StoryEditor
Splitkviz znanja

Koliko zapravo znate o Splitu? Krvavo ubojstvo u Palači, morska neman, dišpet, kuga, zabranjene ljubavi... sve se to u prohujalim stoljećima odigralo u gradu pod Marjanom

Piše T. S. M.
7. svibnja 2019. - 10:34
split_sunce20-131214.JPG

Razvio se oko Dioklecijanove palače, star je preko 1700 godina, ime nosi po brnistri, a čuva ga sv. Duje. Ovo znamo manje više svi, bili rodom iz Splita ili ne.

A znate li tko je zamalo kupio sfingu koja još od Dioklecijana krasi Peristil, kako su težaci udrili dišpet bogatom Varošaninu koji je na Bačama otvorio kupalište i tko ili što je manjinjorgo? Hm, ne ide baš na prvu, zar ne? Pripremili smo vam kviz o Splitu u kojem ćete doznati odgovor na sva ova (i brojna druga) pitanja te ujedno provjeriti koliko zapravo znate o najlipšem gradu na svitu.

Prije nego krenete s kvizom upozoravamo da bi vas neki podaci mogli začuditi (nadamo se ne i uzrujati!), zbog čega u nastavku donosimo objašnjenja i navodimo izvore. Ali najprije se bacite na kviz. Dobro se zabavite!

Donedavno smo svi mislili da Split započinje s Dioklecijanovom palačom, no novija arheološka istraživanja otkrila su da je područje na kojem se danas nalazi naš grad bilo nastanjeno daleko prije nego je nejadašnji car odlučio na njemu sagraditi zdanje u kojem će provesti umirovljeničke dane. Prema ovom izvoru, najstariji tragovi naselja na području grada Splita su nađeni na gradskom predjelu Gripe gdje su pronađeni bakreni i zlatni predmeti iz bakrenog doba (kraj 3. tisućljeća pr. Kr.).

Što se tiče dvojne funkcije Dioklecijanove palače, teoriju da ona nikad nije bila samo mjesto za odmor, nego prava tvornica za preradu vune zastupa povjesničar umjetnosti dr Joško Belamarić, prema kojemu je palača spoj rezidencije i elitne tvornice.

Kako je prenio HRT, Belamarić objašnjava da se ova teza vajvećim dijelom zasniva na analizi dimenzija i kapaciteta akvedukta, a i na podatku iz Notitia Dignitatum, gdje se spominje Procurator gyneacei Iovensis Dalmatiae-Aspalato, što u prijevodu znači: upravitelj jupiterovske tkaonice u Dalmaciji, u Aspalatu.

Godine 480. na ovim prostorima ubijen je posljednji zakonito priznati car Zapadnog Rimskog Carstva, Julije Nepot, rodom Dalmatinac, o čemu, kao i u brojnim drugim izvorima, možete čitati i u online izdanju ekciklopedije Britannice. Neki izvori navode da je ubijen u Saloni, neki u Palači (tu tezu je postavio don Frane Bulić), no nisu suglasni oko točnog mjesta, kao ni oko točnog datuma (pretostavlja se da je ubijen 25. travnja, 9. svibnja ili 22. lipnja). Po jednoj teoriji ubijen je po naredbi Odoakara, koji je potom zaposjeo Dalmaciju pridruživši je svojoj državi, nad kojom je vladao do 493. godine, a njegova je vladavina označila kraj Zapadnog rimskog carstva.

Poznat je i pod nazivom  Mons Kyrie eleyson  prema crkvenim procesijama koje su se obavljale na njemu, a taj naziv potječe od liturgijskih običaja u kojima se pjevaju posebne litanije za vrijeme blagoslova polja, u kojima se zaziva Blažena Djevica Marija, apostoli i drugi sveci redom, a iza svakoga naziva dodaju se riječi Kyrie eleyson, stoji na službenoj stranici Park šume Marjan, kao i podatak da se za Marjan koristilo i ime  Mons Serra ili Mons Serranda, a pod tim se nazivom spominje više puta i u gradskom statutu iz 1312. godine, te Mons Serandea, što dolazi od talijanskog glagola serrare (zatvoriti).

