Život je poput filma, nikad ne znaš kakav te čeka kraj. Ponekad sretan, ponekad tužan, a ponekad, pak, ni za jedno ni za drugo niti si kriv niti zaslužan. Tako je. Baš kao što je tako jasno svima da koliko god mi tepali sebi kako smo veliki grad i kako se sve promijenilo (nagore), nije baš tako. Ostalo je dobro u ljudima, toliko dobro da i kraj mogu učiniti toplim.
Prošlog nas je tjedna napustio Vladimir (Vlade) Milić, sedamdeset i dvije je godine živio među nama.
Po struci je bio kemijsko-geološki tehničar, radio je jedno vrijeme i kao konobar na brodovima, a dio života proveo je i u Njemačkoj, u našem gradu radio je kao turistički vodič. Zakompliciralo se životno tkanje, ispreprele se potke i prisilile ga živjeti bez doma. Od toga tužnog trenutka pa sve do smrti Vladu su sv...