Velika subota sa sobom donosi mir i tišinu jer se pred Uskrs vjernici prisjećaju Isusove smrti. Upravo je takva atmosfera vladala u centru grada, pa čak i u Bosanskoj ulici ispred 86 godina stare slastičarnice "Tradicija", ili po "domaći", ispred "Kirigina".
Tamo su Splićani i Splićanke od već od sedam ujutro čekali u redu ne bi li kupili tradicionalnu uskršnju slasticu – sirnicu, mada je radno vrijeme od osam sati.
Uz "ćakulu" i osmijeh te sa sirnicom u ruci Splićani i Splićanke su nam poslali poruku kako se isplati biti strpljiv za razliku od svih drugih dana u godini kada smo "grintavi" na sve i svašta. Ili kako su nam rekle Lucija i njena majka:
- To je možda i čar Velike subote, triba malo i čekat i bit strpljiv, za dobre stvari treba ponekad i pričekat. Malo smo grintave i nervozne, ali druženje ova dva sata mi je bilo i draže nego da sam je odmah kupila. To je već tradicija - kaže.
Prilikom našeg dolaska u 10 sati, red se ispred slastičarnice protezao duž cijele ulice, skoro do raskrižja s Galerijom umjetnina. Tu smo naletjeli na staro i mlado, na one koji kupuju sirnice svake godine do onih koji su došli po prvi put poput Margite, food blogerice koja je došla recenzirati ovu 86 godina staru deliciju
- Roditelji su mi čekali u redu za ovo mjesto, čula sam mnogo preporuka. Sat vremena čekam. Nisam izgubila živce, ali mirisi mi obećavaju, čuju se kroz cijelu ulicu - navodi Margita.
Uz dobro poznate mirise i razgovor kratilo se vrijeme ispred "Kirigina", dok se pomalo ljubomorno gledalo na sve one koji su punih vrećica izlazili iz slastičarnice. Tako smo upoznali Mladena koji ni poslije 60 godina ne mijenja obiteljsku tradiciju.
- Dolazim ima već 60 godina samo zbog ove sirnice. Dva sata sam čekao u redu. Nosim ovo svojima. Oni neće ništa drugo nego ovu sirnicu. Isplati se čekati - priznao nam je.
Kako je prolazilo vrijeme svi su već pomalo postajali nervozni, osobito oni malo stariji poput umirovljenice Maje koja nam u šali govori kako se nakon "više od 50 godina pomalo i umorila od stajanja na nogama pa bi bilo dobro staviti i neke stolice na rasklapanje za ubuduće".
Gospođa Maja svake godine dolazi kupiti sirnice u "Tradicije" te nam govori kako je "red svake godine red sve veći". No sve se isplati zbog sina koji stiže iz inozemstva.
- Dolazim ovdje pedeset i nešto godina i da vam rečem pravo, prvi put ove godine čekam ovoliki red. Dolazim samo radi sina iz Nizozemske. On svake godine kad dođe na stolu hoće samo sirnice iz "Kirigina". Radi toga i čekam. Živim u centru grada i nama je Kirigin – Kirigin. Drže svoju tradiciju i dalje je to to.
Dok smo mi razgovarali, iza leđa nam je stigla jedna zanimljiva turistička grupa koja se nakratko zaustavila pred ulazom u slastičarnicu gdje su se mogli upoznati s tradicijom kupnje sirnica za Veliku subotu u Splitu koja datira od 1937. godine. Vremena za degustaciju naravno – nije bilo. Tu smo naletjeli na Stjepana koji je samo potvrdio ono što je turistička vodička objašnjavala zainteresiranim turistima.
- Svake godine dolazim samo zbog sirnice i već je tome tako 10-ak godina. Svake godine je isto, treba imati strpljenja i čekati. Ovdje tko želi doći mora se žrtvovati, inače bolje da ne dolazi.
Ulazak u slastičarnicu donio je nešto opušteniju atmosferu za kupce jer se dvosatno čekanje konačno isplatilo. S osmijehom na licu, ali i upozorenjem kako "bi nam bilo dobro da ne kupujemo preko reda" smo intervjuirali Luciju i mamu s početka priče.
Nisu imale vremena za mnogo pitanja jer im je "teško uzbuđenje zbog toga što je ostalo sve manje sirnica".
Na kraju, uz ponešto negodovanja od onih koji su konačno stigli na red, uspjeli smo doći do osoba koje će mnogima uljepšati subotnji i nedjeljni uskršnji stol, a to su djelatnici "Kirigina".
Dvije gospođe iza pulta nisu imale niti minute vremena za razgovor jer su narudžbe samo stizale. U to nam je došao i sam vlasnik koji nam je kratko dobacio kako "danas nema vremena za razgovor te da je "zadovoljan današnjim danom". Osmijeh na licu nam je rekao više od riječi.
U toj gužvi i brzini ipak smo uspjeli kratko zaustaviti jednu od "teta" iz "Tradicije" koja nije stala raditi dok je razgovorala s nama.
- Bit ću ovdje do kad god bude trebalo. Neće zafalit sirnica jer će svi dobiti po jednu. Otvorili smo u osam, a od kada se peku sirnice ni ne znam, to nam ovi od gore donose. A vidite koliko ima posla! Ne znam do kada ćemo raditi jer ih oni još peku gori i nastavit će ih peći cijeli dan. Odlično mi je ovdje i sretan Uskrs".
Više vremena za razgovor nije bilo jer su ostale samo dvije sirnice, a gužva je postajala sve veća. Upravo su Lucija i njena mama bile među zadnjima koje su kupile sirnice iz "prve ture" te su bile zadovoljne jer se na iduću turu trebalo čekati.
Nažalost, ni naša ekipa se na kraju nije zasladila ovom uskrsnom delicijom, za razliku od svih Splićanki i Splićana koji će i do onog posljednjeg u redu dobiti poznatu 86 godina staru sirnicu iz "Kirigina".