Priču o splitskoj 'vještici' objavili smo u Slobodnoj pa je se podsjetiti možete ovdje. Ukratko, kako je u  u 19. stoljeću Vincenzo Solitro,  predani skupljač povijesne građe čija je obitelj imala kavanu na Peristilu, 1573. mladu je udovicu iz zaleđa za sluškinju uzeo pustinjak koji je živio u ermitažu sv. Jeronima na Marjanu. Premda je bio duboko posvećen molitvi, u pustinjaku se rasplamsala strast za mladom ženom, a ona ga je zbog neumjesnih nasrtaja prijavila gradskim vlastima. Iz osvete je objavio da je vještica i nahuškao građane protiv nje, što mu nije bilo teško u to doba velike gladi, ratova s Turcima i kuge. Bijesna rulja pohitala ju je spaliti na lomači na Peristilu, ali tada je iz gomile istupio liječnik splitske komune po imenu Roland i nakon što je bezuspješno nagovarao mučitelje da odustanu od svog nauma, popeo se na lomaču i spaiso udovicu. Nažalost, pri tome je stradao.

Priča o Manjinjorgu ponovno je postala popularna prošle godine, a prenio ju je i Radio Split. Riječ je o legendarnom čudovištu kojeg su, kako su mislile, vidjele žene koje su prale robu na području današnje Istočne obale. Po svoj prilici, ugledale su morsku medvjedicu. Postoje i druga značenja, o čemu nam je pričala Vedrana Premuž Đipalo iz Etnografskog muzeja koja nam je otkrila kako diljem Dalmacije postoji predaja o mitskom biću toga naziva koje se pretvara u razne životinje, najčešće magarca ili mazgu. Ako ga čovjek uzjaše, zna ga odnijeti na vrh brda i tamo ostaviti. ' Znalo se dogoditi da manjinjorgo pokupi čovjeka u Tugarima - a ostavi ga u Pučišćima na Braču', ispričala je za Slobodnu Dalmaciju.

Za pretpostaviti je da vas je mali broj pogriješio na pitanju koji od navedene trojice nije rođeni Splićanin jer dobro je poznato da je Meštrović rođen u Vrpolju kod Slavonskog Broda, no u tom se pitanju krije podatak koji bi neke mogao začuditi. Jedan od preostale dvojice je Emil (Emilio) Stock, rođen 1868. u Splitu u obitelji koja po ocu vuče porijeklo od njemačkih Židova iz Frankfurta na Majni koja se preko Trsta doselila u Split, a po majci od Židova koji su u Splitu od Napoleonovih vremena. Emil Stock  je s Vidom Morpurgom pokrenuo tvrtku za prouzvodnju alkoholnih pića "Morpurgo, Stock e Comp", o čemu je pisao Duško Kečkemet u knizi Židovi u povijesti Splita, a podatak možete pronaći i ovdje. 

Povjesničar Tihomir Rajčić, koji često surađuje sa Slobodnom Dalmacijom, iznio je podatak da su splitski težaci, osim što su tamo prali bačve prije jematve te tako tom lokalitetu dali ime, na Bačvicama kupali svoje konje i da im nije bilo po volji što je tamo 1891. Ante Košćina, poduzetnik iz Velog Varoša odlučio otvoriti kupalište. Naplaćivanje ulaska posebno ih je revoltiralo pa su za dišpet i dalje kupali svoje konje u moru, odmah do kupača. Ostaci starog kupališta još su vidljivi.

Današnje ime Lučca je prijevod romanskog naziva. U prošlosti se to područje, kako je naveo Grga Novak u Povijesti Splita, nazivalo Arcutium ili Arcuzum, a u arhivima je zapisano da je 1226. godine Splićanka Rada zavjestila samostanu sv. Stjepana jednu zemlju "koja je kraj lukova" (iuxta arcos), a 1250. godine Marija, žena Gaudijeva, ostavila je kanonicima crkve Sv. Dujma jednu zemlju "kod lukova" (ad arcus).

Podatak da je Vanderbilt poželio kupiti sfingu s Peristila pronašli smo na više mjesta, premda je sve neslužbeno, a možete ga pročitati i ovdje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. studeni 2020 13:15