškoćama? Treba timski djelovati, razgovarati, tražiti rješenja....tu pomoćnici u nastavi koji su s djetetom s teškoćama na nastavi mogu uveliko pomoći!, kaže.

-Ne razumije zašto ih se zaobilazi, oduzimaju prava, ne priznaju položene edukacije....25 kuna po satu (u nekim županijama i manje) nije rješenje kao ni neisplaćivanje regresa ili božićnice u nekim županijama, zaključuje Iva Tadić, predsjednica udruge Pomoćnici u nastavi Hrvatske.

Osvrnula se i na planove za jesen i novu školsku godinu.

-Sa svakim početkom školske godine pitamo se što nas čeka, strepeći od ishoda. I dok jedni govore : ‘Hrvatska je sigurna zemlja!’, pitamo se jesu li roditelji djece s teškoćama i sama djeca sigurni? Jesu li sigurni i njihovi pomoćnici iako im se neprekidno krše njihova radna prava? I dok ministrica Divjak kaže:’Hrvatska se voli radom.... - pitamo se što je konkretno napravila za pomoćnike u nastavi?

Zar mi ne radimo? Zajedno sa svojim timom donijela je Pravilnik o pomoćnicima u nastavi, a u godinu i pol dana nismo dočekali plan i program obrazovanja-zaključuje Iva Tadić, predsjednica Udruge PUN-HR.

Tomislav Đonlić, pročelnik za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport Splitsko-dalmatinske županije objašnjava situaciju pak sljedeće:

Splitsko-dalmatinska županija je u školskoj godini 2017./2018. Potpisala je četverogodišnji Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za pomoćnike u nastavi ukupne vrijednosti cca 33,5 milijuna kuna gdje u omjeru financiranja bespovratna sredstava čine 29,83 posto, a sredstva Splitsko-dalmatinske županije čine 70,17 posto. 

-Ovo ukazuje da alokacija bespovratnih sredstava u našem slučaju nije jednaka broju učenika s teškoćama koji trebaju potporu u školama kojima je SDŽ osnivač.

Ukupna vrijednost ugovora se sastoji od dijela koji se odnosi na standardizirani trošak za plaće (bez prijevoza i dnevnica) i mogućnost obračuna i isplate regresa, te dijela koji predstavlja 20 posto fiksnih troškova koji se obračunava na ukupnu iskazanu vrijednost plaća u kojem se mogu obračunati troškovi prijevoza na posao i s posla, dnevnice, te druge usluge kao što je usluga edukacije pomoćnika, usluga obavljenog sanitarnog pregleda, usluga upravljanja projektom, itd) - kaže naš sugovornik, pa nastavlja:

-Navedeni standardizirani trošak koji možemo refundirati od upravljačkog tijela projekta iznosi 3.775,15 kuna za plaću, te plus 20 posto fiksnih troškova što ukupno daje iznos od 4530,18 kuna. 

Regres nauštrb plaće

Kako je mogućnost obračuna i isplate regresa predviđena kroz standardizirani trošak za plaću, a ne kroz fiksne troškove svaki obračun i isplata regresa znači ili umanjenje postojećih iznosa plaća ili smanjenje ukupnog broja isplaćenih plaća (odnosno smanjenje broja pomoćnika u nastavi koji pružaju potporu učenicima s teškoćama). 

Potkrepljuje sve to brojkama.

-Za eventualnu isplatu regresa ili božićnice za svakog od 191 pomoćnika u ovoj školskoj godini u visini 1000 kuna, što bi ukupno iznosilo 191 tisuća kuna, ne možemo osigurati potporu za pet učenika s teškoćama (plaće za 5 pomoćnika na razini školske godine iznose cca 200.000,00 kuna) - kaže Đonlić.

S obzirom da je SDŽ za razliku od npr. Grada Splita osnivač srednjih škola u kojima rad pomoćnika uz predviđeni trošak prijevoza i dnevnica košta ukupno cca 5.300 kuna (dnevna satnica je 6 sati) jasno je da SDŽ treba osigurati dodatni iznos vlastitih sredstava kako bi provedba projekta bila uredna.

Zbog toga je, navodi, neprimjereno uspoređivanje provedbe ovog projekta s projektima koje provode drugi osnivači.

-Neprimjereni iznos bespovratnih sredstava dodijeljen našoj Županiji i neprimjeren izračun standardiziranog troška koji nije adekvatan trošku plaća su razlozi zbog kojih sva sredstva moramo usmjeriti na plaće pomoćnika.  

Velika potražnja za asistentima

Kao dodatno otežavajuću okolnost, ističe, jest činjenica da je već u drugoj godini projekta (školska godina 2018/2019)  porasla potreba za pomoćnicima u nastavi, odnosno značajno je povećan broj zahtjeva za osiguravanjem potpore za učenike s teškoćama što dodatno opterećuje ukupni predviđeni budžet projekta, zaključuje Đonlić.

-SDŽ je sva moguća raspoloživa sredstva u projektu iz dijela koji je predviđen za plaće, 3.775,15 kuna dakle usmjerila na pokrivanje troškova rada pomoćnika kako bi za što veći broj djece, učenika s teškoćama, koji trebaju potporu osigurali istu. Ovo je osnovni cilj projekta koji se treba ostvariti.

Zakon o radu nema odredbu kojom izričito propisuje obvezu isplate božićnice ili regresa ili prigodnog dara radniku. Ipak, škola, neovisno o projektu, može iz vlastitih sredstava ili nekih drugih izvora, ukoliko je to predviđeno ugovorom o radu s pomoćnikom u nastavi, isplatiti regres ili Božićnicu- na kraju će pročelnik Đonlić.

Pitanja mnogo, rješenja nigdje

U Brodsko-posavskoj županiji ne žele isplatiti dane neiskorištenog godišnjeg. Kao, ističe predsjednica Tadić, bili su na godišnjem u vrijeme ‘korone’ bez da su ih 15 dana prije obavijestili, što su morali prema ZOR-u.

Drugima su došle upute iz škole da moraju potpisati produženje ugovora i da im se taj zadnji tjedan neće plaćati jer se platio za vrijeme štrajka, u pitanju je Splitsko-dalmatinska županija.

Iz Rijeke se javljaju sa sličnim problemima, kaže Tadić. Pitanja i problema je mnogo, a rješenja nigdje, poručuje Tadić.

#POMOĆNICI U NASTAVI#REGRES ZA ASISTENTE

Izdvojeno

03. srpanj 2020 16:09