Marjanski borovi i dalje se suše, ali sporijim tempom. Djelatnici Javne ustanove za upravljanje Park-šumom nisu posjekli sva osušena stabla, a kako kaže njezin ravnatelj Robert Koharević, radnici "Hrvatskih šuma" stavljaju doznake na debla koja su za "otpis" tek kad strada znatniji dio biljke.
Uskoro bi se trebalo znati koji je uzročnik naglog propadanja crnogorice, jer bi iz Hrvatskog šumarskog instituta trebali doći podaci radi li se o opasnom nametniku – borovoj nematodi. Ravnatelj Koharević ističe da još ne zna što bi trebalo poduzeti u slučaju pozitivnog nalaza na pojavu nematode, jer bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo obavijestiti Europsku komisiju, pa tek tada donijeti mjere.
To bi bio prvi zabilježeni slučaj borove nematode u Hrvatskoj. No, dio stručnjaka skloniji je za sušenje "okriviti" starost šume, odnosno nestručno upravljanje koje je dovelo do toga da borovi na Marjanu u prosjeku imaju 90 godina, iako bi ih se trebalo sjeći u dobi od 60 do 80 godina radi obnove novim mladicama koje bi zauzele njihovo mjesto.
– Mislim da je ranije bilo problema s održavanjem šume. Poštujem mišljenja stručnjaka, ali pitanje je koliko su danas relevantna, odnosno koliko su oni upućeni u to što se događa. Nalaz državnog inspektora potvrđuje da ispravno radim. U prekršajnoj prijavi koju smo dobili Javna ustanova i ja osobno kažnjeni smo novčano, jer je utvrđeno da smo izvozili stabla iz šume bez popratnica i doznaka, ali je rečeno da se šumom upravlja prema Planu gospodarenja i da nije nanesena šteta – dodaje ravnatelj gradske ustanove.
Ipak, Koharević priznaje da kod Zoološkog vrta ima borova starijih od stotinu godina, a da poneka stabla imaju i 120 godina, kako su za naše novine kazali šumari dr. Vlado Topić i prof. dr. Šime Meštrović.
– Sadašnji Program gospodarenja šumom nije svugdje predvidio obnovu. Da smo posjekli stara stabla kod amfiteatra pokraj Zoološkog vrta, tamo bi ostala pustopoljina. Da se mogao donijeti prostorni plan područja posebnog obilježja, predložio bih da na spomenutoj lokaciji bude rekreacijska zona. Umjesto toga, u novom šumarskom programu predložit ću da se na tome mjestu provede zamjena stabala – kaže ravnatelj.
Prof. dr. Meštrović, kao jedan od naših vodećih autoriteta za mediteranske šume i autor šumarskih programa za Marjan 1970. i 1990. godine, naglašava da prati stanje šume jer navraća do brata koji živi na Mejama.
– Problem s marjanskom šumom ne traje zadnjih deset godina, nego najmanje četrdeset. U samom početku šumarstva na ovom dijelu Mediterana ljudi su žalili za posječenim stablima. Trebalo bi posjeći sve "sušence" i stara stabla, pa bilo to i više od pola šume. Dapače, 20 do 30 posto najstarijih trulih stabala trebalo bi odmah posjeći, a ne samo vaditi pojedinačna osušena drva, koja su sad uzbunila javnost koja voli gledati zeleni Marjan. Ali svi su se upravitelji bojali reakcije javnosti, velika sječa omogućila bi svjetlo i prostor za mlade biljke borova i postupni povratak nekih autohtonih vrsta poput crnike, planike, smokve, rogača... – smatra Meštrović.